10. godišnja izložba članova ULUS-a

22.09.-17.10.2017., Samoborski muzej, Samobor

 

Udruga likovnih umjetnika Samobora ove godine slavi 10. obljetnicu postojanja koju prati i jubilarna godišnja izložba članova ULUS-a.  Od samog početka ULUS pokreće značajne umjetničke projekte poput likovne kolonije “Akvareli na skeli”, a već 2008. godine na prijedlog Branimira Dorotića organizira prvi trijenale autoportreta. Iste godine nastaje projekt godišnje izložbe članova koja se organizira svake godine prezentirajući recentnu likovnu produkciju članova ULUS-a. Nakon prve godišnje izložbe, sve naredne su imale zadanu temu, dok se ovogodišnja, deseta po redu, vraća korijenima prve izložbe, te pruža autorima potpunu slobodu u odabiru i prezentaciji svojih recentnih radova.

 

Ovogodišnja izložba okuplja djela četrnaest članova ULUS-a prezentiranih u izložbenom prostoru Samoborskog muzeja. Izlaganjem u istom prostoru ostvaruje se suodnos predstavljenih umjetnika, te naglašava bogatstvo i raznolikost promišljanja zastupljenih autora.

 

Iva Gluhinić izlaže rad dominantne mirnoće u kojem vertikala biljke definira prostor dajući mu figurativni sadržaj. Atmosfera oslikanog dana postignuta je primarno različitim tretmanom površine i uplivima boje koja izvire iz dominantnog crnila. Ozračje je ključni element i u recentnim radovima Mihovila Dorotića koji u tehnici pastela oblikuje tri različite vizure: urbani pejzaž, motiv priobalnog grada i isječak prirode lišene prisustva čovjeka. Dinamika je ostvarena titravim površinama neba i/ili vode, dok karakter prizora uvelike ovisi o izboru boja i prisutnosti svjetla u slici.

 

Priroda je lajtmotiv suptilnih akvarela malih dimenzija Ane Sladetić. Umjetnica je uhvatila svu delikatnost i tankoćutnost prirode oblikujući male kompozicije koncentriranog sadržaja.

 

U mediju akvarela Kornelija Turić Dorotić pažnju posvećuje apstrahiranju motiva izdvojenog iz veće kompozicije i fokusira se na likovne elemente boje, te nestajuće i nastajuće kružne oblike. Slične forme, ali drugačijeg ritma i dinamike, definiraju rad Ruže Barbarić Librić. Kompozicija djeluje poput notnog zapisa u kojem umjesto nota koncentrični krugovi na razigranom crtovlju stvaraju likovnu melodiju. Radovi Nevenke Miklenić prate razvoj ideje od crteža do materijalizacije u skulpturama, te zadržavaju pažnju promatrača bogatstvom boja i neobičnih oblika koji pojedinca uvode u svijet neograničene imaginacije.

 

Iz svijeta naše pojavnosti u svijet kolektivne svijesti vode nas slike/objekti Brune Nježića. Na drvenoj površini pigmentima osnovnih boja Bruno oblikuje arhetipske forme koje istovremeno djeluju poznato i blisko, no ujedno daleko i strano, zadirući u sferu kolektivnog nesvjesnog.

 

Arhetipski karakter posjeduju i radovi Irene Podvorac čije skulpture naglašenog volumena i istaknute fizionomije ženskog tijela izražavaju unutarnju snagu žene. Autorica tumači priču oblikom, pokretom i položajem tijela, te zanimljivim vizurama koje se mijenjaju ovisno o kretanju promatrača.

 

Miran Šabić izlaže crteže s motivima predmeta koji su dokaz priča ispričanih od strane njegovih prijatelja i rodbine, a simboliziraju proživljeni trenutak kojeg sugovornici navode kao ključan u definiranju njihovog odnosa. Na promatraču ostaje da putem viđenih predmeta vizualizira ispričani trenutak ili zađe u područje vlastitih iskustava koje je percipirani predmet inicirao.

 

Područjem osobnog bavi se Marina Ivančić u ciklusu portreta koji se naziru na površini papira. Njihova prisutnost, odnosno odsutnost interpretirana jedva vidljivim otiskom, direktni je odraz psihofizičkog stanja portretiranih osoba. Mapping animacija “The consequence of drawing” umjetnice Ive Šintić tumači jedan od primarnih područja likovnog stvaralaštva – prostor između ideje i njezine izvedbe. Animirano i stvarno podjednako participiraju i interveniraju u proces nastajanja rada čime se gubi granica između dviju realnosti.

 

Sunčana Vran ostaje u istom semantičkom polju gdje kritički propituje fazu idejnog procesa u ciklusu fotografija “Polje ugaslih ideja” i valorizaciju realiziranog rada u seriji crteža “Možda mi se i ne sviđaju”.

 

Slikarica i dizajnerica tekstila i odjeće Maja Cipek svoju sklonost istraživanju i eksperimentima predstavlja zvonolikom suknjom s krugovima, prenoseći geometrijske forme s platna na tkaninu i oblikujući prepoznatljiv vizualni identitet svojih radova. Ivan Tibor Grujić izlaže video rad “Las Calaveras” koji glazbom, pomno odabranim kadrovima i dinamičnom montažom maksimalno ističe atraktivnost dokumentiranog performansa, dok estetska uravnoteženost predstavljene kaligrafije svjedoči o usvojenoj vještini i ukazuje kako kaligrafija kao oblik umjetnosti još uvijek živi i pobuđuje interes javnosti.

 

Okupljanje članova ULUS-a različitih generacija i umjetničkih izričaja na jubilarnoj desetoj godišnjoj izložbi stvorilo je mikrokozmos radova ističući njihovo bogatstvo, raznovrsnost i osebujnost. Umjetničke produkcije lišene tematske određenosti svedene su na zajednički nazivnik supostojanja u istom prostoru, čime je omogućeno stavljanje naglaska na duhovnu i vizualnu različitost izloženih radova.

 

 

Fotografije s otvorenja izložbe

 

This slideshow requires JavaScript.