Ana Hercigonja Gutschy – Stilistički jezik br. 871

2.-13.11.2016., Knjižnica i čitaonica Vojnić

 

Svijet je baziran na dualnostima koje omogućavaju ravnotežu bitka. Vatra-voda, zemlja-zrak, duhovno-materijalno, život-smrt… svaka sila, predmet ili ideja nepotpuna je i besmislena bez odnosa prema vlastitoj suprotnosti. Kineska filozofija davno je sažela te nespojive sile prirode u dva osnovna spoja – jin i jang.

 

Simboli dvojnosti u prirodi kao što su svjetlo i tama, visoko i nisko, toplo i hladno odražavaju se i u ljudskom životu kroz dvojnosti: um i duša, muško i žensko, privatno i javno, činjenično i apstraktno. Sile u prirodi međusobno se nadopunjuju, prožimaju, a njihovi odnosi kontinuirano se mijenjaju. Svaki pojam sadrži element svog suparnika koji se podudara s osobinama elemenata iz prirode.

 

Vođena dualnostima u prirodi i ljudskog svijesti umjetnica Ana Hercigonja Gutschy materijalizira svoja promišljanja u specifičnom mediju koji naziva “stilistički jezik br. 871”. U bogatstvu različitih umjetničkih izričaja ona pronalazi vlastiti komunikacijski sustav kroz likovnu tehniku koja objedinjuje slučajno i promišljeno. Autoričina podloga studija povijesti umjetnosti pretpostavlja osmišljavanje koncepta prije prepuštanja likovnom stvaralaštvu, te stoga svakom izvedenom umjetničkom djelu prethodi skica. Pomno izveden linijski crtež manjih dimenzija obogaćen bojama umjetnica prenosi na podlogu većeg formata, a mogućnost doslovnog prenošenja ideje gubi se u specifičnoj podlozi koja sadrži ključan element slučajnosti. Kaširani papir reljefnog karaktera onemogućava doslovnu transmisiju skice pa nastaju slučajnosti koje čine integralni dio završenog rada. Namjernim bijegom od predumišljaja umjetnica ulazi u područje slobode koje omogućava prepuštanje duhovnom i spontanom u umjetnosti. 

 

Naziv izložbe “Stilistički jezik br. 871” definira osobni stvaralački kôd Ane Hercigonje Gutschy utemeljen na suprotnostima – lajtmotivu koji se nastavlja i u izloženim radovima nastalim u posljednjih petnaestak godina. Djela interpretiraju teme vezane uz dubinsku analizu ljudske psihe te propitivanje međuljudskih odnosa i suvremenog načina života, no ujedno uključuju i promišljanja o samom fenomenu nastanka umjetničkog djela.

 

Rad Slojevi svijesti simbolički interpretira kompleksnost i dubinu ljudske psihe. Linijski oblikovan profil unutar profila reljefno naglašenog obrisa anonimnog ljudskog lica svjedoči o slojevima ljudskog uma. Na dnevnoj bazi izmjenjujemo maske uživljavajući se u uloge supružnika, roditelja, radnika, prijatelja i djeteta, te se na kraju zapitamo tko smo zapravo mi? Vanjski profil definiran je jednoličnom crnom konturnom linijom koja simbolizira vanjsku zaštitu unutarnje krhkosti, te masku namijenjenu za svijet, dok unutrašnji profil čine plava i crvena boja kao simboli dinamike zbivanja i emocija unutar osobe. Do turbulencija dolazi kada se naše vanjsko i unutarnje “ja” sukobe, te previše diferenciraju i otuđe.

 

Direktno na rad Slojevi svijesti nadovezuje se djelo San. Ljudsko tijelo definirano je crnom linijom i prožeto nizom boja koje se nastavljaju izvan tijela definirajući apstraktnu kolorističku pozadinu prikaza. Akcent je stavljen na čin spavanja koji omogućuje direktan kontakt pojedinca sa svojim nesvjesnim. Snovi otvaraju vrata drugog svijeta koji čovjek u svjesnom stanju drži pod kontrolom. Ispreplitanje pozadine i spavača ukazuje na dominaciju nesvjesnog nad svjesnim koje nas potiče na razmišljanje kako živjeti u skladu sa samim sobom.

 

Na korak dalje u istraživanju nesvjesnog ukazuje rad Organično interpretirajući iskonsko lice prirode, ono divlje, nepredvidivo, spontano koje svi posjedujemo, ali zatomljujemo duboko u sebi bojeći se da bi moglo prevladati ukoliko ga oslobodimo. Sloboda je prikazana dinamičnom kompozicijom živih boja organičkih oblika koji asociraju na arhetipske motive flore i faune. Antipod organičkog svakako je rad Silikonska duša koji karikiranjem kritizira artificijelnost suvremenog društva i pojedinaca koji silnim promjenama svojih vanjskih fizičkih predispozicija kompenzira ljušturu svoje unutrašnjosti. Uspjeh suvremenog čovjeka procjenjuje se prema njegovom imovinskom statusu i privlačnoj vanjštini dok moralne, duhovne i nematerijalne vrijednosti postaju posve irelevantne. Kontrast blagih valovitih i oštrih lomljenih linija ukazuje na unutarnju borbu pojedinca što učiniti i kome se povinovati.

 

U interpretaciji međuljudskih odnosa Ana Hercigonja Gutschy tumači dualitete kroz suprotnosti muškarca i žene u djelima Interakcija i M/Ž. Dok se rad Interakcija više bazira na komplementarnosti i isprepletenosti duša ukazujući na slojevitost njihovih kompleksnih odnosa u prelijevajućim bojama duginog spektra ujedinjenih simbolom beskonačnosti, djelo M/Ž ističe njihove suprotnosti polaritetom tople crvene i hladne plave boje. Prožetost formi istovremeno ukazuje da svi mi u sebi posjedujemo i mušku i žensku energiju. Krunu interpretacije dualiteta muško-ženskih odnosa predstavlja rad Meduze gdje ujedinjenost suprotnosti rezultira simbolom ljubavi odnosa – djetetom. Neposredna simbolika arhetipskog motiva Svetog Trojstva pojačana je pročišćenim prikazom stiliziranih figura bijelom linijom kao simbolom svetosti i univerzalnosti čiju prisutnost dodatno naglašava dubina pozadinske tamnoplave boje koju tumačimo kao simbol pobožnosti, mira i stabilnosti.

 

Prelazeći iz općeg u osobno autorica stvara niz slika i skulptura koje se referiraju na njezino osobno promišljanje i podvojenost između struke povjesničarke umjetnosti i umjetnice. Rad Kritičar tako utjelovljuje srž svih očekivanja, opterećenja, a ponajprije neizvjesnosti i straha s kojima se susreće umjetnik dok stoji ogoljen i predan u ruke kritičara čije riječi poput otrovnih strelica mogu u nekoliko sekundi srušiti ili uzdignuti sav stvarateljev uloženi trud. Sam format privlači pogled svojim neobičnim oblikom koji podsjeća na kravatu kao simbol formalnosti i autoriteta, dok su čula vid, sluh i govor dodatno istaknuta linijama čineći tako ključne punktove osnovne funkcije kritičara: prosudbe kvalitete izloženog rada. U realizaciji osmišljene skice element slučajnosti oblikovanjem kaširane podloge od novinskog papira nesvjesno je inicirao ključnu poziciju riječi “art” u području usta prikazanog kritičara i tako dodatno poentirao odgovornu funkciju koju mnogi povjesničari umjetnosti suviše olako shvaćaju.

 

Monolitna apsolutna masa skulpture Cinik nastavlja se na rad Kritičar poopćavanjem određenih karakteristika struke na cijelu grupaciju ljudi uz koju pripisujemo dominantno negativno raspoloženje. Materična zatvorena skulptura svojim statičnim odnosom volumena prema okolini odražava snažno očitovanje u prostoru. Predimenzionirana glava naglašene mimike lica, posebice u području brade i usta kao glavnog oružja cinika, utjelovljuje njegov modus operandi: sveznalica koja sve negativno kritizira do te mjere da se i sam izobličio. Koncentracija zatvorenosti osobnosti i negativnosti koju cinik emanira prema okolini dovela je do krajnje deformacije subjekta utopljenog u svojoj negativnosti.

 

Odmak od subjekta i prelazak na objekt rezultirao je skulpturom Još jedan artefakt u okolišu. Ovaj možda i najprovokativniji rad na izložbi, uz ranije spomenutog Kritičara, zaokružuje promišljanje o ključnim životnim motivima i stavlja u središte sam umjetnički rad.

This slideshow requires JavaScript.

Propitujući smisao i postojanje umjetnosti, umjetnika i umjetničkog produkta Ana Hercigonja Gutschy djeluje u polju kontinuirane razapetosti između znanosti i duhovnosti, svjesnog i nesvjesnog, povijesti umjetnosti i umjetnosti. Prenošenjem analogije života na polje umjetnosti autorica pronalazi ravnotežu između polariteta prirodnih zakonitosti i pritom kontinuirano balansira između planiranja, truda i koncepta, te prepuštanja inspiraciji, intuiciji, vodstvu više sile i bazičnom povjerenju u svoje nesvjesno kao dijela svoje cjelovitosti.

 

 PRILOG TV4R S OTVORENJA IZLOŽBE