Barcelona – prvi dio

Barcelona je tip grada koji vas jednostavno obuzme. Pulsirajuća energija arhitekture, ljudi i prirode djeluje na čovjeka htio on to ili ne. Posve predvidljivo i stereotipno glavni razlog za odlazak u Barcelonu bio je Gaudí. Njegove zgrade doista izgledaju kao da ste ušli u lunapark za odrasle. Toliko detalja, kreativnosti i bizarnosti sazdano je u organsku formu vrlo osebujne, ali istovremeno funkcionalne arhitekture. No krenimo ispočetka, s osnovnim ciljem da se cijeli članak ne svede na Gaudíja.

Čim smo sletjeli i došli do centra grada obuzeo me pozitivan osjećaj. Riječ je o onoj prvoj posve iracionalnoj emociji, instinktivnom osjećaju koji definira da li će odabrana destinacija biti puni pogodak ili promašaj. Sunčano vrijeme, živopisna arhitektura, puno zelenila… čak me ni vječna gužva nije pretjerano smetala. Barcelona je jednostavno grad po mjeri čovjeka. Kraj kolovoza je zapravo jako dobar period za posjet jer nije bilo vruće i sparno. Dapače, po danu je temperatura bila ugodnih 25°C, dok se navečer kretala oko 20-tak stupnjeva. Barcelona je krcata turistima tijekom cijele godine, ali za posjet se svako preporuča rano proljeće – manje gužve, niže temperature, ili kraj ljeta – opet malkice manje gužve i podnošljivije temperature. Klima je umjerena mediteranska, zime su blage s prosječnom temperaturom oko 14°C, ali s obzirom da je arhitektura grada zaista bogata i osebujna, štukature i mozaike najljepše je vidjeti obasjane suncem. Osim vremenskih uvjeta osigurajte si dovoljnu količinu novca ukoliko planirate posjet muzejima i Gaudíjevim znamenitostima, jer Španjolci jako fino naplaćuju svoj proizvod – cijene ulaznica se kreću od 18 do 22 eura za Gaudíjeve građevine.

I svakako, nije šala, Barcelona je uz talijanske gradove zaista na vrhu ljestvice po krađama i džeparošima. Nas su probale pokrasti “ljubazne” starije žene koje su, kakti, dijelile cvijeće nadobudnim turistima koji su jedini hodali po gradu u 10 ujutro dok je lokalno stanovništvo još spavalo ljetnim snom pravednika. Starija žena mi je doslovno otkopčala torbicu oko struka i počela vući vrećicu s novcima, a ja sam podigla glas i upozorila ostale da kradu pa su se naglo povukle. Kako bilo, ni u kojem trenutku se nemojte opustiti. Ako vas netko zabunom trkne provjerite da vam usput nije odnio i novčanik. Ništa ne ostavljajte na stolu ili stolici u restoranu ili kafiću. Ako vam pristupe nasmiješene starije gospođe ili mala djeca ne nasjedajte na iluziju njihove dobronamjernosti. Jako dobro znaju što rade. No vratimo se na ljepše strane grada.

Barcelona je smještena između planina i mora koje još uvijek igra sastavni dio gradskog života. Razvoj grada možemo pratiti od srednjovjekovne jezgre, preko širenja grada u XIX. stoljeću do današnjih modernih četvrti. Kako smo u Barceloni bili nepuna četiri dana, a grad je podijeljen na tri glavne četvrti – Eixample, Stari grad, Montjuïc – plan je bio svaki dan posjetiti jednu četvrt i razgledati ključne znamenitosti u tom dijelu grada.

Preko interneta smo našli idealan hotel u samom centru grada. Povoljan, a smješten u uličici koja se spaja na glavnu La Rambla ulicu – zelenu oazu grada. Prva večer bila je rezervirana za Font Magica iliti Čarobne fontane na kojima se odvija predstava svjetlosti, glazbe i vode. Nešto slično, ali ne u tako reprezentativnom obujmu postoji u Pragu. U Barceloni su fontane puno veće i raskošnije, a pozadinu čini prekrasno osvijetljena monumentalna Nacionalna palača izgrađena za Međunarodnu izložbu 1929. godine. Od četvrtka do nedjelje u večernjim satima uz glazbenu pozadinu vodeni ples fontana izmjenjuje se u svojim oblicima i bojama. Sve skupa pruža izniman doživljaj ljepote vode.

Barri Gòtic

U ponedjeljak smo krenuli u razgledavanje starog dijela grada – prekrasne gotičke jezgre isprepletene mnogobrojnim uskim uličicama. Posebna čar je što nikad ne znate da li će vam iza sljedećeg ugla puknuti pogled na prekrasnu staru crkvu ili neku palaču.

Posjetili smo Katedralu svete Eulalije. Ljudi se često zabune pa misle kako je Sagrada Família katedrala Barcelone, jer je monumentalna i puno poznatija. No prava katedrala se nalazi u samom središtu gotičke četvrti i reprezentativna je gotička građevina iz XIV. stoljeća. Dok izvana ne djeluje vrlo monumentalno, kada uđete u glavni brod obuzme vas prostranost 83 metara dugačke i 25 metara visoke unutrašnjosti. Katedrala je posvećena svetoj Eulaliji, zaštitnici grada koju su mučeničkom smrću zbog vjere ubili Rimljani u IV. stoljeću. Stoljetna tradicija držanja trinaest bijelih gusaka u prekrasnom klaustru katedrale označava dob u kojoj je ubijena zaštitnica grada. Jedna od primamljivih turističkih priča kaže da su u srednjem vijeku guske služile kako bi svojim glasanjem otkrile lopove koji su pokušali pokrasti katedralu.

Obzirom da je prvi dan padala kiša odlučili smo se zadržati u natkrivenim prostorima, pa je sljedeća na listi bila Palau de la Música Catalana. Dok sam se pripremala za putovanje istražujući sve što je ikad napisano o Barceloni, na internetu sam pronašla podatak da dosta turističkih agencija Barcelonu predstavlja isključivo kao grad Gaudíja zanemarujući pritom divne secesijske građevine Palau de la Música Catalana i Hospital de la Santa Creu i de Sant Pau arhitekta Lluís Domènech i Montaner koje su nastale u zlatno doba Barcelone i danas se nalaze na listi UNESCO-ve svjetske baštine.

Palaču glazbe moguće je razgledati isključivo uz organizirano stručno vodstvo koje traje cca 45 minuta. Karakteristična je po svojoj impresivnoj koncertnoj dvorani osvjetljenoj prirodnim svjetlom. Naime, iznad gledališta se nalazi velika izvrnuta staklena kupola izrađena u raznobojnom vitraju s prikazima anđeoskih korskih pjevača. Kupola teži čak jednu tonu. Bočno su postavljeni prozori u mliječnom staklu koji su u gornjem dijelu također ukrašeni šarenim vitrajima. Unatoč tolikoj količini stakla koje nije tipično za koncertne hale, akustika u dvorani je vrhunska, a doživljaj u gledalištu veličanstven. Cijela dvorana ukrašena je vitrajima, skulpturama, štukaturama i još cijelim nizom detalja. Kulisu glavne pozornice čine muze palače – 18 mladih stiliziranih djevojaka koje sviraju instrumente.

Nakon palače posjetili smo Baziliku Santa Maria del Mar koja je zbog brzine izgradnje (izgrađena je u samo 55 godina što je bilo poprilično brzo za srednji vijek) jedini primjer crkve kompletno izgrađene u katalonskom gotičkom stilu. Zanimljivo je vidjeti jedinstvenost unutrašnjosti i vanjštine, a posebno se svojom ljepotom ističe rozeta s Krunidbom Djevice Marije iz XV. stoljeća smještena na zapadnom pročelju.

U samoj luci nalazi se i Kolumbov spomenik kao simbolični završetak La Ramble. Spomenik je visok 60 metara, može se liftom doći do vrha odakle se pruža divan panoramski pogled na staru luku, brežuljak Montjüc i La Ramblu.

 U luci je i poznati Aquarium, jedan od najvećih akvarija u Europi s 450 različitih morskih vrsta i preko 11.000 jedinki u akvarijima raspoređenim na tri razine. Kako u Hrvatskoj nemamo ništa približno tako veliko i atraktivno vjerujem da će svakome biti zanimljivo razgledati ovaj egzotičan i raznovrstan morski svijet.

Večer smo završili šetnjom po La Rambli. Povijesna avenija duga 1,2 km proteže se od Kolumbovog spomenika u staroj luci do Placa de Catalunya. Bogate krošnje drvoreda omogućuju šetnju usred dana po ljetnim vrućinama pružajući svježi dašak vjetra. Poznata po brojnim štandovima, restoranima i uličnim zabavljačima ova gradska žila kucavica posebno je zanimljiva jer se na njoj nalazi šareni podni mozaik Joan Miróa i modernistički zmaj iznad nekadašnjeg dućana s kišobranima. Osim niza zanimljivih i važnih građevina, na Rambli se nalazi i najživopisnija gradska tržnica La Boqueria. Priznajem, nisam ušla na tržnicu, jer je bila tolika gužva i strka, da, poznavajući sebe, ne bih ni dugo izdržala unutra. Čuli smo da ima svega i svačega po povoljnim cijenama, pa kad posjetite Barcelonu nemojte biti picajzle poput mene već uđite i kupite svašta nešto fino.

Brežuljak Montjüc

Brdašce koje se uzdiže 213 metara iznad trgovačke luke spoj je područja za rekreaciju i kulturno uzdizanje tijekom dana, te poznato sastajalište za druženja u večernjim satima. U ovom dijelu grada nalaze se najvažniji muzeji izgrađeni za potrebe Međunarodne izložbe 1929. godine. Posjetili smo Muzej nacionalne umjetnosti Katalonije smješten u reprezentativnoj palači na vrhu monumentalnog uspona. Do muzeja vode široke stepenice u čijem su središtu postavljene padajuće fontane.

Obzirom na opsežnost i kompleksnost muzeja odlučili smo se fokusirati na umjetnost od XVI. stoljeća nadalje jer bismo u suprotnom morali ostati tri dana u muzeju. Kolekcija sadrži djela svjetski poznatih umjetnika kao što su Rubens, Tintoretto, Tiepolo, El Greco, Dalí, Picasso, ali i vrlo zanimljiva djela domaćih autora poput slikara Modest Urgella i Joan Brulla, te kipara Josep Llimon i Bruguera.

Do palače se može doći preko Plaça d’Espanya, jednog od najvećih trgova u gradu u čijem se središtu nalazi spomenik Espana de Ofrecida a Dios čije je fontane dizajnirao Josep Maria Jujol, dok su skulpture djelo Miquel Blaya. Trgom dominiraju dva monumentalna tornja visoka 47 metara. Nalaze se na južnoj strani i označavaju glavni ulaz na velesajam. Na samom trgu nalazi se robna kuća, koja je ustvari nekadašnja arena za koride do čijeg krova možete doći panoramskim liftom. Vožnja liftom se plaća 1 euro, ali ukoliko odlučite jesti u jednom od restorana na krovu, koji uzimajući u obzir lokaciju i pogled uopće nisu skupi, za jedan euro će vam biti umanjen račun objeda.

Uslijedio je vrlo zabavan posjet selu Espanyol u kojem građevinske stilove iz cijele Španjolske dočarava 116 kuća koje su izgradili dobro poznati arhitekti i umjetnici tog doba. Doslovno imate cijelu Španjolsku u malom, i zapravo na jednom mjestu vidite kako se arhitektura znatno razlikuje od regije do regije. Obzirom da zbog ograničenog vremena i budžeta nismo bili u prilici obići cijelu Kataloniju, nazovimo posjet ovom selu kompenzacijom.

U prizemlju građevina smješteni su dućani obrtnika koji proizvode lokalne rukotvorine poput ručno puhanog stakla, keramike, predmeta iz Toleda ukrašenih intarzijama, espadrile (koje se na velika vrata vraćaju u modu i kod nas), ali i delikatesni dućani u kojima možete degustirati pršut, maslinovo ulje, sangriju i neke lokalne slastice. Velikim plusom smatram to što su se orijentirali na autohtone proizvode i originalne suvenire, za razliku od nas ili Talijana koje je zahvatila plastična groznica proizvoda ‘made in China’.

Obavezan je bio i posjet Njemačkom paviljonu Mies van der Rohea. Izgrađen za Međunarodnu izložbu 1929. godine šokirao je posjetitelje izložbe svojim jednostavnim linijama stakla i sjajnog kamena. Paviljon savršeno odražava krilaticu poznatog arhitekta “manje je više”. Svoju metodu oblikovanja, u kojoj je tlocrt sveden na samu srž građevine – okomite i položene plohe – Mies je nazivao “arhitektura kože i kosti”.

Čistoća i jednostavnost primijenjenih oblika obogaćena je velikim staklenim površinama, te ekstravagantnim materijalima poput mramora, crvenog oniksa i travertina. Velika površina plitkog bazena zrcali jednostavnost okolnog prostora. Otvorenost ovog klasika moderne savršeno povezuje unutrašnji i vanjski prostor. U paviljonu je smještena i replika poznate ‘stolice Barcelona’ izrađene za španjolskog kralja i kraljicu prilikom posjeta izložbi. Mies van der Rohe odlučio je ručno izraditi stolicu od prirodne bijele svinjske kože postavljene u okvir od inoxa. Original Barcelona stolice nalazi se u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku.

Za kraj smo ostavili razgled Fundacije Joan Miróa u kojoj je zabranjeno fotografiranje, ali imaju detaljno razrađenu web stranicu na kojoj možete pogledati detalje postava i događanja. Jedino što smo uspjeli fotografirati je fascinantna fontana na kojoj se ne događa igra vode, već je voda zamijenjena živom. Osim bogatog opusa Joan Miróa čija djela često izražavaju bunt spram konvencionalnih metoda slikanja, u prostorima Fundacije organiziraju se povremene izložbe suvremenih umjetnika svih vrsta izričaja čime se poštuje želja samog umjetnika da Fundacija postane centar za učenje, proučavanje i usvajanje suvremene umjetnosti, baš kao što joj i puni naziv govori – Centre for the Study of Contemporary Art.

Ako vam se čitajući ovaj tekst svidjela Barcelona, svakako ne propustite drugi dio posvećen isključivo najpoznatijim Gaudíjevim građevinama u Barceloni! :) USKORO!