Fragmentologija

18.11.2016., Galerija osmijeha, Zagreb

Fragmentologija je ciklus jednodnevnih pop-up izložbi nastalih u želji da se djela otkupljena na Erste fragmentima predstave široj javnosti. Svaku izložbu osmišljava novi kustos u novom prostoru. Uz izbor radova iz Erste zbirke kustos izložbe izabire i mladog umjetnika koji se na izložbi predstavlja svojim recentnim radovima. Erste fragmenti prepoznati su u likovnoj zajednici i šire kao važan natječaj za poticanje mladih likovnih umjetnika, no ciklusom jednodnevnih izložbi želi se napraviti i korak dalje u neposrednom približavanju publike umjetničkom djelovanju hrvatskih likovnih umjetnika.

 

Kustosica posljednje ovogodišnje Fragmentologije je Sonja Švec Španjol koja je na izlaganje pozvala studenticu četvrte godine diplomskog studija grafike na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti Ivanu Bajcer da se predstavi svojim recentnim radovima. Rad Ivane Bajcer propitivanjem elementa vremena i transformacije pojedinca objedinjuje promišljanja radova autora izabranih iz Erste zbirke. Jelena Azinović i Vanja Babić propituju nametnuta pravila ponašanja i vrijednosti kroz aspekt svakodnevnice, dok Mia Maraković i Ivana Mrčela u intimnim likovnim zapisima pronalaze mogućnost samooslobođenja uspostavljajući diskurs sa samom sobom i svojim partnerom. Nataša Vuković i Radovan Kunić figurativnim prikazima naznačuju situaciju prepuštajući promatraču da na temelju osobnog dojma, atmosfere ili emocije koje prikaz pobuđuje u njemu nasluti daljnji razvoj radnje započete na slici.

 

 

IVANA BAJCER: Prolaznost vremena

 

“… nije li sva patnja bilo vrijeme, nije li sve mučenje sebe i sve strahovanje bilo vrijeme, nije li sve što je teško, sve što je neprijateljsko u svijetu prevladano čim se prevlada vrijeme, čim se vrijeme uspije misliti kao nepostojeće?”  Herman Hesse

 

Kako zabilježiti vrijeme kada je ono u stalnoj mijeni? Kako zadržati vrijeme kada ono konstantno prolazi? Fenomen vremena i njegove važnosti u ljudskom životu umjetnica Ivana Bajcer promišlja u kontekstu ključnih razvojnih faza u životu pojedinca.

Djetinjstvo je vrijeme koje smo nadišli, no kojeg se često prisjećamo nakon što odrastemo. Period je to nevinog koračanja svijetom u sigurnom okruženju ispunjenom osjećajem čiste sreće. Primamljiv je izazov povratka u vrijeme neiskvarenog pogleda na svijet, naivnog pristupa životu i doslovnog prepuštanja osjećaju slobode prilikom bezbrižne igre. Uzimajući ljudski lik kao arhetipski simbol Ivana Bajcer tumači emocije vezane uz djetinjstvo. Život pod staklenim zvonom često prizivamo u sjećanje zbog osjećaja idile, sreće i veselja koje nam je omogućio. Likovnim sredstvima, ponajprije tehnikom i bojom, autorica u radu “Djetinjstvo” interpretira sam proces sjećanja. Ljudski likovi tako su često prikazani u sekvencama, nerealno i maglovito, odnosno onako kako se pojavljuju u našem sjećanju, dok je prisutnost boje odraz izraženih emocija koje pojedina iskustva iz djetinjstva pobuđuju u nama. Izostanak boje u radu “Sjećanje na djetinjstvo” jasan je indikator slabljenja emocija i doživljaja vezanih uz djetinjstvo do kojih neminovno dolazi s prolaskom vremena.

 

Proces odrastanja i otrežnjenja u kojem, suočeni s realnošću života, ostajemo posve sami, Ivana Bajcer obrađuje u ciklusu crteža “Preobražaj”. Niz ljudskih glava krajnje deformiranih lica tumači tjeskobu i borbu unutar pojedinca razapetog između snažne težnje za slobodnom i individuacijom, ali pod cijenu gubitka osjećaja sreće i zaštićenosti osigurane od voljene okoline. Dok unakažena lica ožiljcima na površini iskazuju životne traume, jajolike forme bez definiranih elemenata ljudskog lica svojom centripetalnom dinamikom ukazuju na zbivanja skrivena unutar pojedinca. Akcent je stavljen na osjetila vida, njuha i sluha, jer ono što vidimo, njušimo i čujemo rezultat je neposrednog i iskonskog iskustva, dok su usta izostavljena, jer ona omogućuju modificiranje naših misli i transformiranje u riječi provučene kroz filter naše svijesti i naučenih formi ponašanja. Rad “Preobraženje” oslikava završen proces, tj. ujedinjavanje polazišta iz kojeg smo krenuli, iskustava koje smo proživjeli i odredišta na koje smo stigli. Snažan akcent crnih očiju kao ogledala teške nesretne duše ukazuje na zaborav sreće i bezbrižnosti potisnute pod bremenitostima današnjeg života.  

 

Kombiniranjem pretiska fotografije, kolaža, akvarela i niza grafičkih tehnika, umjetnica bilježi sjećanja na bezbrižno i idilično djetinjstvo proživljeno pod zaštitom obitelji, te ilustrira otrežnjenje prilikom suočavanja sa stvarnim i okrutnim svijetom zrelosti i odgovornosti. Ključna poveznica interpretiranih djela zasigurno je rad intimnog karaktera “Bilješke mojih dana”. Na minijaturnim crtežima dnevničkog karaktera autorica isprepliće sjećanja na djetinjstvo i realnost zastrašujućeg svijeta današnjice. Ovakav svojevrsni dnevnik u slikama ukazuje na važnost zadržavanja unutarnjeg djeteta u sebi jer upravo ono postaje od presudne važnosti u pronalasku puta k sreći.

 

 

Fotografije s otvorenja izložbe - zahvala Juraju Vuglaču na ustupanju velikog dijela fotografija iz ovog albuma 🙂

 

This slideshow requires JavaScript.