Izazov kravate – kravata kao hrvatski doprinos globalnoj kulturi

This slideshow requires JavaScript.

Kada u Google upišete “kulturni identitet Hrvatske” u rezultatima dobijete brojna istraživanja, znanstvene radove, predavanja i članke na tu temu. Obzirom na teorijsku angažiranost oko navedene problematike, čovjek bi pomislio kako hrvatski turizam cvjeta i bazira se prvenstveno na kulturnom i umjetničkom nasljeđu naše zemlje. Realnost je, kao što znamo, bitno drugačija.

Prema istraživanju provedenom prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju, naša zemlja je i dalje primarno prepoznata kao zemlja lijepih plaža i prirodnih bogatstava.
Stručnjaci se slažu kako potencijal itekako postoji, no istovremeno navode izostanak “političkog razumijevanja i profesionalne determinacije da se stanje kaosa organizira, sistematizira i usmjeri u korektnom razvojnom pogledu”.
U današnje doba globalizacije kada govorimo o očuvanju kulturnog identiteta i kulturne raznolikosti upravo prepoznavanje vlastitih potencijala i snage dobiva presudnu važnost. Koje su to kulturne osobitosti i vrednote po kojima smo prepoznatljivi u svijetu? Osim čistog mora i razvedene obale, što nas čini posebnima? Koji su ključni elementi kulturne identifikacije naše zemlje? Sve su to pitanja na koja Hrvatska još nije pronašla odgovor.
Naznake pozitivnog primjera brendiranja i korištenja kulturnih resursa kao sredstva kvalitetne turističke ponude predstavlja projekt neprofitne ustanove Academia Cravatica koji je ove godine rezultirao stručnim skupom i izložbom u Europskom parlamentu u Strasbourgu. Time je hrvatski Dan kravate došao korak bliže proglašenju Europskog dana kravate.

 

 

Promicatelji kravate kao simbola kulturnih vrijednosti i ljudskog dostojanstva

Academia Cravatica neprofitna je ustanova koja se bavi proučavanjem, čuvanjem i unapređivanjem kravate kao pokretne i svjetske baštine, te predstavlja pozitivan primjer oblikovanja hrvatskog identiteta. Iako je hrvatsko podrijetlo kravate neupitno, bitno je napomenuti kako se kravata razvila kao plod kulturne razmjene više naroda. Izložba Priča o kravati kolokvijalno objašnjava ‘životni put’ kravate: “rođena u Hrvatskoj, krštena u Francuskoj, a ulogu dadilja preuzele su ubrzo Engleska, Italija, Amerika, a zatim i druge zemlje…”

Izložbeni fundus posvećen kravati oformljen je i prezentiran hrvatskoj publici 2003. godine paralelno s projektom Kravata oko Arene. Riječ je o impozantnoj land-art instalaciji izvedenoj u Puli prema autorskoj ideji Marijana Bušića. Tada je crvena tkanina dužine 808 metara i širine 25 metara omotana oko kružnog pročelja rimskog amfiteatra i svezana u formu kravate. Projekt Kravata oko Arene postao je amblem nastojanja da se kravata utvrdi kao simbol hrvatskog identiteta pod sloganom “Hrvatska – Domovina kravate, Zagreb – Prijestolnica kravate”. Od 2003. godine izložba se nastavila razvijati bazirajući se na temeljnoj ideji prikupljanja recentnih umjetničkih ostvarenja koja se referiraju na motiv kravate. Tijekom posljednjih dvanaest godina izložba je predstavljena u petnaestak gradova i desetak zemalja na tri kontinenta. Međunarodni karakter potvrđen je svakom sljedećom izložbom na kojoj su autori iz pojedine zemlje svojim radovima obogatili fundus jedinstvenim izričajem i autentičnim motivima svoje sredine.

 

Hrvatski sabor je, zahvaljujući inicijativi ustanove Academia Cravatica, 18. listopada 2008. jednoglasno proglasio Danom kravate, koji se od tada i službeno slavi u Hrvatskoj, a ove godine su hrvatski europarlamentarci podržali inicijativu Academiae Cravaticae pri Europskom parlamentu za službenim proglašenjem Europskog dana kravate. Tim povodom je 27. listopada 2015. u Europskom parlamentu održan stručni skup i otvorena izložba Izazov kravate – kravata kao hrvatski doprinos globalnoj kulturi u organizaciji Academiae Cravaticae uz podršku ureda zastupnika Tonina Picule.

 

 

Stručnjaci o važnosti proglašenja europskog dana kravate

U svojem izlaganju prilikom otvorenja stručnog skupa, Tonino Picula je naglasio važnost očuvanja lokalnih tradicija u doba globalizacije. Ostvarivanje cilja o unošenju kravate u europske dokumente definirao je kao uspjeh u načinu razmišljanja, jer time potvrđujemo sposobnost razumijevanja tuđih kultura.
Na riječi domaćina zastupnika nadovezao se voditelj projekta Muzeja kravate Nikola Albaneže rekavši kako vjeruje da je Hrvatska na dobrom putu da potencijal koji postoji u kravati doista i realizira, te da će se ovom inicijativom uspjeti u nastojanjima da Europski parlament proglasi dan kravate. Albaneže je istaknuo važnost procesa u kojem kravata postaje dio hrvatskog identiteta, ali je istovremeno napomenuo kako nema inzistiranja da je kravata isključivo hrvatska, obzirom na njezin razvoj i doticaje s drugim zemljama.

Povjesničar Vladimir Brnardić u svojem je izlaganju govorio o povijesnom kontekstu kravate. Istaknuo je da su Hrvati već kao vojnici nosili šareni čvorovani rubac kao dio svoje odore u službi dinastije Habsburg, dok najstarija poznata uporaba kravate u povijesti datira iz 1622. godine kada ju je nosio hrvatski pjesnik Ivan Gundulić.
Povjesničarka umjetnosti Margarita Sveštarov Šimat protumačila je ulogu kravate kroz djelovanje obitelji Zrinski istaknuvši kako kravata nije odmah došla do aristokracije, već su je prvo nosili vojnici i konjanici, a povezivala se s hrabrošću, junaštvom i ponosom. Portret Nikole Zrinskog, publiciran u Londonu 1664. godine, potvrđuje važnost kravate u zapadnoeuropskom krugu. Zrinski je percipiran kao neustrašivi ratnik i pobjednički vojskovođa, te prikazan kao elegantni vlastelin s čvorovanim rupcem oko vrata.

Jasna Čapo Žmegač s Instituta za etnologiju i folkloristiku objasnila je sličnosti među europskim kulturama i naglasila kako je kravata europski proizvod prisutan na hrvatskom teritoriju, te kao rezultat kreativne aproprijacije različitih kulturnih kontakata povezuje različite nacije i društvene klase.
Božo Skoko s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu istaknuo je kako se sljedeće godine navršava 360 godina od ulaska kravate u svijet mode prema Britannici koja potvrđuje autorstvo Hrvatima napominjući kako su joj ime ‘cravat’ dali upravo Francuzi jer ih je asocirala na Hrvate. Skoko je naglasio kako nije dovoljno imati bogatu kulturnu baštinu, već je presudna kreativnost kako bi svijetu mogli pokazati najbolje što imamo. Dok većina zemalja koristi kulturu kao svoje najjače oružje Hrvatska tek mora ustanoviti što je njezin identitet.

Dizajner Boris Ljubičić, koji je kreirao logo za Svjetski dan kravate, objasnio je svoje viđenje motiva kravate opisavši ju kao poseban dizajn predmeta čija je osnova hrvatski rubac iz VII. stoljeća. Taj najmanji komad tekstila u muškom odijevanju dolazi kao točka na ‘i’ na kraju odijevanja, a njezino vezivanje u čvor ima prvo presavijanje poput znaka ‘&’ u engleskom jeziku. Kravata je hrvatski dizajn za Europu i cijeli svijet, a dizajniranje kravate u oblik znaka ‘&’ ili prikazom kravate u vezivanju šalje se jasna i nedvosmislena poruka kojom se utvrđuje znak Dana kravate. Taj znak bit će prepoznatljiv kao svjetski po svojim bojama olimpijskih igara, ali i hrvatski crvenim kvadratom ugrađenim u njegov početak ili prirodni dio.
Stručni skup je zaključen izlaganjem književnika Božidara Prosenjaka koji je opisao priču o kravati kao priču o uspjehu nazvavši ju najvećim stupnjem uljudbe što potvrđuje kvaliteta, dosegnute vrijednosti, dobra kultura i civilizacijska poruka kravate širom svijeta.

 

Izazov kravate – kravata kao hrvatski doprinos globalnoj kulturi

U sklopu Flower Carpet Exhibition Area u zgradi Europskog parlamenta u Strasbourgu održana je međunarodna izložba Izazov kravate – kravata kao hrvatski doprinos globalnoj kulturi na kojoj se moglo razgledati pedesetak radova hrvatskih i inozemnih autora na temu kravate. Izložba je otvorena postrojavanjem Počasne satnije Kravat pukovnije koja od 2010. odjevena u replike odora hrvatskih vojnika iz Tridesetogodišnjeg rata aktualizira povijesne početke kravate.

Izložbu je otvorio hrvatski zastupnik Tonino Picula istaknuvši kako je ovom izložbom htio uspostaviti vezu između nedvojbeno hrvatskog podrijetla kravate i njezinog univerzalnog značenja. To znači da je trebalo u Europskom parlamentu ispričati priču o kravati i o tome kako je jedan uzgredni modni detalj postao najpopularniji dodatak muškom odijevanju u povijesti. Picula je zaključio kako mnogo ljudi znaju što je kravata, ali ne znaju ništa o njezinom porijeklu, važnosti, značaju, te je izložba koja govori o genezi kravate u svakom slučaju potrebna.

U posljednjih 12 godina na svjetskoj turneji predstavljena su djela mnogih hrvatskih umjetnika različitih generacija i umjetničkih izričaja poput Miroslava Šuteja, Zdenke Pozaić, Koraljke Kovač, Vere Kos, Daniele Ratkajec-Pedišić, Davora Rapaića, Eugena Vodopivca Borkovskya, Danka Friščića, Igora Gustinija, dok su u Strasbourgu, između ostalih, izloženi radovi Ivice Antolčića, Vaska Lipovca, Denisa Kraškovića, Petra Popijača, Ljiljane Mihaljević, Nikoline Ivezić, Ivane Keser, Edite Matan, Zorana Kakše, Ivana Gregova, Vedrana Bišića, Lovre Artukovića, Krunislava Stojanovskog, Borisa Ljubičića, Lee Jurin i Mie Marić, kao i stranih autora među kojima su Kudzanai Charles Chiurai, David Chinama, Lynette Ten Krooden, Zbigniew Gorlak, Yaeko Tokura i Shunsuke Mizoe.

Izbor predstavljenih radova potvrđuje simbolički potencijal kravate u funkciji objedinjavanja različitih identiteta. Projekt koji je krenuo iz Hrvatske na svojem višegodišnjem putovanju okupio je radove umjetnika iz različitih dijelova svijeta. Fundus nastao tijekom dvanaest godina predstavlja sukus različitih nacija, spolova i generacija umjetnika čime potvrđuje ulogu kravate kao susreta kultura i naroda. Povijesne, simboličke, metaforičke, sociološke i psihološke konotacije motiva poslužile su kao inspiracija prilikom stvaranja. Iako je prema riječima Marijana Bušića kravata simbol poštivanja dostojanstva ljudske osobe, uljuđenog ophođenja, samosvijesti osobe i uspješnosti, radovi u fundusu interpretiraju pozitivne, ali i negativne konotacije kravate. Oni su odraz doživljaja, emocija, refleksija i komentara prožetih kontekstom nasljeđa umjetnika.

Cjelokupno djelovanje Academiae Cravaticae svijetli je primjer što se može postići kada se znanstveni radovi i istraživanja primijene u praksi. To je u svakom slučaju dugotrajan i mukotrpan proces kojeg u pravilu definira pregršt kreativnih ideja i projekata uz sveprisutni manjak financija, ali je nedvojbeno moguć! Potvrda toga leži u očuvanju, njegovanju, vrednovanju, postupnom oblikovanju prepoznatljivosti i formiranju željenog identiteta kroz pojam kravate. Kada ideju i kvalitetu prepoznaju ljudi koji vode i zastupaju Hrvatsku u inozemstvu, tada je rezultat moguć i vidljiv izvan granica naše male zemlje.

This slideshow requires JavaScript.

Kravata je izložbom u Strasbourgu potvrdila hrvatsko podrijetlo, ali i europski karakter kroz umjetnička djela koja su preuzela ulogu objedinjujućeg faktora najrazličitijih likovnih interpretacija. Voditelj projekta Muzeja kravate Nikola Albaneže smatra kako nakon dvanaestogodišnje turneje tijekom koje je izložba Izazov kravate predstavljena diljem svijeta, njezina prezentacija u Europskom parlamentu dolazi kao svojevrsni vrhunac, no nipošto ne završetak, već polazište s kojeg valja još snažnije krenuti u nova umjetnička osvajanja. Kravata, njezina forma i simbolika, postojano nadahnjuju i potiču raznovrsne autore od kojih možemo uvijek očekivati zanimljive i atraktivne likovne kreacije, zaključuje Albaneže.

 

GALERIJA