Ostakljeni Držić

14.07.-31.08.2017., Dom Marina Držića, Dubrovnik

 

Lik i djelo najvećeg hrvatskog komediografa Marina Držića interpretirano je na bezbroj načina. Fragmenti piščevog života i bogato nasljeđe njegovog književnog opusa poslužili su kao osnova i inspiracija kazališnim, filmskim, glazbenim i likovnim umjetnicima. Književna djela publicirana su i uprizorena na kazališnim daskama, održane su mnoge filmske, dramske i likovne radionice, te koncerti, okrugli stolovi i konferencije na temu Marina Držića.

 

Dom Marina Držića igra veliku ulogu u interpretaciji života renesansnog Dubrovnika, omogućuje detaljan uvid u živopisnu biografiju i djelovanje Marina Držića, ali i potiče kreativnost kod mladih ljudi, te zadovoljava njihovu znatiželju i potrebu za stjecanjem novih znanja učeći ih o životu i djelu našeg najvećeg komediografa na kreativan, inovativan i inspirativan način. U obljetničkoj godini sve programske aktivnosti Doma Marina Držića usmjerene su na obilježavanje 450. obljetnice smrti Marina Držića (1567.-2017.). Mnogi likovni umjetnici inspirirani našim velikim piscem interpretirali su Držićev život i djelovanje kroz najrazličitije medije poput crteža, grafike, ilustracije, slike i skulpture dok izložba akademskog umjetnika Antona Vrlića likovno interpretira poznate činjenice o Marinu Držiću u posve novoj dimenziji svijeta staklenih skulptura, objekata i kompozicija.

 

Staklo kao jedinstven medij oblikovanja posjeduje karakteristike koje ga istovremeno čine očaravajućim, ali i izuzetno kompliciranim za modeliranje. Čvrsto i prozirno, staklo je materijal amorfne strukture čija je teška izrada u prošlosti uvjetovala da ono bude dostupno samo najbogatijima. Danas, kada je tehnologija izrade stakla praktički usavršena, ono se nalazi svugdje oko nas. No, unatoč tome, staklo i dalje nastavlja intrigirati i fascinirati umjetnike koji mu pristupaju s dodatnom pažnjom i oprezom prilikom izrade. Sve navedene karakteristike stakla upućivale su kako je upravo ono idealan medij za interpretaciju lika i djela jednog od najistaknutijih hrvatskih pisaca u novom ciklusu radova poznatog akademskog umjetnika Antona Vrlića.

 

Marin Držić nije ostavio konzistentne autobiografske zapise, pa je njegov život najvećim dijelom rekonstruiran na temelju arhivskih zapisa. Mali broj Držićevih vlastoručno pisanih i potpisanih tekstova, od kojih ne postoji niti jedan autograf njegova djela, poslužio je kao baza za likovnu interpretaciju njegova života, kao i života renesansnog Dubrovnika. Fragmentiranost i nepoznanice iz Držićevog života odrazile su se u oblikovanju najraznolikijih fragmenata optičkog stakla. Sinergija medija stakla i faksimila publikacija i književnih djela izravno ili posredno vezanih uz život i djelovanje Marina Držića rezultirala je novim načinom pristupa mediju stakla u radu Antona Vrlića, koji se staklom intenzivno bavi posljednjih dvadesetak godina.

 

Izložba “Ostakljeni Držić” djeluje poput znanstvenog laboratorija u kojem je Marin Držić predmet istraživanja, staklo medij kojim se istražuje, a likovnost područje u kojem se manifestiraju rezultati istraživanja. Proučavajući Držićev opus i koristeći faksimile vlastoručno pisanih i potpisanih tekstova, izvornih rukopisa i publikacija Držićevih djela Anton Vrlić pristupa staklu kao sredstvu za otvaranje posve nove dimenzije pogleda na Držićevo djelo. Tekstovi, slova, slogovi i rečenice za Vrlića imaju posebno simboličko značenje, kao i mogućnost vlastitog sagledavanja sadržaja različitih umjetničkih disciplina. Klasična percepcija pisane riječi biva izmještena iz svojeg uobičajenog oblika u novi vid “čitanja” – staklo postaje osnovni medij putem kojeg promatrač spoznaje tekst. Doživljaj gledanja i čitanja teksta oplemenjen je prostorom transparentnosti, čistoće i loma svjetlosti kroz jedinstvene staklene oblike – ploče, kocke, grumenja, štapiće i stakleni krš.

 

Osobnost rukopisa poput zakrivljenih, nepravilnih ili uvijenih slova, te dekorativnost pisma ukrašenog vitičastim oblicima pri vrhu ili podnožju papira potaknula je raznovrsnost u oblikovanju elemenata optičkog stakla. Forme se prilagođavaju ili kontriraju tekstu, crtežu, ikoni ili ukrasu u cilju dodatnog akcentuiranja odabrane riječi. Tekst inkorporiran u staklenu materiju biva uvećan, umanjen, izoštren, zamućen, izobličen ili akcentuiran nizom varijacija geometrijskih i organskih formi, te lomljenog, nebrušenog i fino obrađenog stakla. Percepcija teksta mijenja se ovisno o promjeni pozicije promatrača čime objekt ostvaruje beskonačan niz interpretacija ovisno o mijenama loma svjetlosti i površine staklenog objekta.

 

Osvijetljene staklene ploče ispunjene nizom tekstualnih fragmenata čine kombinaciju različitih rukopisa i jezika. Spoj sitno i krupno pisanih i tiskanih riječi djeluje poput kodirane ploče koja je dodatno obogaćena raznolikim oblicima stakla. Pogled kroz svaku formu je drugačiji što stvara dinamičnu površinu izmjenjujućih fokusa. Nemogućnost logičnog čitanja i praćenja teksta potiče kod promatrača svojevrsne bljeskove u memoriji odnosno igru asocijacija gdje pojedinac uspijeva pročitati jednu riječ ili spoznati vizualni znak koji u sjećanje prizove uspomenu čitanja Držićevog djela ili već ranije viđene dekoracije i simbola s naslovnice publikacije ili plakata. Ovakav neuobičajen način prizivanja vremena i elemenata koje vežemo uz Marina Držića potiče nas da izađemo iz uvriježenih okvira doslovnog čitanja i interpretacije određene vrste umjetnosti, te promišljamo o beskrajnim mogućnostima spoznaje jednog vida umjetnosti kroz drugi oblik umjetnosti.

 

Osim igre asocijacija niz izloženih radova potiče promišljanje o Držiću putem staklenih zagonetki. Primjerice, objekti sačinjeni od nanizanih staklenih pločica na čijim su bočnim stranicama aplicirani jasno čitljivi dijelovi teksta djeluju poput rebusa ili anagrama. Je li uopće moguće složiti smislenu rečenicu ili je potrebna osobna involviranost i dodavanje nedostajućih riječi ostaje na promatraču da sam zaključi. Na sličnom principu nastala je i staklena skulptura sazdana od niza malih uspravnih valjaka. U svaki valjkasti element inkorporiran je dio drugog teksta i rukopisa, dok objedinjeni zajedno u jedan stakleni objekt čine zanimljiv rad snažnog ritma i dinamike.

 

Predstavljene su i zagonetke koje su praktički nedokučive, te je njihov cilj nagnati promatrača da poniranjem u kolektivnu memoriju pronađe vlastiti odgovor na vizualni znak s kojim je suočen. Primjerice, stakleni objekti na kojima su uvećanjem faksimila pojedine riječi postale zrnate do te mjere da djeluju poput kriptograma, pa tako dva ovalna objekta ispunjena riječima koje su transformirane u tajne znakove preuzimaju ulogu arhetipskih simbola u prostoru.

 

Komadi puhanog i lijevanog optičkog stakla osim elementima faksimila obogaćeni su i osobnim crtežima umjetnika koji u tehnici grisaille intervenira na pojedinim radovima. Tim činom dolazi do ispreplitanja umjetnosti pisane riječi i likovne umjetnosti što rezultira stvaranjem nove vizualno-sadržajne poruke. Sinergija likovnosti i književnosti objedinjene u jedinstvenoj realizaciji nosi snažno simbolično značenje određeno konceptualnim pristupom sadržaju i temi.

 

Tekst i staklo kao primarni mediji koji objedinjuju književnost i likovnu umjetnost obogaćeni su elementima vode i soli koji šire krug interpretacije sa života Marina Držića na život renesansnog Dubrovnika.

 

Voda i sol imaju dvojaku ulogu u staklenom ciklusu: likovnu i simboličku. Pojedini stakleni objekti sadrže element vode koji daje dodatnu dimenziju čitanju teksta. Staklo i voda dijele zajedničke karakteristike transparentnosti i loma svjetlosti, no voda ujedno sadrži i element pročišćenja i zasićene materije koja daje novu notu percepciji staklenih faksimila. Isto tako element vode simbolizira pomorstvo koje je značajno utjecalo na razvoj domaćih obrta i manufakture, te je odigralo veliku ulogu kako za uvoz i izvoz tako i za obnovu grada, dok je neutralnost Republike u čestim ratovima na Sredozemlju pogodovala još bržem razvoju pomorstva i jačanju međunarodne pozicije Dubrovačke Republike. Pomorstvo kao osnovna gospodarska grana bila je presudna ne samo za blagostanje nego i opstanak države. Uspravna staklena skulptura, koja vizualno podsjeća na tuljac za čuvanje starih geografskih karata, ispunjena je vodom, te ilustracijama i tekstovima koji se pretapaju plutajući u vodi. Sam oblik staklenog objekta, zajedno s nazirućim vizurama grada i ljudi unutar staklene forme, budi asocijacije na geografski položaj Dubrovnika.

S druge strane, sol na staklenim osvjetljenim pločama prigušuje svjetlost površine koja pritom biva koncentrirana isključivo ispod staklenih objekata čime ih dodatno ističe. Povijesno gledamo sol je odigrala veliku ulogu u Držićevom životu, kao i u povijesti Dubrovačke Republike. Vađenje soli na dubrovačkom području poznato je još od ilirskog i rimskog razdoblja, a iz biografije Marina Držića doznajemo kako je obnašao službu pisara u gradskoj solani tri godine nakon čega je svojevoljno odustao. O važnoj ulozi soli svjedoči i činjenica da je već od XIII. stoljeća Dubrovnik nastojao osigurati monopol prodaje soli na širem području, posebno prema unutrašnjosti, a stonska solana, uz onu na otoku Pagu, ostala je do danas jedan od najvećih proizvođača soli na istočnoj jadranskoj obali.

 

Staklo, svjetlo, voda i sol ključni su likovni elementi pomoću kojih Anton Vrlić na posve nov i neočekivan način povezuje karakteristike života i djela Marina Držića i renesansnog Dubrovnika ujedinjujući pritom likovnost, književnost i simboliku života. Brojne oprečnosti stakla, poput krhkosti i istovremene izdržljivosti, te čvrstoće, ali istodobnog osjećaja lakoće, učinile su ga intrigantnim medijem koji je dostojan reprezentativne i sadržajno bogate interpretacije pronicljivosti, unutarnjeg nemira i životnosti Marina Držića. Sadržaj koji je tek naznačen i uhvaćen unutar staklenog bloka, te akcenti koji intrigiraju i privlače pažnju promatrača pokazali su se kao savršeni elementi za posve novi vid interpretacije Držićevog lika i djela.

 

Igra, istraživanje i spoj umjetnosti i književnosti u ciklusu radova Antona Vrlića omogućili su nova čitanja Marina Držića. Kroz vizualni doživljaj neobičnih staklenih objekata otvorena je mogućnost spoznaje Držića na posve nov i neuobičajen način – ne doslovnom interpretacijom, već intrigiranjem srca i uma, percepcije i usvojenog znanja.

 

 

Fotografije s otvorenja izložbe: 

 

This slideshow requires JavaScript.