Vitar Drinković – Evolucija percepcije 1.2.

14.11.-20.11.2015., AK galerija, Atelieri Koprivnica

 

Živimo u vremenu koje je obilježila globalizacija, otuđenje i dehumanizacija. S jedne strane rapidno napredujemo na području znanosti i tehnologije, dok s druge jednakom brzinom nazadujemo po pitanju socijalne inteligencije, humanizma i empatije. Bliskost, druženje i komunikacija izmješteni su iz stvarnog, te preneseni u virtualni svijet. Čovjek se, pod izlikom stalne užurbanosti i kroničnog manjka vremena, udaljio od svoje obitelji, partnera i zajednice. Prezasićenost informacijama, neprestano natjecanje, te nagon za uspjehom i samorealizacijom rezultirali su radikalnom otuđenošću čovjeka.

 

Izložba Vitra Drinkovića Evolucija percepcije 1.2. vraća nas na sami početak – back to basics. Umjetnik izrađuje interaktivne aparature koje koristi kao posrednike u komunikaciji. Četiri od pet izloženih djela su interaktivna i posjetiteljima pružaju mogućnost stjecanja novih iskustava bazirajući se na najjednostavnijim tjelesnim i komunikacijskim procesima. Novonastale okolnosti formirane interaktivnim radovima stvaraju novi kontekst i percepciju stvarnog života oko nas.

 

Komunikacija vibracijom tijela interaktivna je instalacija bazirana na odašiljanju zvukova tijela korisnika u prostor javnih građevina ili, kao što je slučaj s ovom izložbom, u prostor galerije. Uređaj istovremeno mogu koristiti četiri osobe čime je omogućena neverbalna komunikacija više osoba. Zajednički ritam zvukova tijela stvara mrežu sudionika, kao i onih koji se nađu u prostoru, jer pritom posredno participiraju u doživljaju. Zvukovi koje inače ne čujemo i ne percipiramo u svakodnevnom životu postaju javno dostupni svima. Pitanje fizičke izloženosti može stvoriti bliskost i povezanost između sudionika, ali i navesti posjetitelje da se upitaju koliko su svjesni sebe i svojeg okruženja.

 

Dok je Komunikacija vibracijom tijela prvenstveno bazirana na zvukovnim podražajima, Vrijeme disanja interaktivna je instalacija fokusirana na svjetlosni doživljaj. Riječ je o uređaju koji prati čovjekovo disanje – svakim udahom svjetlo reflektora se pojačava, dok se izdahom smanjuje. Intenzitet svjetla prati intenzitet disanja čime se potiče duboko i pravilno disanje koje u kombinaciji s doživljajem promjene svjetla stvara uvjete meditativnog stanja korisnika. Rad korespondira s današnjim vremenom u kojem se kao najčešći uzrok bolesti navodi stres i užurbani način života. Element sata na instalaciji radi samo kada osoba diše, te se na taj način mijenja percepcija vremena. Potrebno je duboko udahnuti i postati svjestan tog trenutka, te prestati trčati za životom i početi živjeti ovdje i sada, sagledati sebe, svoje tijelo i svoj život.

Prve dvije instalacije zvučni su i vizualni odrazi bazičnih funkcija čovjeka. Otkucaj srca i udisaj zraka pokretači su događaja koji utječu na naša druga osjetila prateći dinamiku čovjeka. Ritam disanja je usporeniji od užurbanog ritma otkucaja srca. Duboki udisaj posjeduje meditativni element, dok dinamika otkucaja srca sugerira gibanje.

 

Preostale dvije interaktivne skulpture usmjerene su na interakciju dviju ili više osoba. Više nije riječ o osnovnim tjelesnim funkcijama već o primarnoj psihološkoj potrebi čovjeka kao društvenog bića.

Skulptura za grljenje djeluje tako da ju osoba zagrli, te na taj način tijelom vrši pritisak na skulpturu koja potom uzvraća zagrljaj. Rapidni napredak tehnologije doveo je do svakodnevne upotrebe robota koji postupno zamjenjuju čovjeka. U nekim dijelovima svijeta već postoje kućni roboti koji zamjenjuju informatore, čistačice i kućne ljubimce. Pitanje je vremena kada će zamijeniti i prijatelje, partnere i obitelj. Skulptura Vitra Drinkovića direktno obrađuje paradoks duboke ljudske podijeljenosti između osobne introvertiranosti i potrebe za pripadanjem. Zagrljaj sa skulpturom kao neživom napravom koja uzvraća gestu zagrljaja upozorava na trend sve većeg otuđenja. Život u virtualnom svijetu lišava nas odgovornosti, stvarnih emocija i problema. Neograničena sloboda izražavanja i mogućnost anonimnog djelovanja rezultirali su prenaglašenim izljevima mržnje, ljutnje i ljubavi, te potpune iluzije o životu u kojem se odnos uspostavlja ili prekida jednim klikom miša. Čovjek više ne ulaže trud i ne odvaja vrijeme za izgradnju kvalitetnih odnosa s drugim ljudima u stvarnom svijetu. Površna komunikacija u virtualnom svijetu omogućuje lako održavanje više odnosa čime se stvara iluzija sretnog života.

 

Posljednji interaktivni rad na izložbi Skulptura za komunikaciju 4 jedini je rad koji podrazumijeva direktan fizički dodir dviju ili više osoba. Hladna betonska kocka poslužila je kao medij za doticaj toplih ljudskih tijela. Riječ je o metafori hladne funkcionalne opne – svijeta kojeg smo izgradili i pojedinca koji u njemu obitava. Nameće se pitanje kako izaći iz vlastitog fizičkog i mentalnog kubusa i prepustiti se drugom pojedincu. Što ako pružimo ruku, a nitko nas ne dočeka na drugoj strani? Jesmo li sami u svemu ovome ili svi dijelimo istu sudbinu svijeta koji smo si stvorili?

 

Spirala od žlica jedini je izloženi predmet koji nije interaktivan i koji ne rezonira u dodiru s čovjekom. Kao potpunu suprotnost izloženim radovima autor nizanjem i spajanjem jeftinog potrošnog materijala stvara novu strukturu ukazujući na potrošačko društvo današnjice. No, kako kustosica izložbe Helena Kušenić navodi, forma spirale ostavlja spomenuti krug otvorenim čineći promjenu mogućom ako se za nju odlučimo. 

 

Izložba Vitra Drinkovića osebujan je splet interaktivnih instalacija, naprava i skulptura koje pružaju svakom posjetitelju ulazak u svijet novonastalih okolnosti. Radovi koje autor definira kao cinično-komični komentar današnjeg društva ukazuju na aktualne probleme suvremenog svijeta. Drinković ostaje u potpunosti vjeran svom idejnom konceptu postavljajući izložbu koja se ne može doživjeti virtualno. Dok je većina izložbi u Hrvatskoj i dalje bazirana na pasivnom razgledu nedodirljivih visokovrijednih umjetničkih djela, predmeti izloženi u AK galeriji nalažu publici da fizički dođe u galeriju i isproba svaku izloženu instalaciju. Direktan dodir s predmetima koji nisu ulašteni i savršeno dorađeni omogućava posjetiteljima opuštenost prilikom uporabe, dok se istovremeno stvaraju uvjeti koncentracije na funkciju pojedinog eksponata. Posjetitelji galeriju napuštaju obogaćeni novim doživljajnim iskustvima koja se najlakše pamte i prenose dalje, za razliku od često suhoparno nabacanih faktografskih činjenica koje tumače povijest i funkciju izloženih predmeta, često izgubivši onaj esencijalni element povezivanja s publikom.

 

This slideshow requires JavaScript.

 

* Izložba Vitra Drinkovića samo je jedna u nizu zanimljivih izložbi suvremenih umjetnika održanih u AK galeriji u Koprivnici. Riječ je o galeriji koja djeluje u sklopu ateljea Vlatka Vinceka, a dio je prostora Atelieri Koprivnica.

Atelieri Koprivnica neprofitna su udruga osnovana 2012. godine kada je grad Koprivnica dao koprivničkim umjetnicima i umjetnicama na korištenje zgradu br. 20 u kompleksu bivše vojarne, sadašnjeg Kampusa. Trenutno je to jedini organizirani prostor za rad umjetnika i umjetnica u gradu. Iste godine, jedan od osnivača i članova, umjetnik Vlatko Vincek u svojem je ateljeu osnovao AK galeriju u svrhu promicanja i produkcije likovnog i multimedijalnog stvaralaštva. Kustosko-dizajnerski tim galerije ove godine čine Bojan Koštić, Tanja Špoljar i Petra Travinić. U prostoru AK galerije održane su izložbe i performansi mnogih suvremenih umjetnika poput Kate Mijatović, Vlaste Delimar, Igora Kuduza, Ines Kotarac i Ane Sambol, a što nam AK galerija priprema u sljedećoj godini vrijedi pričekati i vidjeti.