Nakon vrlo uspješne 1. sezone emisije KolibriS, odlučili smo otvoriti vrata svog studija i pozvati zainteresirane umjetnice, umjetnike, djelatnice i djelatnike u kulturi koji žele gostovati u emisiji KolibriS da nam se jave putem otvorenog poziva/natječaja za gostovanje!
Vrijeme održavanja: 9.09.-12.09.2021.
Mjesto održavanja: Zrmanja Bungalovi (kraj Obrovca na rijeci Zrmanji)
Organizator: Srpsko privredno društvo “Privrednik”
Istovremeno snažna i lirična fotografija neprilagođenog stabla našeg izvrsnog fotografa Maxa Juhasza uvijek me podsjećala na mene samu, jer kad su svi išli utabanim tokovima, ja sam uvijek krenula drugim putem – putem koji me inspirira, stvara nešto novo i drugačije. Sve što sam ikada sama pokrenula, s obzirom da je bilo drugačije, često je dočekano na nož i s komentarima: “pa tko će ti to čitati” (za portal o likovnoj umjetnosti PerceiveArt), “pa tko će ti to gledati” (emisija KolibriS), “pa gdje si baš to izabrala za raditi u životu, nema tu kruha” (struka povijest umjetnosti i muzeologija, na što bi ja odgovorila “ali ima divnog života!”). Unatoč svim predrasudama, svi putevi kojima sam sama samcata kročila rezultirali su divnim i nevjerojatnim razvojem događaja – novim otkrićima, novim platformama i novim divnim ljudima. Prvi je bio portal PerceiveArt, a drugi veliki projekt je emisija KolibriS. U petak 4. lipnja obilježili smo prvih godinu dana emisije KolibriS – emisije za koju su ljudi govorili “50 minuta razgovora o kulturi i umjetnosti? Bože sačuvaj, pa koga zanima kultura i umjetnost u Hrvatskoj? Pa nitko ti to neće gledati, uzalud se trudiš, radiš, guraš, ulažeš i vrijeme i znanje i sve, mani se ćorava posla…” Pa evo nas! Preko 1.200 pretplatnika (hvala vam) na Youtube kanalu emisije, preko 3.700 lajkova na Facebook stranici emisije (hvala vam), preko 900 pratitelja na Instagram profilu, nevjerojatna grupa vjernih gledatelja koja se svake srijede u 20 sati druži s nama na svakoj premijeri i otkriva nove nevjerojatne pojedince koji su zaslužili tih 50 minuta kako bi predstavili sebe, svoje djelovanje i sve što su stvorili i postigli.
U životu pojedinca komunikacija je temeljna podloga za stvaranje, razvoj i održavanje međuljudskih odnosa. Osim što omogućuje razmjenu informacija i ideja, ona je neophodna za izražavanje misli, emocija i psiholoških stanja. No, što i kako danas komuniciramo? Iako je napredak tehnologije omogućio čitav dijapazon različitih načina komunikacije, čovjek nikada nije bio toliko otuđen, osamljen i izoliran kao danas. Razgovor je sveden na osiromašen vokabular prepun skraćenica i znakovlja koje bi trebalo iskazivati naše osjećaje, a u srži ne izražava i ne govori ništa. Pisanje rukom zamijenile su tipkovnice, a upravo se kroz pisanje moglo otkriti je li piscu zatitrala ruka prilikom bilježenja najintimnijih misli i emocija. Sâm proces pisanja pisma bio je posveta vremenu, posveta pisanju i posveta drugoj osobi. S druge strane, riječi su vrlo često jasno definirane, koncizne i ne ostavljaju puno prostora za slobodnu interpretaciju, dok likovni tekst dopušta višeznačnu interpretaciju misli, stanja i emocija baziranu na intuitivnom doživljaju percipiranog.
Bez suvišnih uvodnih riječi objavljujemo novi intervju, jer je naš sugovornik Rene Grgić-Đaković doista sve relevantno poentirao kroz intervju, a mi ga ponosno objavljujemo u mjesecu u kojem je Rene proslavio i svoj rođendan!
Život u izvanrednim okolnostima izazov je sam po sebi, a kada takvo stanje traje preko godinu dana ono postavlja pred čovjeka fizičke i psihičke barijere koje valja prijeći…, ali kako? Nikada ranije se nismo našli u ovakvim okolnostima, dok agonija trajanja i potpune neizvjesnosti hoće li i kada doći kraj pandemije kontinuirano iscrpljuje psihičke i fizičke resurse pojedinca. No, stvaralački nerv ne staje, on pronalazi način i suočava se s novim okolnostima, te hrabro progovara i o ovom trenutku.
U godini koja je proglašena Godinom čitanja, pozivamo vas da pročitate najdulji intervju ikad objavljen na portalu PerceiveArt. Zašto je toliko dug pitate se? Zato što u vrijeme strke i jurnjave, u vrijeme instant vijesti i površnih informacija te isto tako površnih i banalnih razmišljanja i međuljudskih odnosa odbijamo plivati glavnim tokovima, jer smatramo da zatupljuju sveopću javnost i guše kritičko razmišljanje i propitivanje vremena i prostora u kojem živimo i djelujemo.
PerceiveArt će uvijek biti i ostati platforma za predstavljanje kvalitetnih i raznolikih umjetnika i umjetničkih projekata na temeljit, sveobuhvatan i zanimljiv način. U kontekstu duha portala odlučila sam napraviti intervju s jednom iznimnom umjetnicom. Kad kažem iznimnom, riječ je o mom subjektivnom doživljaju (iako su ga u više navrata potvrdili i kolege i kolegice iz struke) koji gradim i nadopunjujem od 2014. godine kontinuiranim praćenjem njezina opusa, razvoja, misli i životnog puta. Ne bih oduzimala previše prostora u uvodnom prostoru, jer će Sandra Radić Parać svoju priču najbolje sama ispričati kroz intervju, ali i djela objavljena u sklopu teksta. Odvojite vrijeme i upoznajte se s iznimnim djelovanjem i jedinstvenom osobnošću Sandre Radić Parać.
Organizator: Dom kulture Nova Gradiška
Vrijeme i mjesto održavanja: 8.10. – 31.10.2021., Dom kulture Nova Gradiška
Autorica koncepcije: Sonja Švec Španjol, nezavisna kustosica, povjesničarka umjetnosti i muzeologinja
Stručni žiri: Sonja Švec Španjol i Danijela Juranović
Autoportret, kao jedna od najstarijih likovnih tema, od 2008. godine interpretira se u sklopu trijenalne izložbe autoportreta u Samoboru. Ono što intrigira kod teme autoportreta, osim likovnih karakteristika poput prepoznatljivog rukopisa i odražavanja duha vremena, jest način na koji umjetnik percipira samog sebe. Vrlo složeni procesi socijalne interakcije ključni su u temi autoportreta o čemu svjedoči anegdota koju izbornik Prvog trijenala hrvatskog autoportreta Guido Quien spominje u svom tekstu navodeći kako je jedan od autora-darovatelja zbirke Lukin komentirao: “Čini mi se da sam htio naslikati sebe, a sad pitam tebe jesam li to ja?”. Polarizacija viđenja samoga sebe – kako vidimo sami sebe, a kako nas vide drugi, tek je naznaka beskonačnih različitosti pristupa autoportretu.
Nevjerojatno je koliko se u Hrvatskoj malo cijeni intelektualni rad, vrijeme, angažman i struka. Kreativna ili umjetnička realizacija neke ideje plod je ljudskog intelekta te iako je neopipljiv on itekako ima svoju vrijednost. Upravo ljudska kreativnost doprinosi općem društvenom razvitku, ali kod nas nikako da se ta činjenica adekvatno shvati, percipira i valorizira u društvu.