Kada sam, na inicijativu supruga, pokrenula portal PerceiveArt nisam imala suviše velika očekivanja. Iako sam po prirodi vrlo organizirana i isplanirana osoba, nikad nisam radila petogodišnje ili desetogodišnje planove, ali sam znala da ukoliko nešto pokrenem, da ću na tome predano raditi dokle god ima smisla. I eto nas, 11 godina kasnije i PerceiveArt je još uvijek aktivan i čitan portal posvećen likovnoj umjetnosti.
Je li u pravu Baudelaire kad kaže da svi pravi umjetnici vuku crtu svog uma, a ne crtu prirode?
Nataša Govedić
Linija, crta ili potez likovni je oblik koji nastaje kretanjem točaka u nizu na plohi ili u prostoru.[1] Taj trag pokreta rukom koji ostaje zabilježen na određenoj površini sadrži niz specifičnosti i jedinstvenosti koje vežemo uz njegova autora. Još je 1991. godine Matko Peić zabilježio kako je crta, uz boju, glavni psihički element slikarstva.[2] Linijom doživljavamo i izražavamo emocije, stanja, raspoloženja, svijet oko sebe i svijet unutar sebe. Svaka linija je jedinstvena te kao izraz likovnog doživljaja počiva na karakteru psihičke strukture samog nositelja tj. autora linije. Iako je riječ tek o jednom u nizu likovnih elemenata, on nosi potencijal i mogućnost maksimalnog likovnog izraza.
Živimo u vrlo izazovnim vremenima. Unatoč kontinuiranom znanstvenom i tehnološkom napretku i dalje svjedočimo svjetskim problemima poput ratova, gladi i neimaštine. Opterećena bremenom vremena, umjetnost često kanalizira i komunicira svjetske i osobne tragedije. Utopljeni u crnilo i zaslijepljeni mnoštvom negativnih informacija vrlo često ne percipiramo sve ono što je lijepo i plemenito. Možda zato što je dobro uvijek tiše, no istovremeno čini život vrijednim življenja.
Od samih početaka ljudske civilizacije, čovjek je neprikosnoveno vezan uz prirodu. Odnos koji je prvobitno bio utemeljen na međusobnom poštovanju, mijenjao se kroz vrijeme, da bi u konačnici prevladala ljudska pohlepa i iscrpljivanje prirodnih resursa do krajnjih granica. Uzimajući krajolik kao najiskreniji motiv, akademska umjetnica Iva Starac u svom ciklusu radova “Pejzaž sjećanja” istražuje, kako sâma kaže, temu prolaznosti i promjenjivosti okoline, te tragove čovječanstva kroz vrijeme.
Naizgled krhko, a opet nevjerojatno čvrsto i izdržljivo, staklo kao medij umjetničkog izričaja ne prestaje intrigirati svojom ljepotom i rasponom mogućnosti koje pruža i potencira. Njegove brojne oprečnosti učinile su ga inspirativnim i fascinantnim polazištem za likovna istraživanja. Upravo je ambivalentnost stakla, ali i mogućnost njegove preobrazbe potaknula Zvonimiru Karavidu da odabere staklo kao primarni medij svog stvaralaštva. Transparentnost, fragilnost, poetičnost, kompleksnost i jedinstvena sposobnost stakla da uhvati, reflektira i emanira svjetlost omogućili su autorici da iskreno i bez susprezanja oblikuje vlastiti autoportret.
22.1.-26.1.2024., Centar za pružanje usluga u zajednici “Vladimir Nazor”
U siječnju 2024. godine Centar za pružanje usluga u zajednici “Vladimir Nazor”, ali i cijeli Karlovac imali su puno razloga za slavlje! Naime, od 22. do 26. siječnja 2024. godine održan je jubilarni 50. ZILIK (Zimska likovna kolonija) u organizaciji Centra za pružanje usluga u zajednici “Vladimir Nazor” (nekadašnji Dom za djecu “Vladimir Nazor” Karlovac) u suradnji s brojnim likovnim umjetnicima koje je selektirala izbornica ZILIK-a Sonja Švec Španjol.
U Hrvatskoj postoji jako puno likovnih kolonija, no što razlikuje ZILIK od ostalih kolonija?
Zimska likovna kolonija (ZILIK) kao jedna od najdugovječnijih likovnih kolonija u Hrvatskoj razlikuje se od klasičnih kolonija jer je nastala iz potrebe pružanja topline i pažnje djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi. ZILIK predstavlja jedinstven spoj umjetnosti i humanosti kroz rad akademskih umjetnika koji svake godine u siječnju provode tjedan dana s djecom bez odgovarajuće roditeljske skrbi kako bi oplemenili njihov život uspostavljanjem pozitivnog odnosa prema umjetnosti. Djeca na taj način proširuju vlastite obzore, obogaćuju iskustva i spoznaje, razvijaju slobodu mašte i izražavanje doživljenog, što znatno pridonosi stvaranju pozitivnog odnosa prema vanjskom okruženju.
I dok su se u neka davna, ali zaista pradavna vremena ljudi srčano borili za svoje ideje, ideale i pravicu, pa su u skladu s time postojale norme i kriteriji koji su razdvajali kvalitetu od šunda, ali i istinu od laži, u XXI. stoljeću, u našem tehnološki i znanstveno naprednom, ali etički i moralno krajnje devastiranom vremenu, zavladala je opća apatija. Ukoliko se netko i usudi ukazati na neuralgične točke u našem društvu ili pak iznijeti kritiku i skrenuti pažnju na nepravilnosti i laži koje nam svakodnevno serviraju u javnom diskursu, ti isti nadobudni pojedinci bivaju proglašeni “antihrvatima” (i dandanas mi nije jasno što to točno znači), “ljubomornima” (valjda na amoralne aktere na koje ukazuju) i “hejterima” (jer najveći Hrvati vole posuđenice više od vlastitog jezika).
U posljednjem intervjuu prije ljetne stanke predstavljamo svestranu umjetnicu Dariju Stipanić. Darija je diplomirala 1997. godine na Pedagoškom fakultetu u Rijeci; smjer Likovna kultura s temom „Ikonografija Dalijeve skulpture” kod mr. E. Dubrovića i kiparstvo u klasi mr. J. Diminića. Sudjelovala je na nizu kolektivnih umjetničkih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu (Južnoafrička Republika, Poljska, Srbija, Slovenija, Italija, Slovačka, Meksiko, Kina, Litva, Makedonija, Japan, Bugarska…). Darija se bavi kiparstvom, slikarstvom, te povremeno grafikom. Članica je HDLU Rijeka i dobitnica više međunarodnih nagrada i priznanja.
Danas predstavljamo svestranu i predanu akademsku umjetnicu Jasminu Jakopanec koja se izražava u različitim medijima – od slikarstva, fotografije, kolaža, preko prostornih, zvučnih i multimedijalnih instalacija, pa sve do konceptualnih i interaktivnih radova. Posebno su zanimljivi umjetničini interaktivni radovi kroz koje autorica navodi pojedinca i društvo na introspekciju i preispitivanje ljudskih vrijednosti. Uz svoje umjetničko stvaralaštvo, Jasmina je posvećena dobrovoljnom radu koji obogaćuje kulturnu i umjetničku ponudu u zajednici te je volontirala na većem broju umjetničkih i filmskih festivala u funkciji snimateljice, montažerke, fotografkinje, ali i voditeljice likovnih radionica za djecu približavajući tako onima najmlađima bogat i neograničen svijet umjetnosti. Valja spomenuti kako je Jasmina sudjelovala i na nekoliko likovnih kolonija humanitarnog karaktera te na taj način oplemenila živote onih najmlađih, ali i onih koji tek trebaju stasati u samostalan život. Upoznajte Jasminu Jakopanec!