Lijepe trenutke često pamtimo po osobama s kojima smo ih doživjeli, po događajima koje smo iskusili, po hrani koju smo jeli ili, pak, po atmosferi koja je obilježila određeni protok vremena. Emocije koje smo tada doživjeli nesvjesno pohranjujemo u našu memoriju i one postaju simbol sjećanja na proživljeno, doživljeno i iskustveno.
Beskonačno prostranstvo koje nas okružuje vremenski je prostor u kojem se smjestio i naš planet. Uz Zemlju u njemu plovi mnoštvo nebeskih tijela koja postoje u svojoj beskonačnosti, neovisno od ljudskog znanja. Često opisivan kao tamni prostor kojem se ne nazire ni početak ni kraj, Svemir predstavlja jednu veliku nepoznanicu – misterij koji nas svojom nedokučivošću kontinuirano privlači i potiče na istraživanje.
13.04.-6.05.2018., Galerija Prica izlaže u Centru za mlade Bunker, Samobor
Slikarstvo nastalo iz najdublje unutarnje stvarnosti omogućilo je apsolutnu slobodu izričaja u novom ciklusu radova Vjerana Čengića. Riječ je o slikarstvu koje karakterizira energičan potez, pikturalna snaga i izniman koloristički intenzitet. Ljepota i bogatstvo prirode nametnuli su se kao neiscrpan izvor motiva putem kojih autor ponire u medij slikarstva otvarajući ga emocijama i senzacijama boje.
Intimna lirska priča Željka Lesara zapravo je priča o slobodi. Primarna težnja ka uspostavi ponovnog kontakta s prirodom otvorila je put prema motivu koji poimamo kao posrednika između neba i zemlje. Ptica je simbol duše koja se oslobađa fizičke opne i teži duhovnoj spoznaji. Govorimo o duši koja se ne može doslovno prikazati, već samo utjeloviti emocijom na površini platna.
Na izložbi STARTER3, koju možete razgledati do 22. travnja 2018. u Muzeju Đakovštine, predstavljeni su radovi sedmero nagrađenih studenata Odsjeka za likovnu umjetnost Umjetničke akademije u Osijeku u protekle dvije akademske godine. Među nagrađenima za akademsku godinu 2015./2016. je i Mirjana Pjevac koja se na izložbi predstavila serijom radova pod nazivom Mape prostora. U tekstu vas detaljnije upoznajemo s radom ove vrijedne i perspektivne apsolventice edukacije likovne kulture na osječkoj Umjetničkoj akademiji.
Umjesto klasičnog uvoda i predstavljanja sugovornice dijelim staru indijansku priču koja u potpunosti utjelovljuje njezin slobodni duh:
U srcima svih nas postoji skrivena cesta kojom se rijetko putuje, a koja vodi do nepoznatog, tajnog mjesta. Stari su ljudi zaista voljeli Zemlju i na njoj su sjedili i počivali s osjećajem da su blizu majčinske snage. Svoje su šatore gradili na Zemlji, a svoje žrtvenike od Zemlje. Zemlja je umirivala, jačala, pročišćavala i liječila. Zbog toga stari Indijanac još uvijek sjedi na Zemlji, ne ustaje i ne odvaja se od njenih snaga koje život daju. Za njega sjediti ili ležati na Zemlji znači moći razmišljati dublje i osjećati snažnije. On može jasnije proniknuti u tajne života i doći u bliži odnos sa životom oko sebe…
Među umjetnicima odabranim za predstavljanje na portalu povodom 4. obljetnice PerceiveArt.com našla se i talentirana mlada umjetnica Silvia Golja.
Silvia je rođena 1993. godine u Puli gdje je završila Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna – smjer Tekstilni dizajn, a trenutno je prvostupnica likovne pedagogije na Odjelu slikarstva Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Ova mlada umjetnica danas živi u Labinu, a djeluje u Rijeci gdje od prošle godine njezine radove možete razgledati u ateljeu na Sušaku koji je otvorila, uredila i dijeli zajedno s kolegicom Dolores Đuračić.
Prepoznatljiv rukopis, neuobičajene i uvijek nove metode izvedbe, često u kombinaciji s klasičnim grafičkim tehnikama, te široko polje interesa krase opus Sunčane Simichen. Izložba objedinjuje nekoliko aktualnih tema koje umjetnica problematizira u zasebnim ciklusima, a koji se isprepliću u svojoj srži. Motivi su uvijek polazište za rad, dok je ključan sam proces izrade jer omogućuje slobodu, otvorenost i inovativnost, te eksperimentiranje u području grafike.
Većina turističkih destinacija ima zvučne krilatice kojima mami turiste da odaberu baš njihovu zemlju za svoje putovanje iz snova. Slogani ponekad odgovaraju stvarnoj ponudi pojedine destinacije, no zna se dogoditi da otputujete s velikim očekivanjima i doslovce se razočarate na licu mjesta. Maldivi se najčešće reklamiraju kao raj na zemlji. Pretenciozno, zar ne? Barem sam ja tako mislila dok doslovce nisam stupila nogom na jedan od mnogobrojnih maldivskih otoka i rekla “ovo je raj na zemlji”.
Od osnutka ZILIK-a 1974. godine kroz koloniju su prošle na stotine umjetnika. Na ZILIK-u su sudjelovali najeminentniji hrvatski likovni umjetnici XX. stoljeća među kojima su Miroslav Šutej, Ivan Kožarić, Edo Murtić, Zlatko Prica, Ivo Šebalj, Vasilije Josip Jordan, Josip Diminić, Kosta Angeli Radovani, Šime Vulas, Predrag Goll, Ljubomir Stahov, Ivica Antolčić, Ivan Rabuzin, Ivan Lacković Croata, Ivan Večenaj, Mijo Kovačić kao i mnogi drugi koji su svojim prisustvom i stvaralaštvom doprinijeli radu Doma za djecu Vladimir Nazor u Karlovcu, danas Centru za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor. Obzirom da se dugi niz godina početak Zimske likovne kolonije obilježavao izložbom hrvatskog doajena, 45. ZILIK smo odlučili posvetiti cijelom nizu žena – doajenki koje su sudjelovale i svojim angažmanom uvelike obogatile povijest ove dugovječne kolonije. Među njima valja istaknuti Nives Kavurić-Kurtović, Mariju Braut, Jadranku Fatur, Ljerku Njerš, Branku Uzur, Almu Orlić, Dubravku Babić, te mnoge druge značajne predstavnice hrvatske umjetnosti XX. i XXI. stoljeća.
Radovan Kunić jedan je u nizu umjetnika odabranih prošle godine za predstavljanje povodom četvrte obljetnice portala PerceiveArt. U međuvremenu je ostvario zamjetan broj samostalnih izložbi, pa je javnost tijekom 2017. godine mogla vidjeti njegove recentne radove tijekom ožujka na izložbi u sklopu programa Galerije Karas u Galeriji Prsten (HDLU) u Zagrebu, krajem kolovoza u Umjetničkom paviljonu “Juraj Šporer” u Opatiji, te završno u prosincu u Galeriji SC u Zagrebu. Postavi su se mijenjali, a izložbe su kontinuirano nadopunjavane novonastalim djelima.
– iz opusa Ive Šebalja –
/Opatija, Slavonski Brod, Pakrac, Osijek, Čakovec/
Tijekom 2016. godine udruga Val kulture osmislila je projekt putujuće izložbe Ive Šebalja s ciljem da u 2017. godini obilježi 105. obljetnicu rođenja i 15. obljetnicu smrti našeg velikog umjetnika. Obzirom da udruga posjeduje kolekciju koja broji preko 150 radova Ive Šebalja nastalih u rasponu od četrdesetih godina prošlog stoljeća pa sve do zadnjih godina života autora stvoreni su uvjeti za kvalitetnu prezentaciju lika i djela Ive Šebalja. Projekt je ponuđen širokom spektru ustanova u kulturi (muzeji, galerije, pučka učilišta, centri za kulturu…) diljem Hrvatske, te se čak osam ustanova odazvalo pozivu udruge Val kulture za suradnjom. Zbog izostanka financijske potpore projekta od strane Ministarstva kulture, dio ustanova je odustao od sudjelovanja, no uspjeli smo vrlo kvalitetno realizirati ciklus putujuće izložbe u suradnji s pet ustanova, a to su: Hrvatski muzej turizma, Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda, Muzej grada Pakraca, Muzej likovnih umjetnosti u Osijeku te Centar za kulturu Čakovec.
Prednost internetskih portala jest mogućnost brzog komuniciranja i širenja informacija bez obzira gdje se nalazili. Unatoč tome, mnogi portali i dalje su fokusirani isključivo na Zagreb, zagrebačke izložbe i zagrebačke umjetnike. Kako bismo ukazali da postoje mnogi aktivni i kvalitetni umjetnici diljem Hrvatske u novom intervjuu putujemo u Vinkovce i predstavljamo akademskog slikara-grafičara Želimira Fišića koji se osim rada u sferi samostalnog umjetnika aktivno bavi pedagoškim radom, te predaje stručne predmete na grafičkom i slikarskom odjelu u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Osijeku. Sa Želimirom smo razgovarali o njegovom umjetničkom radu, položaju grafike u umjetnosti danas, likovnoj sceni u Slavoniji i mogućnostima afirmacije umjetnika izvan Zagreba, (ne)postojanju tržišta umjetnina u Hrvatskoj, te perspektivama i potencijalima za nove generacije koji tek stasaju s akademije.
26.01.-9.02.2018., Galerija Green Room, Zabok
Borba sa samim sobom najteža je borba u čovjekovom životu. Prvenstveno jer ne postoji poticaj ili inicijativa druge strane, već je pojedinac primoran izazvati sam sebe što podrazumijeva otvaranje Pandorine kutije i suočavanje s avetima prošlosti koje je godinama potirao pod tepih u nadi da će nestati sami od sebe.
Umjetnost je sposobnost viđenja onoga što je drugima nevidljivo. Tu misao potvrđuje i Oscar Wilde tvrdnjom kako nijedan veliki umjetnik ne vidi stvari onakvima kakve one stvarno jesu, jer ukoliko bi bilo tako – on bi prestao biti umjetnik.
Vanja Krmpotić hrvatska je slikarica koja je pripadala tom svijetu – svijetu u kojem je, poput francuskih impresionista, odlazila u prirodu i na licu mjesta slikala ljepotu percipiranog. Bila je spremna otvoriti se prema stvarnostima oko sebe, te dopustiti svojim čulima da bez susprezanja dožive prirodu kakva ona jest, a potom i emocijama da prenesu doživljeno u jedinstvenom izričaju na papir ili platno.
