Svjedočimo vremenu u kojem većina umjetnika ne može živjeti od svog umjetničkog rada već su primorani djelovati u drugim područjima kako bi privrijedili za život, a svom primarnom pozivu se posvećuju tek nakon što osiguraju osnovnu životnu egzistenciju.
Svakodnevni život često uzimamo zdravo za gotovo i pritom ne primjećujemo niz lijepih trenutaka koji čine njegov sastavni dio. Tatjana Politeo u svom novom ciklusu uzima prepoznatljive elemente iz svakodnevnog života koji su sami po sebi sasvim neutralni, te ih provlači kroz iskustvo pop arta, street arta, stripa, animiranog filma i dječje ilustracije dajući im posve novi kontekst i viđenje.
Izložbe u javnom prostoru već odavno nisu nepoznanica, a ukoliko ste posljednjih dana šetali Savskom ulicom sigurno ste zamijetili aktualnu izložbu “Zagreb full color 19” pozicioniranu ispred Tehničkog muzeja Nikola Tesla u Zagrebu. Riječ je o međunarodnoj izložbi slika izvedenih u tehnici digitalnih otisaka na ceradnom platnu koja pršti snažnim i ekspresivnim bojama što ne čudi obzirom da je izložba inspirirana Međunarodnim danom boja koji se tradicionalno obilježava na prvi dan proljeća 21. ožujka. Obilježavanje Međunarodnog dana boja usvojeno je 2008. od Međunarodnog udruženja za boje (AIC – International Colour Association), a na prijedlog Portugalskog udruženja za svjetlo. Odlučeno je da Dan boje bude na ekvinocij – kada dan i noć jednako traju, što se simbolično odnosi na komplementarnu prirodu svjetlosti i tame, svjetla i sjene.
Krajem siječnja 2019. godine u Modernoj galeriji u Ljubljani otvorena je izložba pod nazivom “Vrijeme bez nevinosti. Recentno slikarstvo u Sloveniji”. Na izložbi sudjeluje ukupno 23 umjetnika i umjetnica mlađe generacije: Viktor Bernik, Suzana Brborović, Gašper Capuder, Ksenija Čerče, Nina Čelhar, Tina Dobrajc, Katja Felle, Mitja Ficko, Mito Gegič, Žiga Kariž, Staš Kleindienst, Vladimir Leben z Ercigoj Art, Uroš Potočnik, Adrijan Praznik, Arjan Pregl, Ana Sluga, Miha Štrukelj, Maruša Šuštar, Iva Tratnik, Sašo Vrabič, Joni Zakonjšek, Marko Zorović, Uroš Weinberger. Kustosica izložbe je Martina Vovk.
“Umjetničko je djelo samostalan organizam, jednakovrijedan i paralelan prirodi i u svojoj biti bez ikakve odnosne veze s njom… ukoliko pod pojmom prirode podrazumijevamo površinsku vidljivost.” Wilhelm Worringer
I dok Hrvatska iz godine u godinu sve manje financija izdvaja za kulturu i umjetnost, satnica likovne kulture u školama se drastično smanjuje, a pravo umjetnika na dostojanstven i kvalitetan život ozbiljno se dovodi u pitanje, druge zemlje propisuju boravak u prirodi i konzumaciju umjetnosti kao lijek za dušu, um i tijelo.
Mnogi će reći da je naslov članka suviše radikalan ili negativan, no ako se analizira situacija od 2011. godine kada je izašao prvi Nacrt prijedloga Zakona o obavljanju umjetničke djelatnosti za vrijeme ministra kulture Jasena Mesića, pa sve do aktualne situacije u kojoj je novi Nacrt u ključnim odrednicama gotovo pa preslika ranijeg Nacrta prijedloga Zakona, otvara se cijeli niz problema.
Maruša Štibelj inspirativna je umjetnica koja od starih uspomena gradi kolaže novih mogućnosti univerzalnim jezikom umjetnosti. Za vrijeme studija, paralelno s istraživanjem filmske industrije i fotografije, Maruša je otkrila strast prema kolažu i ilustraciji. Počela je oblikovati slojevite kompozicije, a inspirirali su je davno zaboravljeni i zametnuti predmeti koje je pronalazila u ormarima, na tavanima i raznovrsnim spremištima.
Osnovan 1974. godine iz potrebe pružanja topline i pažnje djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi ZILIK iz godine u godinu otvara vrata likovnom stvaralaštvu djece i pritom razvija njihov osjećaj za lijepo te omogućava ugodne trenutke druženja djece i umjetnika. Kako bi vratili ZILIK temeljnim vrijednostima, te i dalje omogućavali razvoj i njegovanje etičkih i duhovnih kvaliteta djece ove godine je uvedeno nekoliko novina koje su zapravo starine, jer su od samog početka ključne odrednice ZILIK-a.
Postoje različite vrste ljubavi i strasti. One su najčešće usmjerene prema drugim živim bićima. No, emocionalno se možemo vezati i uz predmete i mjesta koji nas asociraju na određene ljude ili događaje, dok je strast često nit vodilja u radu, hobiju ili pozivu kojem smo posvetili svoj život. Ljubav može biti romantična, uzvišena ili opsesivna, no postoji i zabavna vrsta ljubavi – ludus. Takvu ljubav poimamo kao igru. Ona je oslobođena očekivanja i dodatnih opterećenja, te se u njoj istinski uživa. Duh ludusa pronalazimo i u novim radovima Eugena Varzića.
Linija na površini papira, platna ili realizirana u prostoru kao gradivno sredstvo skulpture, svojim oblikom, kretanjem i karakterom ocrtava temperament i duhovno stanje umjetnika. Leonardo Budimlić Majnarić uzima liniju kao osnovno izražajno sredstvo neovisno o mediju u kojem stvara. Često je riječ o brzom crtežu, tzv. krokiju, pri čijoj izradi autor pažnju posvećuje ključnim elementima koji definiraju izabrani motiv. Skicirajući vlastiti doživljaj svijeta u kojem živimo Leonardo taloži neposredne crtačke, slikarske i kiparske bilješke koje kontinuirano iskustveno nadopunjuje ukazujući pritom na multidimenzionalnost života.
Centar savremene umjetnosti Crne Gore u suradnji s Fakultetom likovnih umjetnosti Cetinje i Fondacijom “Ćano Koprivica” po prvi je put organizirao Bijenale mladih umjetnika i umjetnica pod nazivom “Art ex-yu” u Podgorici. Izložba je privukla pažnju kvalitetnim odabirom umjetnika i odličnim postavom radova. Svaki autor je adekvatno prezentiran u zasebnoj prostoriji pa se posjetitelj može maksimalno posvetiti upoznavanju lika i djela pojedinog autora. Radovi variraju u tematici od osobnih priča, preko eksperimenata u odabranom mediju sve do univerzalnih tema, dok se zastupljene tehnike kreću od prostornih crteža, crteža na papiru i zidu, preko objekata i slika u kombiniranoj tehnici pa sve do ambijentalnih svjetlosnih instalacija.
Živimo u državi koja nije oličenje samoinicijativnog djelovanja za dobrobit zajednice ili pak poticanja razvoja društva u cilju boljitka svih njezinih građana, a o poziciji obrazovanja, kulture i umjetnosti da i ne govorimo. Stoga, kada naiđemo na dragulj poput F12 platforme, svesrdno promoviramo projekt kako bi široj javnosti, koja je već krajnje zasićena negativnostima serviranim na dnevnoj bazi, skrenuli pažnju na projekte koji su uistinu vrijedni pažnje i podrške.
Na aktualnoj izložbi 26. slavonski biennale – Ravna ploča uz nagrade Grand prix, Ex aequo i Nagrada Vlastimir Kusik, dodijeljena su i Priznanja žirija od kojih je jedno od dva priznanja otišlo u ruke Marije Škrobo Arambašić za rad Pejzaž iz 2018. godine za koji je sama umjetnica rekla: “Crtež prikazuje ravan slavonski pejzaž. Ravnina horizonta nije apsolutna, jer ni ravnina Slavonije nije apsolutna i geometrijska. Izbjegla sam prikaz ikakvog raslinja da bih dodatno naglasila trenutnu opustošenost, fizičku, ali i emocionalnu. Ravninu i pustoš Slavonije može uzburkati i pokrenuti obrazovanje i ulaganje u budućnost.” Upoznajte Mariju Škrobo Arambašić čiji je rad usmjeren na istraživanje raznolikih struktura uz kontinuirano vraćanje formi kruga. Bilo da je riječ o radu u tehnici crteža, slike, grafike, kombiniranoj tehnici ili izlasku u trodimenzionalni crtež Marijin rad uvijek uključuje snažan meditativni aspekt.
Vrlo lako moguće najduži, ali isto tako vjerojatno i najneobičniji intervju do sada. Bez previše uvoda, odvojite malo vremena i upoznajte Marka Šošića u jedinstvenoj ispovijedi svojevrsnom intervju-eseju.
Pročitaj više…
