Dragi pratitelji portala PerceiveArt,
Prošlu godinu obilježila je pandemija, a potom i razorni potresi, prvo zagrebački, a krajem godine i potres na području Petrinje, Siska, Gline i okolnih sela. Bila je to teška i izazovna godina za sve nas, ali vjerujem i godina u kojoj smo puno toga naučili, preispitali svoje živote i djelovanje i možda presložili vrijednosti i prioritete.
Pripadati osobi, gradu, zajednici… pripadati sebi… Osjećaj pripadnosti jedna je od najvažnijih emocija koje čovjek može ostvariti. Kada osjećamo pripadnost ispunjava nas osjećaj smisla i životnog zadovoljstva tako da naše blagostanje izravno ovisi o našoj povezanosti s drugim ljudima i okruženjem u kojem obitavamo.
Potraga za ljepotom, za likovnošću, za skladom u formama koje je stvorila priroda ili ljudska ruka često rezultira pronalaskom jedinstvenosti u nečemu posve običnom i svakodnevnom i to prvenstveno zbog sposobnosti pojedinca da pronikne u sfere dublje od puke površinske pojavnosti. Jedan od načina traganja jest medij fotografije. Poznati fotograf Pierre Poulain ide korak dalje tvrdeći kako fotografija ima istu ulogu kao filozofija bivajući “sredstvom kojim se otjelovljuje potraga” pri čemu fotograf utjelovljuje nevidljivo u vidljivom. Odabirući upravo fotografiju kao svoj primarni medij izričaja Jovica Drobnjak polazi od svakodnevnih motiva koji čine savršenu podlogu za bilježenje fascinantne igre svjetlosti prilikom koje nastale fotografije otvaraju jedan posve novi svijet apstraktnih oblika čiste likovnosti.
Posljednji intervju u slavljeničkom mjesecu povodom sedme obljetnice portala PerceiveArt posvetili smo mladoj akademskoj umjetnici Maji Gjajić koja je ove godine diplomirala, a već iza sebe ima veći broj grupnih i tri samostalne izložbe. Posebice je zanimljiv njezin diplomski rad “Arhiva sjećanja” posvećen fenomenu putovanja koji je upravo u ovoj godini, kada su nam putovanja onemogućena, aktualniji nego ikad prije. Upoznajte Maju Gjajić kroz njezina promišljanja i dosadašnje djelovanje, ali i planove za budućnost.
Čekanje je period koji često percipiramo kao vrijeme u kojem se ne događa ništa relevantno, jer smo suviše usmjereni na ono što čekamo. Pritom često propustimo čitav splet jedinstvenih okolnosti, emocija i stanja koja se odvijaju upravo u periodu čekanja. Iako je svijet događanja onaj kojem smo većinom posvećeni, Karla Čurčinski svoj ciklus radova posvećuje upravo svijetu čekanja.
U slavljeničkom mjesecu portala PerceiveArt predstavljamo višestruko nagrađivanog mladog umjetnika Petra Mošića. Ovaj talentirani i vrijedni umjetnik završio je doktorski umjetnički studij na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu pod mentorstvom profesorice Anđelke Bojović, a široj javnosti je poznat po osebujnom likovnom stilu unutar kojeg spaja klasične slikarske tehnike i suvremenu tematiku. Među značajnijim dodijeljenim nagradama ističe se Zlatna paleta s Proljetne izložbe ULUS-a 2016. godine i nagrada iz Fondacije Momo Kapor 2020. godine. Radovi Petra Mošića nalaze se u brojnim privatnim i javnim kolekcijama u zemlji i inozemstvu, a autor djeluje i u javnom prostoru, pa njegovi murali krase nekoliko javnih zgrada u Beogradu.
Kakav je osjećaj čuti boju, dotaknuti zvuk, okusiti oblik… znaju tek pojedinci kojima specifična urođena sposobnost omogućuje takvo iskustvo. Istovremeno prožimanje više osjetila stari Grci su opisali riječju sinestezija koja objedinjuje istovremenost iskustva i percepcije (lat. syn: zajedno i aesthesia: percepcija). Hrvatska enciklopedija sinesteziju definira kao neurološki fenomen u kojem se podražaji primaju u području jednog osjetila, a doživljavaju u području drugoga ili više njih. Iako je riječ o iznimno rijetkoj sposobnosti koju posjeduju pojedinci zvani sinesteti, sinestezija je oduvijek zauzimala povlašteno mjesto u područjima kao što su umjetnost, glazba i književnost. Ova izložba temelji se na paradigmi da svi, barem donekle, doživljavamo sinesteziju te da je ona izraženija kod kreativaca. U sklopu izložbe zadana je instrumentalna glazbena tema “Awakening” poznatog hrvatskog pijanista i skladatelja Mateja Meštrovića s njegovog albuma “Sounds of Velebit”. Autori su pozvani da vizualiziraju ono što čuju tj. da interpretiraju kakav je oblik i boja glazbe, koje emocije, sjećanja ili stanja uma inicira zadana glazbena tema, te kako materijalizirati zvuk i njegove refleksije u nama. Od ukupno 35 prijavljenih umjetnika, odabrano je 27 autora koji su slušajući instrumentalnu glazbenu temu ponudili vlastite interpretacije doživljenog.
Akvarel kao jedna od najstarijih slikarskih tehnika područje je stvaralaštva mlade umjetnice Bosiljke Bakočević. Često nazivana i najplemenitijom slikarskom tehnikom, ona zahtijeva poseban senzibilitet, strpljenje i koncentraciju, jer ne podnosi nesigurnu ruku. Greške je praktički nemoguće ispraviti, a svaki suvišan potez umanjuje intenzitet iskaza. No, suvereno vladanje materijom i prirodno osjećanje tehnike omogućilo je Bosiljki Bakočević maksimalnu virtuoznost iskaza kroz bogatstvo boja koje ravnopravno gradi komunikaciju s bjelinom papira. Upoznajte se s djelovanjem i razmišljanjem ove mlade talentirane umjetnice.
Prostor je stvarnost u kojoj živimo i u kojoj se krećemo, te uz pojam vremena čini osnovni oblik odnosno kategoriju postojanja materijalnog svijeta. Upravo prostor postaje područje rada, percepcije i interpretacije u ciklusu radova Mirjane Vodopije. Kako sama umjetnica kaže “u radovima se prostor prikazuje kao fizičko polje mogućnosti djelovanja, ali istovremeno i kao prostor uma, odnosno svijesti”.
Kako izgleda svijet u kojem živimo? Koji su nam prioriteti? Po kojim principima djelujemo? Mnogi će reći kako je primarna ambicija danas što više privrediti, doći do pozicije moći i utjecaja, briljirati i dobiti potvrdu zajednice o svom uspjehu. Pritom se sve nematerijalno, duhovno i unutarnje zatomilo, zanemarilo ili u potpunosti potisnulo. Pojedinac se prepustio utrci s vremenom toliko preopterećen ambicijama da je zaboravio biti čovjek.