27.01.-31.01.2020., Centar za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor, Karlovac
47. ZILIK – Veliki ZILIK u novom ruhu
Kao što svi već dobro znamo, ZILIK je osnovan 1974. godine iz potrebe pružanja topline i pažnje djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Kulturno-umjetnička manifestacija ZILIK već punih 47 godina otvara vrata likovnom stvaralaštvu djece, razvijajući pritom njihov osjećaj za lijepo te stvarajući nezaboravne trenutke druženja djece s umjetnicima. Kako bismo se vratili tim temeljnim vrijednostima, te i dalje omogućavali razvoj i njegovanje etičkih i duhovnih kvaliteta naše djece i ove godine smo uveli nekoliko novina koje su zapravo starine, jer su od samog početka ključne odrednice ZILIK-a.
MALI ZILIK
Ove godine je ZILIK simbolično započeo 27. siječnja 2020. što je ujedno i rođendan jednog od osnivača ZILIK-a Petra Grgeca koji je zajedno sa svojom suprugom Danom Grgec i ravnateljem Doma za djecu Vladimir Nazor Petrom Carom pokrenuo Zimsku likovnu koloniju. Zahvaljujući uvijek originalnoj i kreativnoj odgajateljici Željki Kostanjšek, ove godine su svi sudionici dočekani reprezentativnim ulazom u hodnik koji je transformiran u “Wall of fame” čime je dragim gostima simbolički rečeno kako su svi oni zvijezde jer svojim nesebičnim doprinosom obogaćuju živote najmlađih na brojne načine kojih možda nisu ni svjesni.
Već u 10 sati krenula je prva likovna radionica Malog ZILIK-a naziva “Špiljska monotipija” i to pod vodstvom magistre grafike Ivane Bajcer. Na radionici je voditeljica pobliže upoznala djecu s poviješću paleolitika i grafičkom tehnikom plošnog tiska – monotipijom, a potom su djeca inspirirana špiljskim slikarstvom pustila mašti na volju i zamislila kako bi oni i njihova obitelj izgledali da su stanovnici špilje Blombos. Prvo su pastelama nacrtali skicu, a potom su na najlonu temperama u boji ponovili skicu u većim dimenzijama. Zadnji korak je bio polaganje papira na rad u temperi, pritiskanje papira o podlogu i podizanje papira čime je svaki sudionik otisnuo svoju prvu monotipiju.
Svečano otvorenje 47. ZILIK-a ove godine obilježili smo izložbom akademskog slikara Damira Facana-Grdiše pod nazivom “Konfrontacija prostora” u Gradskom kazalištu Zorin dom. Umjetnik se predstavio s ukupno deset radova iz recentnog ciklusa u kojem istražuje aspekte doživljaja tradicionalnih tema u slikarstvu uzimajući psihologizaciju mora s jedne strane i sociološki aspekt grada s druge strane. Dva likovno, karakterno i značenjski posve suprotna motiva Damir Facan-Grdiša uzima kao polazište za razradu likovnih elemenata u području krajnje reducirane figurativnosti.
U utorak 28. siječnja magistra likovne pedagogije Dora Bakek održala je radionicu pod nazivom “Spoji-odvoji: čudnovate životinje”. Nakon uvodnog razgovora o teksturi životinja i kako ju prikazati u crtežu, Dora Bakek je upitala djecu kakve su to čudnovate životinje, na što su djeca ponudila doista originalne odgovore i rekla kako među čudnovate životinje spada “nosorog s krilima”, “svemirska životinja”, ali i “svinja”. Kada smo definirali kakve su to čudnovate životinje djeca su se podijelila u parove i svaki par je dobio dvije životinje koje je trebao spojiti u jednu i osmisliti joj naziv. Svaki sudionik je crtao jednu polovicu čudnovate životinje i ispunio joj površinu različitim teksturama, a na kraju je svaki par spojio dvije polovice životinje i izrezao završnu čudnovatu životinju po obrisnoj liniji. Na kraju su djeca svoje životinje zalijepila na veće papire u boji te je nastao cijeli životinjski svijet kojeg su činili Mišonosokoz, Jelguš, Klokorid, Pjetlomačak, Kokorog, Pasoklok, Majverica, Nobik, Puranska riba, Slondor, Sovokrav, Orlav, Zebrova sova, Žisorog, Krokogriz, Paunovuk, Kljunozub, Magolav, Kornjoni i mnogi drugi. Radionica je bila toliko popularna da su učiteljice na odlasku rekle kako će ponoviti ovu radionicu u svojoj školi, a djeca su odmah pitala “hoćemo to danas?”.
Srijeda 29. siječnja bila je rezervirana za magistru grafike Karlu Čurčinski koja je pripremila dvije različite radionice. Jutarnja radionica pod nazivom “Moj svemir” započela je čitanjem kratkog ulomka iz knjige Carla Sagana „Pale blue dot“ (Plava točka u beskraju) i opisom svemira pri čemu su djeca saznala da postoje planeti na kojima umjesto kiše padaju dijamanti, sumporna kiselina, staklo i željezo što ih je posebno fasciniralo. Isto tako djeca su otkrila da nebo nije iste boje na svim planetama pa je na Veneri žuto-narančaste boje, dok Jupiter, Saturn, Uran i Neptun kao planete u vanjskom Sunčevom sustavu imaju posve crno nebo. Nakon kratkog uvoda kojem je cilj bio potaknuti djecu na razmišljanje i maštanje, polaznici su osmislili vlastite svemire koje su potom oslikali s akrilnim bojama na platnene torbe. Oslikane torbe su bile izložene na završnoj izložbi nakon koje su polaznici mogli doći i uzeti svoju torbu za uspomenu, a svakako ih i ponosno nositi i koristiti.
Na poslijepodnevnoj radionici pod nazivom “Novi dinosaurusi” došlo je jako puno ljubitelja i obožavatelja dinosaurusa, a jedan od najmlađih polaznika, dječak Viktor, došao je ponosno odjeven u hlače i majicu s motivom dinosaurusa i pripremljen s već širokim znanjem o ovim drevnim životinjama. Na pitanje voditeljice radionice Karle Čurčinski zašto su izumrli dinosaurusi Viktor je odgovorio da su “dinosaurusi izumrli jer je vulkan eksplodirao i pao ravno na njih”. A na pitanje kako bi dinosaurusi izgledali da i danas postoje, jedna djevojčica je odgovorila da “dinosaurusi hodaju između nas”, što je samo nagovijestilo da će na ovoj radionici nastati izuzetno zanimljivi radovi. Djeca su svoju interpretaciju kako bi danas izgledali dinosaurusi izveli u tehnici kolaža na kartonu, ali su im izradili i noge i stalak za ravnotežu, pa su dinosaurusi doslovce ponovno hodali Zemljom.
U četvrtak 30. siječnja radionice je održala magistra grafike Ivana Mrčela koja je s djecom izvela radionicu “LJUDOTINE”, ljudsko-životinjske figure. U uvodnom dijelu voditeljica radionice upoznala je djecu sa simbolikom i karakteristikama ljudi i životinja i dala im u zadatak da osmisle vlastite “ljudotine” u tehnici kolaža. Djeca su ponovno bila iznimno originalna i nastao je cijeli niz čudnovatih ljudotina.
Mali ZILIK zatvorili smo radionicom magistre likovne pedagogije Dajane Radoš koja je za petak 31. siječnja osmislila radionicu “Snježna noć Malog ZILIK-a” na kojoj su polaznici zamislili kako bi izgledala snježna noć ZILIK-a. Potom su štapićima na foliji s nanešenom grafičkom bojom oblikovali željeni motiv nakon čega je voditeljica provukla folije kroz prešu prenoseći otisak na papir i tako su djeca napravila svoje zimske monotipije, no na posve drugačiji način od onog kako su izrađivali monotipije u ponedjeljak na radionici Ivane Bajcer. U petak je održana samo jutarnja radionica, jer se popodne tradicionalno postavljala završna izložba radova nastalih na Velikom i Malom ZILIK-u, pa je radna dvorana transformirana u izložbeni prostor.
NOVI UMJETNICI NA VELIKOM ZILIKU
Paralelno s radionicama Malog ZILIK-a u domu su boravili i vrijedno stvarali sudionici Velikog ZILIK-a koji su po prvi put nakon dugo vremena i sami osmislili popratne likovne radionice za djecu. Naime, u prvih 25 godina na ZILIK-u je sudjelovalo više od 500 umjetnika koji su stvorili ili darovali djeci Doma više od 1500 umjetničkih djela visoke vrijednosti. Jedan od osnivača ZILIK-a i Predsjednik Udruženja naivnih umjetnika Hrvatske Petar Grgec postavio je temelje ZILIK-a kojim se htjelo humanizirati život i rad s djecom u Domu za djecu Vladimir Nazor (danas Centar za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor) u Karlovcu, te ublažiti negativne aspekte življenja u ustanovi socijalne skrbi te stvoriti nove doživljaje i poželjne životne situacije, smanjiti frustracije i stvoriti povoljnu i ugodnu klimu u Domu. ZILIK je po svojoj pedagoškoj vrijednosti i humanoj poruci postao znakom nesebične ljubavi grada za djecu koja su najviše trebala nadu i utjehu odraslih. Postavivši program ZILIK-a Petar Grgec primarno je htio izbjeći sve loše strane drugih kolonija, te su na ZILIK bili pozivani isključivo umjetnici koji vole raditi i družiti se s djecom. Kako bismo obnovili plemenite temelje ZILIK-a po prvi put smo organizirali natječaj za sudjelovanje na Velikom ZILIK-u kako bi hrvatski umjetnici koji još nisu sudjelovali na ZILIK-u dobili mogućnost iskusiti divan doživljaj boravka u Centru za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor prožet ugodnim druženjima s djecom i kolegama, sklapanjem novih prijateljstava, te nezaboravnim umjetničkim stvaralaštvom. Tako su uz naše dugogodišnje sudionike Velikog ZILIK-a (Zoran Durbić, Katarina Parađ-Vojković, Nedeljko Tintor, Milivoj Svoboda, Željko Zima, Ivana Maradin, Biserka Lovnički, Ljubica Leš, Miroslav Krnić, Željko Lolić) na 47. ZILIK-u po prvi put sudjelovali umjetnici: Zdravko Milić, Vesna Opavsky, Andrea Cihlar, Mišo Joskić, Brut Carniollus, Iva Sabolić, Hana Hanak, Jasmina Jakopanec, Lea Čeč, Darija Stipanić, Snježana Pokos-Vujec i Danijela Pičuljan.
Nakon dugo vremena Veliki ZILIK ponovno je poprimio međunarodni karakter sudjelovanjem umjetnika iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srbije i Slovenije. Naime, ZILIK je još davne 1978. godine ugostio hrvatsku Amerikanku s prebivalištem u Londonu Katju Wienert-Boldin i akademskog kipara Norberta Gregora iz Stockdorfa kraj Münchena koji su idućih 20 godina bili vjerni i predani sudionici ZILIK-a. Svi odabrani umjetnici za sudjelovanje na 47. ZILIK-u zadovoljili su osnovne kriterije kvalitetnog umjetničkog djelovanja i izraženog afiniteta za rad i boravak u zajedničkom prostoru s djecom, mnogi imaju bogato pedagoško iskustvo, a pojedini prijavljeni autori otišli su i korak dalje te ponudili svoj dodatni angažman za vrijeme trajanja ZILIK-a. Tako da smo uz tradicionalne likovne radionice na Malom ZILIK-u po prvi put imali i oslikavanje zida u poludnevnom boravku za učenje Centra za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor koje je izveo Mišo Joskić, diplomirani grafički dizajner iz Crne Gore.
Magistra slikarstva i kiparstva Andrea Cihlar iz Zagreba približila je svoj način rada malim ZILIK-ovcima kroz radionicu “Uvod u ready made – asocijacije” koju je vodila s Jasminom Jakopanec. Apsolventica slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu Hana Hanak s djecom je održala radionicu na temu “Portreta”, dok je magistra primijenjene umjetnosti Jasmina Jakopanec iz Varaždina potaknula djecu da izraze sebe i svoje emocije kroz likovnost na radionici “Eksperimentalno slikarstvo”.
Tijekom godina na ZILIK-u su se izmjenjivali dragi nam fotografi i fotografkinje koji su svojim oštrim okom bilježili radost i atmosferu kreativnog duha i bogatog stvaralaštva ZILIK-a. Ove godine tu je ulogu preuzeo poznati vizualni umjetnik i fotograf Brut Carniollus iz Slovenije koji je pomno dokumentirao rad sudionika Velikog i Malog ZILIK-a.
Tijekom tjedna paralelno uz Mali ZILIK trajala je keramičarska radionica “Ptice i ptičice” pod vodstvom samostalnih umjetnica keramičarki Snježane Pokos-Vujec i Danijele Pičuljan iz Varaždina. Kako bi predstavile i približile keramiku kao jednu od grana umjetnosti u kojoj djeluju i stvaraju umjetnice su osmislile radionicu na kojoj su izradile keramičku skulpturu u koju su ukomponirani radovi polaznika u obliku mobila. Osnova skulpture zamišljena je kao stanište, dom, gnijezdo odnosno utočište koje su umjetnice pripremile i oblikovale, a djeca su izradila male keramičke ptičice u obliku i svojstvu kakvom ona sebe vide i doživljavaju.
Tijekom tjedna uz male polaznike priključili su se i ostali umjetnici te svojim radom doprinijeli bogatom jatu ptičica koje su nastanile gnijezdo. Instalacija je bila izložena na završnoj izložbi ZILIK-a zajedno s ostalim radovima koji su nastali na Malom i Velikom ZILIK-u. Tijekom tjedna u prostoru gdje se održavao ZILIK predano su stvarali naši sudionici Velikog ZILIK-a Nedeljko Tintor, Miroslav Krnić i Zdravko Milić podučavajući djecu svom načinu rada i otkrivajući im tajne slikarstva.
U petak navečer otvorili smo Završnu izložbu 47. ZILIK-a na kojoj su predstavljeni radovi nastali ove godine na Malom i Velikom ZILIK-u. Na otvorenju izložbe posjetiteljima se obratila ravnateljica Centra za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor Nataša Horvat i izbornica ZILIK-a Sonja Švec Španjol, a izložbu je svečano otvorio gradonačelnik Karlovca Damir Mandić. Kao mali znak pažnje na završnoj izložbi tradicionalno su podijeljene zahvalnice svim sudionicima ZILIK-a, a štićenici Centra za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor otpjevali su prekrasnu pjesmu “Moj dom” koju je napisao socijalni radnik i voditelj glazbene grupe u domu Srđan Martinović. Nakon završne izložbe u znak zahvale svim sudionicima ZILIK-a i zaposlenicima doma koji su predano i nesebično doprinijeli 47. ZILIK-u podružili smo se uz večeru i ples uz glazbenu pratnju Tomice Jambrošića i Strings band KA.
47. ZILIK završavamo inspirativnim citatom Carla Sagana kojim je Karla Čurčinski započela svoju likovnu radionicu, a koji savršeno utjelovljuje viziju ZILIK-a: “Mašta će nas često odvesti u svjetove koji nikada nisu postojali. Ali bez njih ne idemo nikamo!” Hvala svima, družimo se i iduće godine!
Sonja Švec Španjol, izbornica ZILIK-a
