Oops! It appears that you have disabled your Javascript. In order for you to see this page as it is meant to appear, we ask that you please re-enable your Javascript!

Ana Ratković – Planine

12.02.-26.02.2016., Galerija Laval Nugent

 

Planina kao svojevrstan poziv na promjenu mentalnog koda predstavlja duhovni izazov u kojem se pojedinac uzdiže nad svakodnevnom rutinom u potrebi za savladavanjem izazova i testiranjem osobne izdržljivosti, te snage za suočavanjem s vlastitim slabostima. Planina kao poziv na introspekciju i percepciju snage prirode ukazuje nam koliko smo mali, ali presudni faktor u funkcioniranju svijeta. Pokoravanje netaknute prirode zastrašujućih planinskih vrhunaca rezultira suočavanjem sa samim sobom. Riječ je o iskazu čelične volje vođene željom čiji je krajnji rezultat duhovni mir.


Upravo je planina lajtmotiv ciklusa slika Ane Ratković koji je nastajao kontinuirano od lipnja 2013. godine do realizacije ove izložbe. Promjene u pristupu radovima nastalim u različitim vremenskim fazama, koje možemo pratiti na manjim formatima predstavljenim na izložbi, naznačuju osobnu promjenu autorice koja se očituje u odabiru boja, kompozicije, redukciji motiva, ali i primarnom konceptu promišljanja uloge čovjeka u svijetu.

 

Prvi radovi, nastali na korelaciji vizualnog i literarnog, interpretiraju prirodu krajnje ogoljeno i pojednostavljeno, te baziraju doživljaj na nerealnim, ali snažno kontrastnim bojama. Panoramski prikaz prirode karakterizira nadrealna atmosfera ostvarena prepoznatljivim elementima stabala i planina. Nasuprot tome ljudi su minorizirani i tek siluetno naznačeni.

 

U recentnim radovima predstavljenim na ovoj izložbi fokus više nije na samom motivu već na procesu nastanka slike, čime sadržaj postaje važniji od teme. Ana Ratković koristi digitalni model reljefa čime zadržava samo osnovnu vanjsku formu planine, svodeći je na puki oblik bez sadržaja. Rijeke i planine ispunjene ritmičnim nizovima stabala u novim su radovima reducirane na kartografski prikaz.

 

Poigravanjem s mat i sjajnim teksturama, izraženim kontrastima boja, te različitim usmjerenjima, tokovima i gibanjima linije, autorica dokida materijalnost planine i svodi ju na plošnu, konturno strukturiranu optičku igru. Nizanjem linija različitih debljina i kontrastnih boja, ali istog usmjerenja ostvaruje se dinamičnost i titravost površine, dok krajevi linija formiraju vanjski obris planine. Osim supremacijom boje, dinamika je na pojedinim radovima ostvarena gustim nizanjem linija različitih usmjerenja. Kompleksna linijska pozadina sazdana od mat i sjajnih izmjena površine dodatno je pojačana vodoravnim usmjerenjem u formi riblje kosti ili vodoravne linije, čime je omogućena veća slojevitost i gibanje glavnog prikaza linijski građenih planina okomitog rasta.

 

Faktor koji objedinjuje cjelokupni ciklus interpretiran kroz motiv planine jest istraživanje univerzalnih principa koji nas povezuju kao ljudsku vrstu. Apstrahiranje motiva i promjene unutar strogo zadane forme direktan su odraz autoričine osobne promjene. Ostajući u početnim okvirima zadane teme, mijene su dodatno naglašene drugačijim poimanjem relevantnih elemenata izričaja – od panoramske figuracije do linijskog op-arta.

 

Ana Ratković dokida materijalnost planine i stvara od nje ljušturu. Linijski građene strukture postaju puki privid. Poništavanje materičnosti prirode snažna je kritika usmjerena čovjeku koji se pretvorio u parazita svojim beskrupuloznim i kontinuiranim iscrpljivanjem prirodnih resursa do točke s koje nema povratka. Reljefni prikaz, međutim, ujedno označava i vraćanje esenciji planine – miru, introspekciji i duhovnosti, odnosno kako sama autorica kaže: “Planina je simbol susreta prirode, natprirodnog i čovjeka. Mislim da ne postoji čovjek koji u susretu s prirodom, naspram koje je malen i bespomoćan, ostaje ravnodušan.”