Oops! It appears that you have disabled your Javascript. In order for you to see this page as it is meant to appear, we ask that you please re-enable your Javascript!

Anton Vrlić – Staklarij

20.02.-25.04.2015., Muzej antičkog stakla, Zadar

Ciklus crteža i staklenih skulptura Antona Vrlića uvodi nas u svijet promišljanja i propitivanja vlastite nutrine. Namjere i ideje bivaju pretočene na papir natopljen vodom pri čemu crtež teče imitirajući staklenu masu pri lijevanju. Fluidnost mrlje tuša obogaćena je uplivima urezivanja, grebanja i nabadanja različitim predmetima.

 

Crtež kao radnja koja prethodi skulpturi, ali i kao zasebno cjelovito djelo, naznačuje niz pretpostavki koje će biti prisutne i u staklu. Velika lokva vode predstavlja masu stakla unutar koje autor kistom, štapićima ili spužvom, koristeći tehnike drippinga, urezivanja i grebanja, stvara neposredan, krajnje spontani crtež.
Anton Vrlić mirnoću staklenih kubusa dočarava vodenom masom na papiru, dok živa, titrajuća zbivanja unutar zadane forme definira brzim, nervnim potezima kista ili oštrice skalpela koji para površinu papira formirajući reljefne nakupine natopljenog papira. Pojedini crteži lišeni su dodatnih tretiranja površine. Svedeni na tonsku nivelaciju tušem oni naglašavaju bogat unutarnji sadržaj gustim crnilom, dok nekolicina radova dominacijom vode nad pigmentom crne boje dočarava prozračnost forme, te ističe svjetlost nutrine kao ključni element.

Tonski jednolična površina geometrijske forme povremeno je obogaćena struganjem površine čime se stvaraju bijeli akcenti unutar sive plohe aludirajući na zarobljene čestice zraka unutar staklene skulpture. Koloristički aspekt realiziran je potezima pastelnom bojom, linearnom inačicom raznobojnih štapića unutar staklene skulpture. Dok je linija tušem podložna promjenama, masnoća pastela omogućuje neovisnost linije i refleksiju svjetlosti na površini papira.

Treperenje crtačkih elemenata materijalizirano je kroz spontanost i slobodu sadržaja koji u samom procesu nastajanja staklenih skulptura poprima svoju završnu, često nepredvidljivu formu. Tako se primjerice stakleni štapići u boji, na crtežima naznačeni pastelom, pod pritiskom širenja staklene mase slobodno formiraju u središtu materije ili povremeno ostaju zalijepljeni uz stjenku kalupa.

Koliko je segment slobode ključan u stvaralaštvu Antona Vrlića vidljivo je i kroz knjigu crteža nastalu neposrednim prepuštanjem mislima i idejama. Bilježenjem svjesnih i nesvjesnih namjera tijekom nekoliko godina formirana je knjiga crteža natopljena stvaralačkim impulsom. Knjiga kao začetak sinergije crtačkog i staklenog otkriva svijet nepatvorene umjetničke vokacije. Vrlić, kako bi realizirao željenu misao, ističe važnost iskustva i nužnost predznanja odabirom tehnika koje definiraju pretpostavku spontanog. Transparentnost stakla i fluidnost vode, te čistoća oba medija koji omogućavaju vidljivost integriranih čestica stvaraju temelje istovrijednih počela stvaralaštva.

Transparentnost, fragilnost, poetičnost, liričnost i kompleksnost odabranih medija prenose Vrlićevu ideju propitivanja svakodnevnice i važnosti doticaja pojedinca sa svojom nutrinom. U crtežima tek naznačene granice oblika simbol su slobode kretanja vode na papiru, dok u skulpturama staklo unutar zadane forme dobiva karakteristične istake koji doprinose njegovoj jedinstvenosti. Prirodnost linija na papiru odgovara prirodnom nastanku sadržaja skulpture i bogatstvu unutarnjeg života. Specifičnost razrađene površine i kompleksnost unutrašnjosti staklene skulpture metafora su čovjekove psihe. Dok vanjština pruža površnost, masku i prividnost, nutrina omogućuje pravi izgled svijeta.