Oops! It appears that you have disabled your Javascript. In order for you to see this page as it is meant to appear, we ask that you please re-enable your Javascript!

Barbara Tomečak

Kroz svoju dugu povijest tehnika papier-mâché, što u doslovnom prijevodu znači ‘sažvakani papir’, služila je za izradu vojničkih kaciga, štitova, posuda, igračaka, karnevalskih maski, namještaja i scenske opreme. Iako se slična tehnika koristila još u starom Egiptu za izradu posmrtnih maski te ukrasnih dijelova grobnica, papier-mâché pojavljuje se istodobno s otkrićem papira u II. stoljeću prije nove ere u Kini. Tijekom XVII. i XVIII. stoljeća u Europi koristi se kao jeftina zamjena za klesani kamen i drvo prilikom izrade ornamenata u arhitekturi. Iako se danas papier-mâché najčešće spominje u kontekstu hobija i izrade dekorativnih predmeta ova kiparska tehnika sastavni je dio umjetničkog svijeta. Dublji i kompleksniji potencijal kaširanog papira možemo vidjeti kroz rad Barbare Tomečak.

Diplomirana inženjerka tekstilne tehnologije Barbara Tomečak još za vrijeme studija počinje eksperimentirati s papirom kroz tehniku origamija. Sasvim slučajno upoznaje se s postupkom kaširanja te otkriva slobodu i razne mogućnosti oblikovanja papira i gaze. Polazeći od prirodnih datosti materijala kao što su tvrdoća, bogata struktura, ali i podatnost modeliranja gaze i papira, Barbara spaja stečeno znanje projektiranja i dizajna s istraživačkim i kreativnim duhom što rezultira nizom osebujnih mobila.

Pronicanjem u srž materijala, Barbara Tomečak ispituje njegove mogućnosti i novim spoznajama oblikuje strukture pokretnih visećih elemenata koji se kreću pri najmanjem strujanju zraka.

Grožđe, Peruški i Snjeguljica primjeri su minimalnih varijacija na temu pri čemu u svakom radu dolazi do izražaja druga specifičnost primijenjenog materijala.

Na tankim nitima grozdovi jedinstvenih oblika u nježnim tonovima breskve svojim nepravilnostima pridonose dojmu organičkog spleta formi. Izmjena slobodno raspoređenih većih i manjih čaški pojačava dinamičnost viseće strukture grožđa.

Osebujnost jedinki u radu Grožđe zamijenjena je nizanjem sličnih formi lišenih boja i podjednake veličine. U prvi plan dolazi tekstura materijala. Kupolasti oblici lake, prozirne tkanine rijetkog platnenog veza u radu Peruški stvaraju lirsku kompoziciju tišine. Reagirajući na podražaj lebdeća skulptura uklapa se u okolnu prirodu.

Krajnje pročišćenim jezikom srodnih oblika govori rad Snjeguljica. Nastavljajući forme inspirirane na sferi, odnosno krugu kao cjelini bez početka i kraja, čaške snježno bijele boje formiraju lebdeću kompoziciju delikatnih, suptilnih elemenata. Redukcijom boje i oblika omogućen je krajnje kontemplativni ugođaj. Duhovnost i spokoj univerzalnog motiva božanske simbolike prenosi poruku vječnosti, sveukupnosti te ispunjenosti duše i tijela.

Korak dalje u istraživanju mogućnosti materijala vidljiv je u radu Meduze. Gusto tkanje lisnatih formi ružičaste boje čini klobuk iz kojeg izranja niz bijelih kapica čiji obojani rubovi naznačuju sponu s maticom. Za razliku od gusto nanizanih grozdova kod Meduze reduciran broj jedinki dopušta svakoj od njih zaseban prostor stvarajući pritom prizor iz morskih dubina gdje ticala meduze slobodno plutaju u vodi.

Djelo Patuljak ponavlja formu meduze kroz matični klobuk i niz manjih visećih elemenata, ali ispitivanje mogućnosti materijala prelazi u igru s pulpom. Zadržavajući se u sferi prirodnih tvoriva umjetnica oblikuje klobuk kao srž vlaknastog materijala iz kojeg se razvija ritmična melodija sitnih formi gdje struna preuzima funkciju crtovlja, a fragmenti pulpe formu notnih zapisa.

Igra s pulpom nastavlja se i u radu Rigo gdje se ključna transformacija odvija na planu oblika – klobuk biva zamijenjen ovalom koji bojom, teksturom i oblikom podsjeća na ljusku jajeta. Kroz otvor u podnožju opne visi snop usitnjenih dijelova pulpe. Delikatnost korištenog materijala naznačena je sitnim rascjepima u opni ljuske. Cijela forma akcentira krhkost i delikatnost nastanka, ali i opstanka života.

Odmak od kružne forme vidljiv je u radu Zvona. Tijekom stvaralačkog procesa Barbara Tomečak otkriva stožac kao jasnu i inspirativnu formu. Bijela zvona stožastog oblika nanizana ravnomjerno na ogoljelu granu drveta antipod su crnim zvonima razigrano postavljenim na izbojke crne grane. Entitet pojedinog zvona omogućuje bezbroj varijacija na temu.

Dosadašnji rad Barbare Tomečak svjedoči o razvoju umjetničkog senzibiliteta kroz istraživanje različitih materijala. Interes za umjetnost, arhitekturu i dizajn utkan je u interpretaciju odabranih motiva. Nazivi radova dolaze kasnije, nakon što djelo zaživi u prostoru i potakne maštu promatrača. Priroda u korelaciji s nastalim skulpturama, koje svojim kretanjem pridonose bogatstvu oblika, potvrđuje atmosferu autentičnih vrijednosti. Objedinjavanjem drevne tehnike oblikovanja, specifične vrste skulpture te bezvremenskog simbola kruga Barbara Tomečak u svom radu spaja duhovnost, tradiciju i prirodu.