26.09.–10.10.2013., Galerija Matice hrvatske
Vitalno i svježe slikarstvo
Izložba apsolventice slikarstva Ivane Koren druga je po redu samostalna izložba ove mlade umjetnice. Portretirajući svoje prijateljice i samu sebe Ivana Koren uvodi nas u svoj intiman svijet. Postavljanjem lijepih mladih djevojaka ispred derutnih i oronulih zidova zgrada stvara se naglašeni kontrast mladosti i starosti, ljepote i ružnoće, vitalnosti i derutnosti. Nasmijanih lica u dinamičnim pozama ženski likovi zrače pozitivnošću i odlikama mladosti. Prošaranost zidova grafitima unosi kaotičnost, a ispisane poruke jednim dijelom prikazuju nasumične grafite, dok s druge strane upotpunjuju priču o prijateljstvu autorice s prikazanim likom. Unatoč kaotičnosti išaranog zida na autoportretu i portretu prijateljice Antee u prvi plan iskaču pozitivne poruke ispisane živim jarkim bojama kao i afirmativni simboli poput duge i srca. Na slici Antea ravnoteža sa dinamičnim likom u skoku postignuta je prikazom velikog oštećenja zida u toplim smeđim tonovima koji dominiraju i u prikazu kose i odjeće prijateljice Antee. Oba djela karakterizira realističan prikaz likova, pozitivnost, dinamičnost i naglašena kaotičnost pozadine ispisane porukama koje ponekad prelaze preko samih likova pa se stvara dvojba da li su likovi stvarni ili su dio prikaza na zidu?
Prikaz prijateljice na diptihu Maja u potpunosti se razlikuje od opisanih radova. Dok na autoportretu Jesam li još uvijek tamo? i na slici Antea dominira dinamičnost pokreta i išarana pozadina prepuna ispisanih poruka i motiva, lik Maje u prozračnoj bijeloj ljetnoj haljini smješten je ispred napuštene zgrade s razbijenim prozorima. Dok Maja stoji statično, blago se smiješeći, djeluje pomalo ukočeno i nelagodno. Autorica posebnu pažnju posvećuje detaljnom prikazu zgrade na kojoj je ciglasta baza dinamično oslikana debljim kraćim potezima dok je u gornjem dijelu svako pojedino staklo drugačije oblikovano. Unatoč snažnoj dominaciji zgrade u pozadini Ivana Koren uspijeva istaknuti ljudski lik u prvi plan. Poznavajući karakter svoje prijateljice odlučila je postaviti Maju pred veliku površinu oronulog zida pretpostavljajući da će ona svojom krhkošću i delikatnošću preuzeti fokus slike, dok je Anteu smjestila pred ‘vrišteći’ zid znajući da se njezin karakter neće izgubiti u živoj šarenoj pozadini.
Protutežu velikim platnima sa šarenim i dinamičnim prikazima prijateljica čine slike pod nazivom zid. Manji formati platna tretirani grubljim nanosima boje doslovce stvaraju dojam zida. Nevjerojatni realizam najuočljiviji je u prikazu zida za žutom post-it porukom koja je toliko vjerno prikazana da na fotografiji nije jednostavno razlučiti je li riječ o naslikanom ili stvarnom post-it papiru. Kao što portreti govore o intimnom životu umjetnice u odnosu s dragim osobama, zidovi sadrže odlomak autoričinih misli, onoga što ju u tom trenutku okupira poput podsjetnika na dogovor, obaveza, želja, nadanja i promišljanja.
Izložba Ivane Koren predstavlja kvalitetna umjetnička djela u kojima se slikarska kvaliteta očituje kroz vješto tretiranje raznih tekstura prilikom oblikovanja površina zidova napuštenih zgrada, te kroz realistično građenje likova ne samo u formi fizičkog prikaza već i kroz izričaj karaktera svojih bliskih prijateljica. Kontrasti velikih i malih formata, nagomilanih površina i purističkih prikaza malih odlomaka zida, ljepote mladosti i ružnoće napuštenih objekata savršeno koegzistiraju u prikazu intimnog svijeta koji je Ivana Koren podijelila s posjetiteljima prilikom svoje druge izložbe u Galeriji Matice hrvatske.
Objavljeno u Vijencu br. 511