13.11.-30.11.2017., Galerija Vladimir Filakovac
“Naći ćeš više u šumama negoli u knjigama. Drveće i kamenje naučit će te stvarima koje ti nijedan čovjek neće reći.”
Bernard iz Clairvauxa
Priroda je oduvijek inspirirala umjetnike koji su intuitivno osjećali jedinstvo čovjeka i kozmosa, te stvarajući djela inspirirana prirodom uspostavljali izravnu vezu između svemira, slikarstva i čovjeka. Zastati na trenutak i dopustiti ljepoti prirode da nas očara, inspirira i distancira od užurbane svakodnevnice postalo je privilegija u današnjem svijetu.
Ji Suk Baek odabire vječni motiv stabla kao idealno polazište za razradu likovnih elemenata putem kojih interpretira duhovna zbivanja unutar čovjeka. Stabla posjeduju posebnu vrstu magičnosti i mudrosti. Ona predstavljaju arhetipska bića prirode kojima su tijekom stoljeća pripisivana mnoga duboka i sveta značenja poput rasta, snage, harmonije, ali i uskrsnuća. Stablo se nametnulo kao prirodni odabir u radu Ji Suk Baek jer svojom vertikalom simbolički povezuje život zemlje sa životom neba, odnosno materijalno ujedinjuje s duhovnim u čovjeku.
Fascinirana linijom i bazirajući svoj opus na nasljeđu koje počiva na gradnji slike kao poezije, Ji Suk Baek ugljenom oblikuje vertikale drveća definirajući pritom osnovnu strukturu slike. Kompozicija vertikala određuje dinamiku djela, dok se u prostoru između stabala manifestira glavni sadržaj slike. Ono naslikano kao i ono mišljeno podjednako je važno i očituje se kroz odnos likovnih elemenata. Linija vertikalnim usmjerenjem gradi ritmičnu kompoziciju slike i predstavlja direktno nasljeđe kulture Dalekog Istoka, dok se utjecaj Zapada očituje u bogatstvu boja koje mrljama i materijom ispunjavaju prostor između stabala. Linije se rastaču u kapljama vode koje objedinjuju gradivne elemente slike u apstraktne impresije i improvizacije na površini platna, te pritom stvaraju lirske kompozicije začudne ljepote koja promatrača priziva na ponovni pogled.
U novom ciklusu slika Ji Suk Baek izmjenjuju se dominantne bjeline breza čija vertikalna stremljenja definiraju kompozicije ujednačenog ritma istaknutog kolorističkim zbivanjima u pozadini, te grozdovi stabala s linijski razvedenim krošnjama povremeno obogaćenih mrljama boje. Breza, kao simbol novih početaka, obnove i oslobođenja od trenutnih preokupacija, nametnula se svojom bjelinom kao vrsta stabla koja omogućuje postizanje kolorističke ravnoteže slike unoseći element svježine i čistoće među bogatstvo boja prostora koji okružuje stabla.
Široki spektar boja kreće se od toplih jesenskih nijansi, preko nježnih pastelnih tonova proljeća i snažnog ljetnog zelenila, pa sve do krajnje ogoljelih kompozicija gdje su bjelina stabla i bjelina okolnog prostora razdvojene tek tankim crnim linijama, a suptilni likovni elementi oblikuju iznimne kompozicije mira, tišine i spokoja izražavajući ljepotu prirode u svojoj srži.
Slojevitost slika Ji Suk Baek predstavlja naglašeno individualiziranu stvarnost koja izražava unutarnje kretanje bića. Intimistički karakter djela uravnotežuje snažnu ekspresiju poteza oblikujući pritom treperavu površinu čija nas životnost neminovno podsjeća na jedinstvo čovjeka i prirode. Ji Suk Baek utkiva iskrenu emociju u najdublje pore svojeg slikarstva i pritom stvara jedinstvene kompozicije koje utjelovljuju iskonsku snagu prirode.
Fotografije s otvorenja:
