Pitanje bitka, čovjekove duše, morala i principa… propitivanje svijeta u kojem živimo i kakvim smo ga učinili. Čovjek od samog početka njegova postojanja najradikalnije utječe na život na Zemlji. Upravo je čovjek odgovoran za izumiranje i rađanje novih vrsta života, no on sâm opstaje, unatoč svim promjenama.
Ova egzistencijalistička promišljanja uvode nas u opus mladog umjetnika koji propituje i otvara niz autorefleksivnih tema.
Mario Romoda, rođen u Vukovaru 1987. godine, kao prognanik određeno je vrijeme boravio na Krku. Srednju školu završio je u Osijeku gdje je njegov umjetnički talent prepoznat i nagrađen osvajanjem prvih mjesta na državnim natjecanjima u crtanju i slikanju. Svoj umjetnički poziv usavršio je na Akademiji likovnih umjetnosti koju upisuje 2005. godine. Na trećoj godini studija proglašen je najboljim studentom, a u veljači 2012. godine diplomirao je u klasi profesora Zoltana Novaka.
Dosadašnji opus možemo podijeliti na slike i crteže koje objedinjuje zajednička tema propitivanja pojma vremena.
Putovanje kroz umjetnost
‘Fiction story’, ‘Forest story’, ‘Sea story’, ‘Child story’ i ‘City story’ serije su radova koje pripadaju cjelini crteža ‘Life story’. Priča o životu bazirana je na kontrastu i borbi između prirode i tehnologije. Riječ je o cjelinama unutar kojih Romoda spaja crteže nekronološkim slijedom, stvarajući svojevrsne slagalice bez početka i kraja. Svakim novim iskustvom, promišljanjem ili spoznajom autor obogaćuje, gradi i nadopunjuje dijelove slagalice. Inspiriran brojim SF filmovima Romoda gradi svijet u kojem početak podrazumijeva i kraj, a pitanje opstanka postaje srž daljnje razrade motiva. Ideja prapočetka izražena je motivima djece, zvijezda, raznolikih planeta, staza i monumentalnih stepenica koje podsjećaju na drevne hramove poput babilonske kule, dok zloslutne, gotovo prijeteće maske interpretiraju nemogućnost predviđanja kraja, te prirodu cikličnog toka života.
Prostor između navedenih motiva ispunjavaju detaljistički prikazi niza razlistanih formi biljaka koje svojim izgledom podsjećaju na kaktuse i ostale mesnate biljke čija simbolika upućuje na temu opstanka u najokrutnijim životnim uvjetima. Izdržljivost i nepokolebljivost biljnog i životinjskog svijeta prikazana u ciklusu ‘Forest story’ nastavlja se i u cjelini ‘Sea story’. Pomnim, dugotrajnim i minucioznim ispunjavanjem površine papira prikazom meduza, algi i formi nalik amebama koje nastanjuju svijet više od milijardu godina, autor akcentuira temu putovanja kao otvorenog procesa bez početka i kraja. Putovanje postaje simbol trajanja, slobode i neizvjesnosti.
Kapitalizam, nečovječnost, pesimizam
Živimo u materijalističkom svijetu gdje je novac moć, a vrijeme je novac. Opustošenje ljudske duhovnosti podrazumijeva opustošenje ljudske kreativnosti – sve postaje roba, a namjena zamjenjuje svrhu. Mario Romoda odlučuje poništiti materijalno u samoj svojoj biti bivajući inspiriran novim poretkom prioriteta gdje potrebitosti podrazumijevaju ljudsku imovinu, a ne duhovne vrijednosti, kvalitete i sposobnosti. Vođen konzumerističkim geslom “imam, a ne postojim” autor modificira egzistencijalističku misao “postojanje prethodi esenciji” i ispituje granice dokidanja sebe kroz kopiranje propadanja materijalnog svijeta. Koristeći građevinski stiropor kao podlogu, Romoda ilustrira propadanje običnih predmeta kao što su čamac, kuća, lampa i tuš. Kloniranjem, odnosno oponašanjem propadanja, zapravo negira prirodnost jer ponavljanjem već doživljenog stvara artificijelne okolnosti.
Kroz motiv superjunaka na slici “Oni opstaju” Romoda komentira odnos umjetnosti i pop kulture. Ne zadržavajući se na ispraznoj površinskoj zanimaciji koju superjunaci na prvi pogled obnašaju, on uzima simboliku iz filma Batman u kojem Joker svjesno uništava veću količinu novaca poništavajući time njegovu relevantnu ulogu u čovjekovom životu. Kako superjunaci uz nadnaravne sposobnosti i moći često utjelovljuju visoke moralne vrijednosti, Joker u ovom prikazu utjelovljuje borca protiv egoizma, snobizma, materijalizma, akademizma, aristokracije i ispraznosti koja se krije iza svih pompoznih titula. Iščitavajući kompleksnije slojeve i poruke Mario Romoda kritizira uštogljenost, demagogiju i priznavanje veličina u društvu koje su zdravo za gotovo prihvaćene kao vrhunska kvaliteta bez propitivanja jesu li uopće zaslužile taj položaj.
Buntovan i pronicljiv karakter umjetnika koji voli eksperimentirati s raznim materijalima prilikom čega i sam spoznaje što ga zanima, te pronalazi put daljnjeg istraživanja daje nam naslutiti kvalitetu budućih radova koji će zasigurno svojim provokativnim i intrigantnim temama i izričajima zaokupiti pažnju promatrača.
Na pitanje što možemo očekivati u skoroj budućnosti Mario Romoda odgovara:
“Nova serija slika bit će posvećena gubitku identiteta gdje ću se pozabaviti pojmom usamljenosti koja je sve više i više prisutna među ljudima, jer se sve više ponašamo kao suvremeni kiborzi.”