Dragi pratitelji portala PerceiveArt,
Dobrodošli na 12. izlaganje u sklopu umjetničkog projekta PerceiveArt Tea House na kojem je naša članica Sandra Abou Abdo održala izlaganje na temu “Umjetnički performans i njegova sutrašnjica”.
Poezija, koja se u svom praobliku poimala kao „odraz uzvišene duhovnosti“, nepresušni je eliksir života pretočen u bogati spektar izražajnih mogućnosti jezika. No, što kada umjetnost pisane riječi postane izvor inspiracije za nastanak likovnih djela? Odgovor na ovo pitanje pronalazimo na izložbi ISKRA.
U jednom intervjuu izjavila sam kako svijet bez umjetnosti ne bi bio svijet, već puko preživljavanje… I nekako sam se iskreno nadala da ćemo s nesretnom pandemijom, koja nam je oduzela normalan život, shvatiti i osvijestiti koliko su nam u vrijeme izolacije i posve bizarnih okolnosti upravo glazba, film, književnost i likovna umjetnost pomogli da sačuvamo zdrav razum u nezdravom okruženju. Sva područja umjetnosti, koja u svakodnevnom životu uzimamo zdravo za gotovo, u periodu pandemijske izolacije napokon su bila osviještena kao neminovna hrana za ljudski um i dušu.
Dragi pratitelji portala PerceiveArt,
Dobrodošli na peto izlaganje u sklopu umjetničkog projekta PerceiveArt Tea House na kojem nam je naša draga članica Sandra Abou Abdo predstavila knjigu “Snalaženje u svijetu umjetnosti”.
Dragi čitatelji i gledatelji,
dobrodošli na prvo druženje umjetničkog projekta PerceiveArt Tea House u sklopu kojeg smo predstavili naš projekt i članove!
U proljeće 2020. godine kada je nastupio prvi lockdown – situacija u kojoj se nitko od nas do tada nije našao, umjetnici svih vrsta izričaja bili su jedni od prvih koji su svoje sadržaje prenijeli u online svijet s ciljem podizanja i oplemenjivanja duha cijelog naroda. Iako su se i sami umjetnici našli u krajnje nezahvalnoj i zabrinjavajućoj poziciji, jer su mnogima otkazani projekti i angažmani, a s njima i jedini izvor prihoda, to ih nije zaustavilo da daju sebe i ono što najbolje znaju kroz besplatne kazališne predstave, koncerte, izložbe, filmove i dokumentarce. Tek tada su mnogi od nas osvijestili kako često uzimamo zdravo za gotovo sve kulturno-umjetničke sadržaje koji čine sastavni dio naših života.
Dragi pratitelji portala PerceiveArt,
Prošlu godinu obilježila je pandemija, a potom i razorni potresi, prvo zagrebački, a krajem godine i potres na području Petrinje, Siska, Gline i okolnih sela. Bila je to teška i izazovna godina za sve nas, ali vjerujem i godina u kojoj smo puno toga naučili, preispitali svoje živote i djelovanje i možda presložili vrijednosti i prioritete.
Svi znamo u kakvoj državi živimo, čak i ako pokušamo negirati situaciju i usredotočiti se na pozitivne stvari, ubrzo shvatimo da su nepotizam, neprofesionalizam i ključan gubitak bilo kakvih moralnih vrijednosti zahvatili sve pore našeg društva. Zanimljivost u cijelom spletu okolnosti leži u činjenici kako svi nekako idealistički mislimo da je ta nevjerojatna hobotnica uhljebništva, osobnih interesa i nepotizma zaobišla područje umjetnosti.
I dok Hrvatska iz godine u godinu sve manje financija izdvaja za kulturu i umjetnost, satnica likovne kulture u školama se drastično smanjuje, a pravo umjetnika na dostojanstven i kvalitetan život ozbiljno se dovodi u pitanje, druge zemlje propisuju boravak u prirodi i konzumaciju umjetnosti kao lijek za dušu, um i tijelo.
Mnogi će reći da je naslov članka suviše radikalan ili negativan, no ako se analizira situacija od 2011. godine kada je izašao prvi Nacrt prijedloga Zakona o obavljanju umjetničke djelatnosti za vrijeme ministra kulture Jasena Mesića, pa sve do aktualne situacije u kojoj je novi Nacrt u ključnim odrednicama gotovo pa preslika ranijeg Nacrta prijedloga Zakona, otvara se cijeli niz problema.