More, brodice i svjetlost definirana odnosom neba i morske površine ključan su dio identiteta i kolektivne svijesti našeg naroda. Uzimajući likovnost i kreativnost kao nužnost u svakodnevnom životu, Tea Morić Šitum koristi arhetipske motive rodnog kraja za interpretaciju suvremenog života.
Svakodnevni život, razmišljanja i unutarnje borbe aktivni su faktori koji se odražavaju i manifestiraju u njezinom umjetničkom radu. Procesualnost borbe sa samom sobom odražava se direktno u slikanju, dok emocije utječu na proces rada i daju završni pečat djelu. Tea uvijek kreće od skice kao početne misli koju potom razvija na samom platnu. Sve što izađe iz umjetničkog ateljea zapravo je zaokružena misao nastala kao rezultat dugog promišljanja, sažimanja i procesuiranja koje je materijalizirano u sliku. “Umjetnost kao igra, simbol i svetkovina” označava nužnost Teine aktivne vizualne i emocionalne komunikacije sa svijetom.
Kroz arhetipske motive mora i brodova Tea Morić Šitum referira se na okolinu u kojoj živimo i koja nas definira, s kojom se razvijamo i rastemo, te koja čini sastavni dio naše individualne i kolektivne svijesti: “Zakoračimo li u prošlost moje bliske okoline, pronaći ćemo se u vremenu kada je slikarstvo bilo cijenjeno znanje, riba je bila hrana siromašnih, a ribarenje je bilo jedina hraniteljica obalnih područja. Danas turizam cvjeta, slikarstvo kažu da je mrtvo, a drveni brodovi polako, ali sigurno odumiru iz naših sjećanja. Inspirirana prošlim vremenima, smještam fragmente prošlosti u suvremeni slikarski okvir. Nema budućnosti bez identiteta prošlosti pa tako uvijek treba ponovno osvještavati slike koje su nas formirale kao ličnosti.”
Promjena načina života, odrastanje te važnost tradicije, nematerijalnih vrijednosti i principa koje intuitivno osjećamo kao ispravne dovodi nas do pitanja identiteta: tko smo i što smo? Poričemo li ili vrednujemo i uvažavamo cjelokupnost sebe definiranu kroz pojam obitelji, doma, zajednice i zemlje u kojoj živimo. Tea Morić Šitum reinterpretiranjem tradicionalnih motiva u klasičnom mediju slike potvrđuje ulogu tradicije kao snažnog interpretatora dubljih društvenih problema ili životnih priča. Često podcijenjeni morski motivi, čije se značenje najčešće percipira isključivo u domeni ljepote i dopadljivosti, unutar Teinog slikarstva poprimaju novu angažiranu notu. Interpretiranjem identiteta kroz svima blizak i poznat motiv ona gradi sliku bojom i mrljom, te pritom oblikuje snažne kolorističke kompozicije izrazite dinamike ostvarene rasterom horizontalnih linija ili pak ujednačenim gibanjem organskih oblika.
Tea intuitivno bira medij i motive koji se nameću kao prirodno sredstvo izričaja te se mijenjaju ovisno o ključnim promjenama u njezinom životu. Živim bojama i nizom slojeva umjetnica oblikuje prostor slike koristeći svjetlost kao ključan faktor definiranja karaktera rada. Čest motiv morske pučine dodatno je pojačan vibrirajućom površinom naglašeno horizontalnog gibanja koja u prvi plan ističe ljude, brodice i stijene oblikovane mrljom i bojom.
U potrazi za vlastitim slikarskim izričajem unutar suvremenog slikarstva more se nametnulo kao dio identiteta koji je živ, aktivan, te podložan interpretaciji i propitivanju uloge tradicije i nasljeđa u našim životima. I dok Tea u svojim radovima motive gradi bojom i mrljom, linija označava protok vremena i energije koja objedinjuje prošlost kao element interpretacije u sadašnjosti transformirajući ga u zalog za budućnost. Slojevitost i kolažiranje elemenata na površini slike obogaćeno je uvijek prisutnim podslikom kao sastavnim dijelom arheologije rada koji pridonosi bogatstvu teksture samog djela.
Velika promjena u osobnom životu rezultirala je i promjenom u mediju izričaja, pa ulja na platnu bivaju zamijenjena digitalnom grafikom. Slojevitost, snažne boje i uzorci glavne su odlike digitalnih grafika Tee Morić Šitum. Poznati motivi su i dalje prisutni, ali daleko manje razlučivi nego na platnima. Radovi se dodatno uslojavaju višestrukim preklapanjima različitih tekstura i fotografija. Nastajanje i nestajanje motiva utječe na našu podsvijest. Iako ne vidimo detalje, prepoznajemo određene fragmente koji preuzimaju funkciju okidača za izgradnju mentalne slike na temelju vlastitih iskustava. Tea koristi razne teksture koje je dobila uvećavanjem dijelova vlastitih radova koje potom preslaguje u bezbroj slojeva dok ne postigne zadovoljavajući rezultat. Preklapanje jedrilica, mora, neba i livada formiralo je zadivljujuće impresionističke vibrirajuće kompozicije.
U recentnim radovima Tea se ponovno vraća mediju slike, ovaj put prenoseći slojevitost grafika na platno. Podsvjesni odabir diptiha ili kvadriptiha nastavlja igru slojevitosti i kolažiranja, dok na simboličkoj razini tumači život kao slagalicu koja ima smisla tek kada su svi segmenti prisutni i supostoje u harmoniji. Što možemo očekivati u daljnjem radu Tee Morić Šitum naznačila je sama umjetnica: “Umjetnički put je sazrijevanje koje treba pratiti životne procese autora. Ako se osoba ne mijenja, teško da će moći iz sebe izvući nešto novo za svoje radove. Traženje puta kojim svaki umjetnik treba ići je dugotrajno i nepredvidivo, a ja želim imati otvoreno more.”
