Desetljećima su ljubitelji horora i SF žanra uživali u književnim i filmskim djelima primarno ih percipirajući kao kvalitetna umjetnička ostvarenja ni ne sluteći pritom da bi mogli ući u domenu potencijalne stvarnosti. No, niz katastrofičnih događanja koja su u posljednjih nekoliko godina zadesila ne samo našu zemlju već i cijeli svijet potaknula su pojedinca na razmišljanje koliko je zapravo riječ o fikciji, a koliko o vrlo izvjesnoj budućnosti?
– online grupna žirirana izložba –
Dom kulture Nova Gradiška
Dok dišem, nadam se. Možda je upravo ta misao kako nada umire zadnja bila nit vodilja koja je pomogla ljudima da prebrode i prežive neke od najvećih tragedija koje mogu snaći čovjeka poput rata, bolesti, smrti bližnjih i inih teških sudbina.
Od samog početka 2020. godinu označilo je poprilično apokaliptično ozračje što je mnoge umjetnike nagnalo na preispitivanje u kojem smjeru se kreće čovječanstvo. Dok su se jedni suočavali s najcrnjim scenarijima, drugi su pobjegli u vlastiti svijet kontemplacije, a treći su nastojali pronaći rješenje za izlazak iz tjeskobne i duboko zabrinjavajuće situacije u kojoj se našao cijeli svijet. Umjetnici pozvani da predstave vlastito viđenje naše trenutne situacije ili potencijalne budućnosti odazvali su se u velikom broju te ponudili iznimno široki dijapazon različitih interpretacija. Revalorizacija svijeta u kojem živimo, naših prioriteta i principa po kojima djelujemo rezultirala je često naglašenim katastrofičnim predviđanjima, ali i nadom u bolje sutra s vizijom kako smo sposobni prebroditi apsolutno sve. Od ukupno 99 prijavljenih autora iz zemlje i regije, odabranih 70 umjetnika predstavilo je svoja utopijska, distopijska i intimna viđenja svijeta referirajući se pritom i na vlastite pozicije i odnos spram svijeta u kojem živimo.