“Creativity takes courage.”
Dragi pratitelji portala PerceiveArt,
Dobrodošli na drugo izlaganje u sklopu umjetničkog projekta PerceiveArt Tea House na kojem je članica Sonja Švec Španjol predstavila emisiju KolibriS.
Dragi pratitelji portala PerceiveArt,
Dobrodošli na prvo izlaganje u sklopu umjetničkog projekta PerceiveArt Tea House na kojem je naša draga članica Sandra Abou Abdo predstavila svoj drugi diplomski rad.
Dragi čitatelji i gledatelji,
dobrodošli na prvo druženje umjetničkog projekta PerceiveArt Tea House u sklopu kojeg smo predstavili naš projekt i članove!
Istovremeno snažna i lirična fotografija neprilagođenog stabla našeg izvrsnog fotografa Maxa Juhasza uvijek me podsjećala na mene samu, jer kad su svi išli utabanim tokovima, ja sam uvijek krenula drugim putem – putem koji me inspirira, stvara nešto novo i drugačije. Sve što sam ikada sama pokrenula, s obzirom da je bilo drugačije, često je dočekano na nož i s komentarima: “pa tko će ti to čitati” (za portal o likovnoj umjetnosti PerceiveArt), “pa tko će ti to gledati” (emisija KolibriS), “pa gdje si baš to izabrala za raditi u životu, nema tu kruha” (struka povijest umjetnosti i muzeologija, na što bi ja odgovorila “ali ima divnog života!”). Unatoč svim predrasudama, svi putevi kojima sam sama samcata kročila rezultirali su divnim i nevjerojatnim razvojem događaja – novim otkrićima, novim platformama i novim divnim ljudima. Prvi je bio portal PerceiveArt, a drugi veliki projekt je emisija KolibriS. U petak 4. lipnja obilježili smo prvih godinu dana emisije KolibriS – emisije za koju su ljudi govorili “50 minuta razgovora o kulturi i umjetnosti? Bože sačuvaj, pa koga zanima kultura i umjetnost u Hrvatskoj? Pa nitko ti to neće gledati, uzalud se trudiš, radiš, guraš, ulažeš i vrijeme i znanje i sve, mani se ćorava posla…” Pa evo nas! Preko 1.200 pretplatnika (hvala vam) na Youtube kanalu emisije, preko 3.700 lajkova na Facebook stranici emisije (hvala vam), preko 900 pratitelja na Instagram profilu, nevjerojatna grupa vjernih gledatelja koja se svake srijede u 20 sati druži s nama na svakoj premijeri i otkriva nove nevjerojatne pojedince koji su zaslužili tih 50 minuta kako bi predstavili sebe, svoje djelovanje i sve što su stvorili i postigli.
I dok mnogi u svom djelovanju besramno prakticiraju sukob interesa, iz razgovora s većim brojem ljudi shvatila sam da pojedinci doista niti ne znaju što je sukob interesa što zapravo i ne čudi kada pogledamo koliko se isti uvriježio u svim sferama djelovanja u Hrvatskoj. Svakodnevno svjedočimo skandalima i aferama na koje rijetki moralni pojedinci ili pak oponenti određene političke stranke ukažu, pa im ovi vrate lopticu i tako se vrtimo u nedogled, a pritom sukob interesa postaje najnormalniji modus operandi u miloj nam domovini.
Prvi hrvatski bijenale slikarstva održan je 2011. godine u Domu hrvatskih likovnih umjetnika u Zagrebu. Tada je Hrvatsko društvo likovnih umjetnika opisujući samo sebe kao “temeljnu cehovsku i strukovnu udrugu likovnih umjetnika u Hrvatskoj” odlučilo pokrenuti prvi hrvatski Bijenale slikarstva s namjerom vrednovanja slikarske scene u Hrvatskoj i pozicioniranja iste unutar europskog i svjetskog konteksta. Jednako tako najavljeno je kako će osim presjeka hrvatske slikarske scene svaki budući Bijenale predstaviti relevantna slikarska događanja u pojedinim gradovima, regijama i državama. Na narednim bijenalima slikarstva vrlo često se isticalo kako ono prezentira “trenutačno stanje hrvatske slikarske scene izložbom koja predstavlja širok presjek likovnog stvaralaštva generacija koje aktivno oblikuju tu scenu”. Potonja rečenica je izuzetno relevantna za razumijevanje analize koja slijedi u daljnjem tekstu. Naime, organizatori Bijenala slikarstva predstavili su Bijenale kao izložbu koja prati razvoj i trenutačne dosege hrvatskog slikarstva, predstavljajući pritom prepoznatljive nastupe i autore u zadnje dvije godine čime je Bijenale slikarstva, kako organizatori pojašnjavaju, postao jedinstvena prilika da javnost na jednom mjestu upozna različite generacije, nasljeđa i poetike pojedinačnih autora. No, je li tome uistinu tako?
Svi znamo u kakvoj državi živimo, čak i ako pokušamo negirati situaciju i usredotočiti se na pozitivne stvari, ubrzo shvatimo da su nepotizam, neprofesionalizam i ključan gubitak bilo kakvih moralnih vrijednosti zahvatili sve pore našeg društva. Zanimljivost u cijelom spletu okolnosti leži u činjenici kako svi nekako idealistički mislimo da je ta nevjerojatna hobotnica uhljebništva, osobnih interesa i nepotizma zaobišla područje umjetnosti.
Umjesto uobičajenog španciranja po zagrebačkoj špici mnogi su odlučili sunčanu subotu provesti na Jabukovcu. Povod je bio ovogodišnji Cash&Carry koji je standardno počeo u 10 sati, no posjetitelji su ove godine uranili i već počeli stizati prije službenog otvorenja, a oko 11 sati već su izlazili iz zgrade Akademije s kupljenim radovima.
I dok Hrvatska iz godine u godinu sve manje financija izdvaja za kulturu i umjetnost, satnica likovne kulture u školama se drastično smanjuje, a pravo umjetnika na dostojanstven i kvalitetan život ozbiljno se dovodi u pitanje, druge zemlje propisuju boravak u prirodi i konzumaciju umjetnosti kao lijek za dušu, um i tijelo.
Mnogi će reći da je naslov članka suviše radikalan ili negativan, no ako se analizira situacija od 2011. godine kada je izašao prvi Nacrt prijedloga Zakona o obavljanju umjetničke djelatnosti za vrijeme ministra kulture Jasena Mesića, pa sve do aktualne situacije u kojoj je novi Nacrt u ključnim odrednicama gotovo pa preslika ranijeg Nacrta prijedloga Zakona, otvara se cijeli niz problema.