“Art is not what you see, but what you make others see.”
Poezija, koja se u svom praobliku poimala kao „odraz uzvišene duhovnosti“, nepresušni je eliksir života pretočen u bogati spektar izražajnih mogućnosti jezika. No, što kada umjetnost pisane riječi postane izvor inspiracije za nastanak likovnih djela? Odgovor na ovo pitanje pronalazimo na izložbi ISKRA.
Staklo kao jedinstven medij oblikovanja posjeduje karakteristike koje ga istovremeno čine očaravajućim, ali i izuzetno kompliciranim za modeliranje. Ono već stoljećima fascinira umjetnike, znanstvenike, ali i širu javnost… jer stvarati se mora, a staklo je medij koji intrigira svojom ambivalentnošću, ali i mogućnošću preobrazbe.
U rujnu 2021. godine održana je 6. Privrednikova likovna kolonija u prekrasnoj dolini rijeke Zrmanje. Nakon pandemijske 2020. kolonija je prošle godine ponovno poprimila međunarodni karakter te okupila čak 16 akademskih umjetnica i umjetnika iz cijele Hrvatske, Srbije te Bosne i Hercegovine. Sudionici su, kao i 2020. godine, izabrani putem javnog natječaja za sudjelovanje na 6. Privrednikovoj likovnoj koloniji, a selektirala ih izbornica Privrednikove kolonije diplomirana povjesničarka umjetnosti i muzeologinja Sonja Švec Španjol na temelju kvalitete njihovog dosadašnjeg umjetničkog djelovanja. Konačna selekcija obuhvatila je umjetnice i umjetnike iz Dubrovnika, Rijeke, Splita, Varaždina, Trstenika, Sombora, Beograda i Mostara u rasponu od 24 godine do 54 godine starosti što je u konačnici rezultiralo međusobno vrlo različitim izričajima i djelima nastalim na koloniji.
Neovisno gdje krenemo i koliko daleko otiđemo ne možemo pobjeći od sebe. Pitanje migracija, putovanja i iseljeništva aktualno je već duži niz godina, a prati ga snažan osjećaj pripadnosti, povezanosti te uvijek prisutne nostalgije. Uzimajući Dunav kao nit poveznicu između Beča – grada u kojem živi i Hrvatske – zemlje iz koje dolazi, Nika Petrović Grilc interpretira duboku i često posve nesvjesnu isprepletenost ljudi, kultura i gradova; čovjeka i prirode; čovjeka i umjetnosti; ali i neospornu povezanost čovjeka i vlastitih korijena.
Svako živo biće prolazi kroz proces preobrazbe tijekom svog života. Čovjek kao svjesno ljudsko biće kompleksnije doživljava vlastitu transformaciju. Ishodište nam daju naši geni i okruženje u kojem odrastamo, a svako individualno iskustvo obogaćuje nas, potiče, razvija i u konačnici definira kao pojedinca. Tijekom života susrećemo se s mnogim izazovima ispravnog i pogrešnog djelovanja te različitog poimanja svijeta u kojem živimo. No, da bismo spoznali i ponovno uspostavili vezu s univerzumom prvo moramo obnoviti odnos sami sa sobom.
Nakon jednogodišnje pauze uzrokovane pandemijom, u 2022. godini ponovno je održan ZILIK! Za one koji možda još uvijek ne znaju, Zimska likovna kolonija osnovana je 1974. godine u Karlovcu iz potrebe pružanja topline i pažnje djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi odnosno štićenicima nekadašnjeg Doma za djecu Vladimir Nazor, danas Centra za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor. ZILIK se tradicionalno odvija u posljednjem tjednu mjeseca siječnja pa je tako bilo i ove godine kada je održan 48. ZILIK.
Svijet kakvog poznajemo i život koji živimo već treću godinu zaredom dvije su posve različite dimenzije. Umjetnici koji intuitivno i duboko osjećaju promjene unutar sebe samih, ali i okoline koja ih okružuje referirali su se i na elementarnu pojavu koja je zahvatila cijeli svijet reflektirajući pritom mikro i makro promjene i obrađujući ih na sebi svojstven način.
Priroda je oduvijek predstavljala jedinstveno okruženje u kojem pojedinac dolazi u doticaj sa samim sobom. No, danas živimo u svijetu gdje se kao prioritet nameće zgrtanje materijalnih dobara, dok su nematerijalne vrijednosti potisnute i zatomljene duboko u nama. Nerazdvojiv odnos čovjeka i prirode, koliko god bio narušen u suvremeno doba, potvrđuje se uvijek iznova kroz niz najrazličitijih manifestacija. Marinko Jelača započinje proces preispitivanja čovjekovog odnosa s prirodom u ciklusu grafika unutar kojeg pronalazi prostor za promjenu i istraživanje, ali ujedno i mogućnost ostvarenja unutarnjeg mira.
“Lica su poput knjiga. Životni vijek ispunjava lice, ta nemilosrdna plima života, i prije nego što se voda povuče, zabilježim sve u boji.”
Eugen Varzić
Nakon velebne izložbe u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik na kojoj je Eugen Varzić predstavio bogati opus nastao u periodu od 2016. do 2021. godine, radovi na izložbi “The End” čine intimnu selekciju djela nastalih isključivo za vrijeme trajanja lockdowna.
Ne toliko zrcalo koliko drhtaj… ujedno i odmor i milovanje, potez tekućim gudalom na koncertu pjene.
Paul Claudel
More kao elementarna sila prirode u umjetnosti često predstavlja nesvjesni um ili praiskonske vode.[1] Od samih početaka povijesti umjetnosti pa sve do danas mnogi umjetnici uzimaju more kao polazište za studij, analizu i podlogu za ostvarenje određene vizije svjetlosti koja svojim zrcaljenjem na površini vode potiče meditativni proces. Za razliku od zemlje ili stabla kod kojih je promjena prostim okom često nevidljiva, voda naočigled neprestano mijenja svoj oblik. Ona predstavlja izvor života, pročišćenja i iscjeljenja. More kao jedna od manifestacija vode primarni je simbol dinamike života – sve dolazi iz mora i sve se u more vraća: to je mjesto rođenja, preobrazbi i ponovnih rođenja.[2] Različitim površinama vode – mora, jezera i rijeka u kontekstu istraživanja ljudske nutrine bavi se i Lucija Marin.