“Art is not what you see, but what you make others see.”
Svjedočimo vremenu u kojem većina umjetnika ne može živjeti od svog umjetničkog rada već su primorani djelovati u drugim područjima kako bi privrijedili za život, a svom primarnom pozivu se posvećuju tek nakon što osiguraju osnovnu životnu egzistenciju.
Svakodnevni život često uzimamo zdravo za gotovo i pritom ne primjećujemo niz lijepih trenutaka koji čine njegov sastavni dio. Tatjana Politeo u svom novom ciklusu uzima prepoznatljive elemente iz svakodnevnog života koji su sami po sebi sasvim neutralni, te ih provlači kroz iskustvo pop arta, street arta, stripa, animiranog filma i dječje ilustracije dajući im posve novi kontekst i viđenje.
“Umjetničko je djelo samostalan organizam, jednakovrijedan i paralelan prirodi i u svojoj biti bez ikakve odnosne veze s njom… ukoliko pod pojmom prirode podrazumijevamo površinsku vidljivost.” Wilhelm Worringer
Osnovan 1974. godine iz potrebe pružanja topline i pažnje djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi ZILIK iz godine u godinu otvara vrata likovnom stvaralaštvu djece i pritom razvija njihov osjećaj za lijepo te omogućava ugodne trenutke druženja djece i umjetnika. Kako bi vratili ZILIK temeljnim vrijednostima, te i dalje omogućavali razvoj i njegovanje etičkih i duhovnih kvaliteta djece ove godine je uvedeno nekoliko novina koje su zapravo starine, jer su od samog početka ključne odrednice ZILIK-a.
Postoje različite vrste ljubavi i strasti. One su najčešće usmjerene prema drugim živim bićima. No, emocionalno se možemo vezati i uz predmete i mjesta koji nas asociraju na određene ljude ili događaje, dok je strast često nit vodilja u radu, hobiju ili pozivu kojem smo posvetili svoj život. Ljubav može biti romantična, uzvišena ili opsesivna, no postoji i zabavna vrsta ljubavi – ludus. Takvu ljubav poimamo kao igru. Ona je oslobođena očekivanja i dodatnih opterećenja, te se u njoj istinski uživa. Duh ludusa pronalazimo i u novim radovima Eugena Varzića.
Linija na površini papira, platna ili realizirana u prostoru kao gradivno sredstvo skulpture, svojim oblikom, kretanjem i karakterom ocrtava temperament i duhovno stanje umjetnika. Leonardo Budimlić Majnarić uzima liniju kao osnovno izražajno sredstvo neovisno o mediju u kojem stvara. Često je riječ o brzom crtežu, tzv. krokiju, pri čijoj izradi autor pažnju posvećuje ključnim elementima koji definiraju izabrani motiv. Skicirajući vlastiti doživljaj svijeta u kojem živimo Leonardo taloži neposredne crtačke, slikarske i kiparske bilješke koje kontinuirano iskustveno nadopunjuje ukazujući pritom na multidimenzionalnost života.
Pejzaž kao likovna tema jedna je od najdugovječnijih inspiracija u povijesti umjetnosti. Iako nije bio zastupljen u svim razvojnim epohama slikarstva kao samostalna tema upravo je motiv krajolika omogućio umjetnicima iskaz vlastitih promjena u percepciji stvarnosti. Maja Vukina Bogović pejzaž uzima kao polazište u vlastitom radu, a tijekom stvaralačkog procesa primat preuzima tragalačka strast i istraživački nerv koji rezultiraju otkrićem novog polja autentičnih slikarskih vrijednosti.
U vremenu opterećenom zgrtanjem materijalnih dobara koja često osiguravaju poziciju moći i dominacije, pojedinac zatomljuje svoje duhovne potrebe zanemarujući činjenicu kako su one ključne za razvoj naše osobnosti. Čovjek je primarno duhovno biće, a sebstvo je ona središnja komponenta osobe – srž svakog čovjeka koja se nikada ne mijenja. Da bismo se izdvojili iz naše materijalne okoline i dosegli duhovnu dimenziju potrebni su nam mir i tišina u kojoj pronalazimo rješenja i primamo inspiraciju.
Zraka svjetlosti se prolaskom kroz kristal lomi i razdvaja titrajući u apsolutno savršenom omjeru, te pulsiranjem i bojama duboke energetske vrijednosti ona razlaže svoju priču o istinskim vibracijama našeg planeta. Upravo je svjetlost polazište i ključna nit vodilja u ciklusu radova Jadranke Ratkajec Krajnović. Eterične kompozicije na platnima mekoćom ulja i transparentnim slojevima emaniraju svjetlost, koja se potom nastavlja i u prostoru kroz meke forme tkanih skulptura i reljefa.
PerceiveArt… naziv koji je nastao nakon mnogo razmišljanja, a najbolje utjelovljuje ono što sam htjela prezentirati na portalu. Iako su u samim počecima svi pozdravljali ideju pokretanja web stranice o umjetnosti, istovremeno su se mnogi pitali “pa tko će to čitati, pa kako ćeš sve sama voditi, sigurno će ti dosaditi…” I evo nas pet godina kasnije. Pročitaj više…
Izložba “Sjećanja i putovanja” tematski sjedinjuje izričajno posve različite cikluse dvaju autora, te nas uvodi u područje kolektivne i osobne memorije, relevantnosti uspomena i evokacije putovanja kako onih prostornih u radovima Ane Sladetić, tako i vremenskih u ciklusu radova Mirana Šabića.
Danas živimo u svojevrsnom svijetu paradoksa. Dok se područje znanosti i tehnologije rapidno razvija, moralne vrijednosti zabrinjavajućom brzinom stagniraju. Kao prioriteti suvremenog čovjeka nameću se moć, ambicija i uspjeh pod svaku cijenu. Ključ postizanja uspjeha odavno ne leži u kompetencijama pojedinca već u njegovom samouvjerenom nastupu, naglašenoj snalažljivosti, a kod žena svakako pomaže i ugodna vanjština.
U svijetu nikad veće kompetitivnosti sve je učestalija nemogućnost održavanja ravnoteže između duhovnog i materijalnog, te privatnog i profesionalnog zbog čega dolazi do radikalne stagnacije kvalitete života pojedinca. Takvo okruženje postaje glavno inspirativno područje u radu Tvrtka Burića i ključni poticaj za bijeg u svijet vizualnog i doživljajnog u kojem autor pronalazi mogućnost rješenja za novonametnute vrijednosti kroz uspostavljanje ravnoteže između punog i praznog, mirnog i dramatičnog, prirodnog i umjetnog. Tvrtko Burić iskustvo doživljaja svijeta u kojem živi transformira u umjetničke instalacije disperzivnog karaktera. Spontanim i intuitivnim oblikovanjem jedinstvenih formi autor utjelovljuje snagu i energiju doživljenog.
Vizualni umjetnik Lonac najpoznatiji je po veličanstvenim muralima za koje idealnu podlogu često pronalazi u zabačenim i napuštenim prostorima. Birajući zidove koji imaju karakter, Lonac pred sebe postavlja izazov ostvarivanja korelacije između postojećeg zida i buduće umjetničke intervencije s ciljem stvaranja jedinstvenog rada koji se ne može ponoviti na nekom drugom zidu. Njegove murale karakterizira figuracija inspirirana klasičnim slikarstvom, dok za modele koristi osobe koje poznaje. U kontinuiranom istraživanju medija i iskušavanju vlastitih granica Lonac često isti motiv nastoji ponoviti u različitim tehnikama – od crteža, ilustracije, grafike, ulja na platnu pa sve do murala oblikovanog sprejevima na zidu većih dimenzija. Upravo u fazi odmaka od velikog formata nastao je i ciklus crteža pod nazivom “Ljeto u gradu”.
Sposobnost pamćenja jedna je od najvažnijih tekovina čovjekovog razvoja koja ga razlikuje od ostalih živih bića, te predstavlja osnovu za stjecanje raznolikih znanja i ovladavanja njima. Pojam ljudskog sjećanja ili pamćenja evocira nešto što je zaustavljeno u vremenu i što pobuđuje reminiscenciju na prošlo zbivanje ili događaj. Na taj način sjećanje na nešto što se dogodilo u prošlosti itekako djeluje na našu sadašnjost i utječe na našu budućnost. Utoliko je čovjek skup osobnih sjećanja, a upravo nas naša iskustva čine onakvima kakvi jesmo. Memorija tako predstavlja sintezu vremena i identiteta.
