19.1.-23.1.2026., Gradsko kazalište Zorin dom, Karlovac

Živimo u XXI. stoljeću u kojem je golemi napredak znanosti i tehnologije otvorio nevjerojatne mogućnosti razmišljanja, percepcije i djelovanja. Mnoge sitnice koje su danas dio naših svakodnevnih života, prije samo stotinu godina činile su se u potpunosti nezamislivima. Ljudska civilizacija napravila je ogroman napredak, no, jesmo li se i mi, paralelno s razvojem znanosti i tehnologije, podjednako razvijali kao humana ljudska bića? Jesu li tehnološka povezanost i umreženost, dostupnost informacija i suviše velik izbor mogućnosti učinili ljude sretnijima? Danas smo povezani s cijelim svijetom, ali ne poznajemo svog prvog susjeda. Imamo mogućnosti putovanja i druženja, ali sjedimo za monitorom po cijele dane. Osmišljeni su strojevi i uređaji koji olakšavaju obavljanje mnogih svakodnevnih poslova, ali ljudi nikad nisu bili toliko opterećeni privatnim i poslovnim obavezama. Jesmo li iskonski sretni i što je zapravo sreća u XXI. stoljeću?

Putem javnog poziva za izlaganje na grupnoj izložbi “Što je sreća?” tražili smo odgovor na pitanje što ljude danas čini sretnima. Prijavilo se ukupno 50 autora iz zemlje i inozemstva te je stručni žiri u sastavu Svetlana Grubić Samaržija, Martina Prahović i Sonja Švec Španjol selektirao ukupno 30 autora i 32 rada za sudjelovanje na grupnoj žiriranoj izložbi “Što je sreća?”. Uz radove likovnih umjetnika iz različitih dijelova Hrvatske, Slovenije, Srbije, Njemačke i Grčke, po prvi put od osnutka ZILIK-a, na izložbi kojom svečano otvaramo ZILIK, predstavljamo i radove djece iz Centra za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor koji su također odgovorili na pitanje što za njih predstavlja sreća.

Od simbolizma preko nadrealizma pa sve do ekspresionizma i lirske apstrakcije, bogatstvo i raznolikost predstavljenih djela ukazuje na bogatstvo, kompleksnost i slojevitost koju pojam sreće nosi za svakog pojedinca. Ono što objedinjuje većinu zastupljenih autora jest poimanje sreće kao unutarnjeg stanja, tj. stanja uma koje je neovisno o vanjskim okolnostima odnosno ovisi isključivo o našoj sposobnosti i spremnosti prepoznavanja trenutka i otvorenosti za nove mogućnosti koje nam mogu donijeti sreću. Umjetnost nije samo struka, ona je ujedno i životni poziv što je potaknulo Dražena Filipovića, Kristinu Mareković, Marinu Fernežir, Jasminu Jakopanec, Ljubicu Golubić i Marinu Điru da pojam sreće direktno vežu i interpretiraju uz vlastiti stvaralački proces koji im omogućuje spontanost i slobodu odnosno buđenje unutarnjeg djeteta što su slikovito opisale Margareta Peršić, Darija Stipanić i Monika Sinković. Tople, sjetne i emotivne individualne likovne interpretacije ponudili su Gordana Lenić i Dominik Zdenković čije kompozicije s dominantnim zlaćanim tonovima pjevaju odu djetinjstvu, ljetovanju i uspomenama.

Odmalena sreću pronalazimo u mašti tj. mogućnosti oblikovanja vlastitih svjetova koji nas istovremeno podsjećaju na ono što je uistinu važno u stvarnom svijetu. U kreiranju svojih izmaštanih gradova i prijatelja sreću su pronašli Slavko Mali, Ljubica Golubić i Natalia Berezina. Svijet mašte i imaginacije stoljećima se razvijao kroz bajke i priče, ali i igru, no danas djeca igru s vršnjacima sve češće zamjenjuju mobitelima i video igricama. O tome najzornije govori akromatski prikaz osamljene djevojčice u radu Ivane Kutuzović.

Istovremeno nas Iva Kajić poziva da se prisjetimo ne tako davne prošlosti kada su djeca bila aktivnija, živahnija i kreativnija. U tradicionalnom materijalu drva, autorica oblikuje igračku koju naziva lutak Jura. On postaje tiha i nenametljiva metafora tj. simbol dječje imaginacije i neograničenog svijeta mašte. Ovaj osebujni lutak izrađen s puno pažnje i ljubavi poziva nas da preispitamo vlastite vrijednosti i otvorimo nove mogućnosti pronalasku sreće unutar svijeta imaginacije i igre. U sličnom duhu i istom mediju, Margareta Peršić oblikuje lutkosliku s prikazom univerzalnog pojma majke i djeteta kako šetaju poljem divovskih cvjetova – simbola protoka vremena koje nestaje u magičnome svijetu mašte.

Pojam sreće često vežemo uz djetinjstvo i ono bezbrižno vrijeme igre, neiskvarenosti i maštanja o čemu svjedoče radovi Ivane Barišić Tomšić, Vande Jurković i Irene Podvorac. Iako često pomislimo kako bezbrižnost i autentičnost sreće iz djetinjstva nikada nećemo moći ponovno ostvariti, Vanda Jurković ukazuje kako je element igre i slobode prilikom umjetničkog stvaranja istovjetan osjećaju sreće kojem smo svjedočili kao djeca.

I dok Ivana Barišić Tomšić neposredne svakodnevne trenutke topline, druženja i veselja vlastite djece interpretira u tehnici olovaka u boji, Irena Podvorac bilježi odrastanje svog sina u crtežu izvedenom tankim flomasterom na hamer i paus papiru. Prikazujući tri različite dobi u odrastanju svog djeteta, autorica je ilustrirala nevinost, bezbrižnost i sreću, ali i znatiželju i razvoj mladog britkog uma. Na inovativan način dočarala je ranije faze odrastanja koje prekrivene paus papirom kroz sfumato efekt djeluju poput izblijedjele fotografije sjećanja na djetinjstvo, dok je posljednji prikaz minuciozno i realistično izveden utjelovljujući karakter mlade osobe. Ovaj sugestivan i slojevit rad priča priču o neprikosnovenoj sreći majke koja svjedoči odrastanju svog sina, ali i sinovoj sreći izraženoj kroz znatiželju prilikom odrastanja i istraživanja svijeta.

Poglavlje sreće s prikazom dječje igre, radosti i odrastanja zaokružuje simboličan rad Sandre Abou Abdo koji nije nastao samo u kontekstu teme izložbe već i činjenice da se izložba odvija u sklopu ZILIK-a koji je osnovan za i zbog djece bez adekvatne roditeljske skrbi. Slika na tradicionalnoj drvenoj podlozi s elementima zlata i formom apside djeluje poput svete slike. Iskonski odnos majke i djeteta prikazan je nježno, eterično i krhko, dok je uzvišena atmosfera ostvarena oblikovanjem nebeskog svoda, apside te zlatnog kruga cvijeta koji asocira na aureolu. Iako nismo svi rođeni u istim okolnostima, svatko od nas ima pravo na sreću i ljubav.

I dok su mnoge autorice pojam sreće interpretirale kroz djetinjstvo, Lana Paintas (Pajdaš) nas podsjeća kako je sreća osjećaj koji nas prati i u starosti. Tonski oblikovana atmosfera jedne ljetne večeri na plaži ostvarena je u tehnici akvarela, a glavne protagonistice su dvije starije gospođe koje se druže u ugodnom i opuštenom razgovoru. Ovaj nepretenciozan prizor podsjeća nas kako je prava sreća doživjeti treću životnu dob i u njoj uživati u malim svakodnevnim trenucima s dragim ljudima.

Mnoge umjetnice, poput Lee Čeč i Monike Sinković, u svojim radovima ukazuju kako i teške životne okolnosti te promjena okoline mogu rezultirati rušenjem predrasuda i ograničenja, dok spoznaja novonastale slobode kretanja, istraživanja i mogućnosti vlastitog stvaranja rezultira iskonskom srećom. Na granici apstrakcije i figuracije, različite strukture, oblici i teksture pričaju svoju priču o sreći u radovima Dražena Filipovića, Dragice Dade Modrić i Jasmine Jakopanec. Što ih duže promatramo to nam njihova slojevitost i vibrantnost otvara sve više i više dimenzija iščitavanja, ali i mogućnosti interpretacije osjećaja sreće. Na tragu promišljanja Dragice Dade Modrić, koja sreću percipira kao stanje svijesti unutar kojeg se rađaju mir, suosjećanje i cjelovitost, Jasmina Jakopanec, polazeći od emocije ljubavi kao najvećeg izvora sreće, oblikuje formu srca od fragmenata svojih ranijih radova i pritom ukazuje na slojevitost i kompleksnost ljudskih emocija spajanjem starog i novog, prošlog i sadašnjeg s ciljem građenja budućeg u duhu emocionalne ispunjenosti i ostvarivanja unutarnjeg mira.

Iako tematski i kompozicijski posve različiti, radovi Krunoslava Zubčića i Kristine Mareković podudaraju se na razini palete boja i snažne ekspresije. U slobodnoj kompoziciji razigranih kvadratnih formi Krunoslav Zubčić izlaže misao kako se i u nesretnim okolnostima može pronaći sreća poput sunca koje zasja tijekom kiše nudeći nam jedinstveni fenomen duge, ali i idealne vremenske uvjete za svadbu. Vjenčanje pak neminovno podrazumijeva glazbu i ples, a upravo u pokretu i zvuku, Kristina Mareković pronalazi najčišći i najizravniji put ka sreći.

Slaveći bogati svijet prirode, pojam sreće inspirativno obrađuju Koraljka Jukić, Jasna Petrić-Mioč, Sandra Ban, Carry-Lee Hent, Damir Facan-Grdiša i Zoran Kakša. Carry-Lee Hent suptilnom lirskom interpretacijom oslikava nebeska prostranstva bez granica koja potom nježnim nitima povezuje s okvirom unutar kojeg smješta linijski oblikovane ptice u letu, dok Zoran Kakša minijaturnim formatom potiče promatrača da odvoji vrijeme, približi se slici i upije čudesnu energiju tankoćutno izvedene ptice te osvijesti ljepotu svijeta u kojem imamo privilegiju živjeti. Riječ je o nenametljivim, ali vrlo upečatljivim interpretacijama sreće pronađene u slobodi, ali i istovremenom pripadanju nečemu većem od nas samih. O jedinstvenosti prirode kroz dominantan motiv morskih prostranstava govori Damir Facan-Grdiša u sebi svojstvenoj tehnici akvarela, dok Sandra Ban spaja slikarstvo sa svojim primarnim medijem keramike utjelovljujući pritom snagu i bistrinu izvorske vode kao izvora sreće, ali i izvora života koji ne bismo trebali uzimati zdravo za gotovo. U svijetu flore, Koraljka Jukić i Jasna Petrić-Mioč kroz prikaz krhkog i osjetljivog cvijeta, svaka na svoj način, ukazuju na ljepotu, jedinstvenost, ali i otpornost te snagu prirode. Oba rada, iako izvedena u različitim tehnikama i različitom koloritskom spektru, krasi nježnost i suptilno dočarano prirodno unutarnje gibanje koje emanira osjećaj zanesenosti i ljepote života.

U području konceptualnih likovnih interpretacija pojma sreće, Marina Fernežir klasičnim slikarskim tehnikama odaje počast starim majstorima  s dodatkom trodimenzionalnog elementa dvostruke kocke, ukazujući pritom kako je razvoj ljudske civilizacije oduvijek bio izvor inspiracije i poticaj za traganjem i daljnjim umjetničkim stvaranjem, dok s druge strane, Ivan Midžić s dozom humora i satire, te profinjenom notom provokacije odgovara na temu motivom mrlje u koju je upisao definiciju sreće čime je istovremeno odgovorio na temu, ali je odgovor nemoguće doznati što vjerujem da autoru također pričinja sreću kao i sama nastala mrlja.

DJEČJA INTERPRETACIJA SREĆE

Pitanje o percepciji sreće postavili smo i Nazorićima tj. djeci iz Centra za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor. Svatko tko je htio, mogao je sudjelovati i ponuditi vlastitu interpretaciju sreće. Iako nismo postavili nikakve restrikcije, već su djeca imala potpunu slobodu stvaranja i kreiranja rada, strepili smo da će mnoga djeca izabrati mobitele i video igrice kao izvor svoje sreće. No, kao i uvijek, djeca su nas ugodno iznenadila i njihovim radovima dominira prijateljstvo, druženje, zabava, igra, ljubav i glazba! Veći broj djece je ukazao kako je sreća u malim stvarima koje čine život posebnim pa su mnogi prikazali druženje sa svojim prijateljima, boravak u prirodi, pecanje s prijateljima, odlazak na more i kupanje, kao i bavljenje različitim sportovima.

U više od 20-ak realiziranih radova prednjače teme poput druženja i ljubavi prema obitelji, prijateljima i najbližima. Kao i odrasli, i djeca su ponudila sadržajno i likovno iznimno bogate i raznovrsne interpretacije sreće. S likovne strane, djela variraju od apstraktnih (Antonija 15 g., Roko 11 g.), simboličnih (Sara D. 13 g., David 14 g., Gloria 10 g., Lana 9 g., Nikol, 12 g., Rea 15 g., Tamara 13 g.) i ekspresivnih izraza (Nerman, 13 g., Ivano 8 g., Petra 14 g., Ozren, 9 g., Matej 11 g., ) preko suptilnih lirskih interpretacija (Jan 9.g., Lea 14.g.,  ) pa sve do figurativnih prikaza sreće (Bruna 12 g., Leona 12 g., Marko 13 g., Mihael 14 g., Mihaela 14 g., Paulo 10 g., Pavle 16 g., Pero, 14,5 g., Sara K., 13 g., Tanja 18 g.). Osim što su se likovno iznimno potrudili te na originalan, topao i kreativan način izrazili svoju sreću, Nazorići su potvrdili kako djeca nisu zaboravila one iskonske ljudske vrijednosti te njihova skromnost, neposrednost i iskrenost najbolje ukazuje u kojem smjeru bi svi mi trebali ići, kao što su na to ukazali i umjetnici zastupljeni na ovoj izložbi.

Postav grupne žirirane izložbe “Što je sreća?” u Gradskom kazalištu Zorin dom u Karlovcu

FOTOGRAFIJE S OTVORENJA IZLOŽBE (autori fotografija: Zoran Pero Radaković i Damjan Španjol)