Postoje bića na ovom svijetu koja djeluju kao medij između onostranog i zemaljskog, svjesnog i podsvjesnog, vanjskog i unutarnjeg… zovemo ih umjetnici. Umjetničke duše često toliko duboko osjećaju bitak da ih pojedini akti nagnaju da iznjedre jedan čitav novi svijet. Takva duša je i Margareta Peršić.
Zimska likovna kolonija (ZILIK) kao jedna od najdugovječnijih likovnih kolonija u Hrvatskoj razlikuje se od klasičnih kolonija jer je nastala iz potrebe pružanja topline i pažnje djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi. ZILIK predstavlja jedinstven spoj umjetnosti i humanosti kroz rad akademskih umjetnika koji svake godine u siječnju provode tjedan dana s djecom bez odgovarajuće roditeljske skrbi kako bi oplemenili njihov život uspostavljanjem pozitivnog odnosa prema umjetnosti. Djeca na taj način proširuju vlastite obzore, obogaćuju iskustva i spoznaje, razvijaju slobodu mašte i izražavanje doživljenog, što znatno pridonosi stvaranju pozitivnog odnosa prema vanjskom okruženju.
Riječka struka reagirala, povjesničari umjetnosti Katarina Podobnik, Berislav Valušek, Branko Cerovac i Jolanda Todorović za Artkvart, a PerceiveArt u potpunosti prenosi članak i zahvaljuje na ustupanju!
„Na umu valja imati činjenicu da često i ne-stručnjaci dolaze u prigodu odlučivati o sudbini naše struke i njezinih ciljeva, bilo kao političari, kao administracija, porezni obveznici ili pak (…) kao potrošači proizvoda.” (Šola, 1997: 17)
U „društvu spektakla” gdje je konzumerizam ključni razlog promicanja i financiranja onih sadržaja koji „oplemenjuju” dokolicu bogaćenjem državnog proračuna, i kada progovore ljudi čije se mišljenje, nekada, ne tako davno, s poštovanjem nazivalo i uvažavalo strukom, dolazi do refleksije poražavajućih posljedica sustava, koji je u ovom slučaju, uslijed unutarnjih nekonzistentnosti i/ili transparentnosti, rezultirao medijskom maskeradom, a za što je jedini odgovoran upravo entitet tog istog sustava, koji za struku i same umjetnike, prijeti ne samo poniženjem, već krajnje opasnim ishodima.
U subotu 8. srpnja u poslijepodnevnim satima objavila sam tekst pod nazivom Komentar na 1. Biennale Opatija – tko je Iva Piglić i što se događa s Opatijom?. U nedjelju je tekst već imao preko 6.000 čitanja što je iznimno velika brojka ako uzmemo u obzir objavu tematskog članka i to u području umjetnosti tijekom ljetnog vikenda u srcu sezone. Do utorka ujutro čitanost je prešla brojku od 10.000 što jasno ukazuje koliko je bilo potrebno otvoriti neka važna pitanja na temu tko se sve danas smatra sposobnim i dovoljno stručnim organizirati događaje u području umjetnosti i kulture i na koji način pojedinci dobivaju nevjerojatnu podršku od gradskih i županijskih financijera i sponzora te je li ona uistinu opravdana?
U posljednjih nekoliko godina kulturna i umjetnička događanja u Opatiji obilježili su projekti u organizaciji Ive Piglić i njezine firme IPL ART d.o.o. No, tko je zapravo Iva Piglić, teško je reći, jer na internetu ne postoji apsolutno nikakva profesionalna biografija dotične osobe što je poprilično neobično, posebice ako uzmemo u obzir da je u njezinim kulturno-umjetničkim projektima svesrdno podržavaju Festival Opatija, Grad Opatija, Grad Rijeka, Turistička zajednica Grada Opatije i Primorsko-goranska županija te cijeli niz sponzora. Iz pregleda nekoliko dostupnih intervjua na internetu saznajemo da je Iva Piglić oslovljena kao „profesorica“ i/li „spisateljica“, a u jednom članku spominje se čak i rad na doktoratu, no ti isti članci ne otkrivaju dodatne informacije poput odgovora na pitanje gdje i što je Iva Piglić predavala, što je napisala, gdje i kada je objavila svoje spisateljske radove, te koje je njezino formalno obrazovanje? Daljnjim istraživanjem dostupnih podataka saznajemo kako je Iva Piglić vlasnica IPL ART d.o.o. firme. Široj javnosti postala je poznata prije četiri godine pokretanjem usluge Gay Travel Croatia, no danas kada otvorite web stranicu te usluge www.gaytravelcroatia.net otvara se stranica s porno sadržajima (uguglajte, provjerite!) što dovodi do pretpostavke kako dotični biznis nije zaživio kako je planirano?!
U subotu 20. svibnja 2023. poslala sam dopis na Grad Zagreb, Ministarstvo kulture i medija te Hrvatsko društvo likovnih umjetnika (u nastavku teksta: HDLU) s upitom zašto HDLU, inače izdašno financiran od strane MKM i Grada Zagreba, naplaćuje nemale kotizacije i to ne za sudjelovanje na izložbi već za samu prijavu za 7. bijenale slikarstva. U nastavku objavljujem cijeli Dopis, a odgovori od navedenih ustanova bit će objavljeni ukoliko ikada stignu, s obzirom da je zakonski rok za odgovor u trajanju 30 dana od dana primitka dopisa prošao.
Dopis je poslan s povratnicom na kojoj je naveden 23. svibnja 2023. kao datum uručenja dopisa svim navedenim ustanovama.
Umjesto klasičnog uvoda dijelimo s vama dijelove artist statementa umjetnice koji sažima ono ključno u radu rođene Šibenčanke Katarine Urem, a o čemu detaljnije možete saznati u samom razgovoru u nastavku!
“Golo žensko tijelo za mene je puno više nego figura sama. Isprva nije ni prepoznatljivo, jer kada stvaram tijelo u pokretu također prenosim poruku gledatelju… Za mene pejzaži i ljudska tijela imaju toliko toga zajedničkog i ja ih volim predstavljati na takav način. Oboje stvoreni od prirode, snažni i divlji…
….Sve su to bića prirode, gdje se ljudsko tijelo lako zamijeni za neki imaginarni pejzaž jer što smo mi nego priroda sama. Tako i materijali koje koristim na platnima, uz akrilnu i ponegdje uljanu boju, glina i komadi drva koje lijepim, elementi su te prirode od koje smo svi satkani. Na koncu sve je to energija i u tom mikro pogledu sve je sačinjeno od istog. Planine su divovi, bića koja samo prividno miruju, a čiju snagu osjetimo kada im se dovoljno približimo i ostanemo bez daha…
Plava je sve, u njoj i s njom se može sve reći. Toliko tonova, nijansi i svaka pogađa određenu emociju, energiju, atmosferu. Teško mi je odvojiti se od nje, možda i nema potrebe, tako da je puštam da bude moje sredstvo, medij i suradnica. Plava i crvena su mi omiljeni spoj koji treba pažljivo dozirati i kombinirati. Zajedno bljesnu, naglase jedna drugu onako moćno…
…Volim izdignuti površinu, približiti je gledatelju, da izađe iz plohe. Teksturirana, često i hrapava poziva na dodir, još jedan doživljaj, intimniji, bliskiji s više osjetila. I onih unutarnjih, pa da se i tako približimo nebu.”
Jer začudnosti mora biti… Damir Facan-Grdiša već godinama izaziva udivljenje oblikujući čudnovate kompozicije dviju tematskih cjelina na površini papira velikih dimenzija u tradicionalnoj tehnici akvarela. Autor uzima dva likovno, karakterno i značenjski posve suprotna motiva – more i grad – kao figurativna polazišta za oblikovanje vlastitog likovnog teksta.
Dragi pratitelji portala PerceiveArt,
Dobrodošli na 15. izlaganje u sklopu umjetničkog projekta PerceiveArt Tea House na kojem je naša članica Mateja Rusak, zajedno sa svojom kolegicom Ivom Vukotić, održala izlaganje na temu “Kako poticati poduzetničku ideju kroz likovnu umjetnost kod darovitih učenika”.
Voda je izvor života. Ona neprestano mijenja svoj oblik. Tekuća ili nepomična, uzburkana ili mirna kao ulje, plitka ili duboka, u mnogim je religijama poimana kao izvor pročišćenja i iscjeljenja. Sav život proizašao je iz prvobitnih voda što se odrazilo i u mitovima o stvaranju mnogih kultura.[1] Od svih voda na ovome svijetu, more kao elementarna sila prirode često svojim zastrašujućim razmjerima izaziva strahopoštovanje kod pojedinca. Upravo more čini polazište za studiju, analizu i podlogu za rad u višegodišnjem ciklusu akademske umjetnice Jasmine Jakopanec.