Kada sam, na inicijativu supruga, pokrenula portal PerceiveArt nisam imala suviše velika očekivanja. Iako sam po prirodi vrlo organizirana i isplanirana osoba, nikad nisam radila petogodišnje ili desetogodišnje planove, ali sam znala da ukoliko nešto pokrenem, da ću na tome predano raditi dokle god ima smisla. I eto nas, 11 godina kasnije i PerceiveArt je još uvijek aktivan i čitan portal posvećen likovnoj umjetnosti.
Portal PerceiveArt pokrenut je u doba kada sam vrlo aktivno i redovno pisala likovne kritike za list Vijenac i art magazin Kontura. Tada su na portalu prvenstveno bile zastupljene likovne kritike i osvrti na aktualne izložbe te povremene recenzije knjiga iz područja likovne umjetnosti i arhitekture. S vremenom sam prestala surađivati s navedenim medijima, jer su angažmani bili vrlo slabo i često neredovito plaćeni, a paralelno sam počela sve češće dobivati angažmane na izložbama, kako samostalnim tako i grupnim žiriranim izložbama nacionalnog karaktera. S promjenom dinamike posla došlo je i do promjene na portalu – težište iz rubrike ‘Izložbe’ i ‘Knjige’ premješteno je na ‘Suradnje’.
No, ono što se od samog početka do danas ispostavilo kao činjenica jest da su daleko najčitaniji intervjui s umjetnicima, putopisi i problemski tekstovi. Potonji su vrlo često izazivali veliki interes čitatelja, ne samo iz struke, već i šire javnosti, a s pojačanim interesom bilo je i burnijih reakcija na objavljene sadržaje. S jedne strane, struka i kolege su pozdravljali inicijativu i hrabrost da se otvore neke relevantne teme i ukaže na probleme otvoreno, transparentno i faktografski, a s druge strane, oni koji su se našli kao primjer lošeg, nepotističkog ili amoralnog djelovanja nisu bili suviše oduševljeni da se o tome piše, a dio elite čija je ružičasta realnost bila uzburkana, pravila se kao da se ništa nije dogodilo, iako se u kuloarima naširoko pričalo o svemu što je napisano i objavljeno. Pojedini problemski tekstovi su imali toliki odjek u javnosti da su doveli i do konkretnih promjena i to je najveća snaga pisane riječi i otvorenog javnog djelovanja. Neki protagonisti kulturnih i umjetničkih manifestacija koji su dobili veliku političku i financijsku potporu nadležnih, a da uopće nisu bili kompetentni za realizaciju takvih događanja, prestali su djelovati u području umjetnosti, a drugi, koji su si svjesno i namjerno pridavali titule na koje nisu imali pravo, jer nisu završili adekvatno obrazovanje za područje u kojem su se predstavljali kao vrsni stručnjaci, prestali su se potpisivati akademskim titulama koje im ne pripadaju i zadržali su si isključivo one etikete koje su toliko široke da ih za njih apsolutno nitko ne može prozivati jer ne zahtijevaju posebnu vrst školovanja i naobrazbe.
Upravo ovi pomaci, bili su i ostali potvrda da se djelovati treba i mora ukoliko želimo promjene na bolje. Negodovanje i mrmljanje sebi u bradu nikome ništa dobroga neće donijeti osim možda čira na želucu i ogorčenosti.
U proteklih 11 godina svjedočimo sve manjoj zastupljenosti kulture i umjetnosti u medijima. Ugasile su se pojedine tiskovine, a preostale su suzile ili u potpunosti izbacile rubriku kulture i umjetnosti. Isto se dogodilo i s velikim brojem radio postaja, ali i web portala. Ono što je ostalo, većinom se svelo na “copy-paste” medijskih objava i najava događanja. Nekadašnji specijalizirani novinari za kulturu su nestali ili im je dodijeljeno toliko drugih tematskih područja da više nemaju dovoljno prostora i vremena za adekvatno i kvalitetno praćenje aktivnosti u području kulture i umjetnosti. Za razliku od privatnih televizija, nacionalna televizija je zakonski obavezna pratiti i pokrivati kulturu, no upravo zato je pritisak toliko velik da je fizički nemoguće sve ono što je vrijedno adekvatno pokriti i prezentirati. Čast izuzecima koji i dalje postoje te djeluju kao zadnja linija obrane koristeći sve preostale resurse kako se zastupljenost našeg sektora ne bi u potpunosti istisnula iz javnog prostora.
Utoliko mi je i osobno bilo bitno da PerceiveArt opstane iako nikada ni na koji način nije bio financiran, već je čisti produkt dobre volje i želje za pisanjem, promoviranjem i predstavljanjem kvalitetnih pojedinaca, izložbi i projekata iz domene kulture i likovne umjetnosti. Tijekom godina najveća potvrda smisla vođenja i uređivanja portala PerceiveArt došla je s nekoliko strana. S vremenom je sve više i više čitatelja počelo pratiti portal. Osim kolega iz struke i likovnih umjetnika, portal je privukao i veliki broj ljubitelja umjetnosti što potvrđuje i činjenica da su se mnogi pretplatili na mjesečni newsletter. Nadalje, u nekoliko navrata su mi se kolegice iz javnih ustanova u kulturi pohvalile kako koriste PerceiveArt kao referentnu točku za inspiraciju i informiranje o kvalitetnim likovnim umjetnicama i umjetnicima čiji su rad počele pratiti zahvaljujući portalu. I kao šećer na kraju, sami umjetnici su se znali povratno javiti i pohvaliti da su upravo zahvaljujući objavi intervjua ili članka o njihovoj izložbi na portalu PerceiveArt uspostavili kontakt s mnogim novim pratiteljima njihovog rada, potencijalnim kupcima, ali i kolegama kustosima iz ustanova i udruga. Sve ove informacije samo su potvrdile da je PerceiveArt, unatoč svim skepsama, zaživio punim plućima i postao ono što mu je i bio cilj – nezavisni portal posvećen likovnoj umjetnosti koji služi kao referentna točka za informiranje o kvalitetnim likovnim umjetnicama i umjetnicima, izložbama i projektima, ali i kao platforma za progovaranje i komunikaciju o ključnim problemima u struci te medij za razmjenu mišljenja i informacija. U tom istom duhu nastavljamo i dalje, pa dokle ide!
Zaključno, hvala svima koji su u proteklih 11 godina vjerovali u PerceiveArt, čitali tekstove te svojim komentarima, lajkovima i šeranjem, kao i pretplatom na newsletter, podupirali portal da živi punim plućima i ispunjava svoju svrhu predstavljanja likovne umjetnosti u zemlji i regiji.
Na kraju vas pozivam da na Facebook stranici portala ostavite svoje komentare i napišete koliko dugo pratite PerceiveArt, što vam se najviše sviđa na portalu, što ga razlikuje od ostalih i o čemu biste možda u budućnosti voljeli više čitati?