Oops! It appears that you have disabled your Javascript. In order for you to see this page as it is meant to appear, we ask that you please re-enable your Javascript!

Damir Matijević – Zagreb noću

28.04.-15.05.2014., Galerija Vladimir Filakovac

Samostalna izložba fotografija Damira Matijevića prikazuje Zagreb u vrijeme hladnih jesenskih i zimskih večeri. Noć često nosi simboliku mističnosti, samozatajnosti, nedorečenosti, opasnosti i intrige. Ona ovisno o prisutnom osvjetljenju otkriva ili tek naznačuje pojedine motive. Autor koristi prisustvo mraka kako bi naglasio lajtmotive grada.

Katedrala kao metaznak Zagreba zabilježena je u vječnom procesu obnove pročelja i zvonika. Dolac lišen meteža i gužve koju tijekom dana stvaraju Zagrepčani kupujući svježe domaće namirnice kod kumica odaje posve drugačiji dojam od uobičajenog. Strossmayerovo šetalište prikazano je s fokusom na kip A.G. Matoša koji poziva posjetitelje da sjednu kraj njega i uživaju u panoramskom pogledu na Donji grad. Niz javnih skulptura koji uz Matoša čine sastavni dio šetnje gradom punktovi su ključnih križanja ili okupljališta građana. Šenoa na križanju Vlaške i Branjugove, kumica na tržnici Dolac, kip kralja Tomislava ispred Glavnog kolodvora fotografirani u ambijentu snježne idile ili sumorne magle dolaze do izražaja u nedostatku rojeva ljudi koji cirkuliraju na spomenutim lokacijama tijekom dana.

Zaseban segment čine fotografije s ljudima, gdje se autor fokusira na jednog ili dvojicu aktera prikazujući ih u interakciji, bilo da je riječ o ljubavnom paru na Zrinjevcu, o čovjeku koji pali cigaretu u zaklonu ili o ljudima koji razgovaraju nasred Tkalčićeve ulice. Spoj prostorno prepoznatljivih lokacija, javnih skulptura i slučajnih prolaznika Matijević dodatno obogaćuje uličnim prodavačima kestena, sladoleda, pita i sličnih poslastica koji također čine svojevrsne simbole grada.

Naglašeno spokojna atmosfera prisutna je na fotografijama Jaruna i Maksimira. Kombinacija šljunčane obale i disperzivne svjetlosti koja poprima izduženi oblik u odrazu na mirnoj površini vode stvara posebnu poetiku naglašene ritmičnosti.

Nekolicinu fotografija karakterizira kompozicija gdje često oštri predmeti u tami svojim jasnim strukturama čine raster prvog plana dok je u pozadini difuzno osvjetljeni simbol grada poput katedrale, tržnice ili parka. Lirsku, gotovo kontemplativnu, notu sadrži fotografija Prozor jedne sobe do kojeg vode stare uske stube, karakteristične za Gornji grad, osvijetljene uličnim fenjerom. Na fotografiji Dverce dominira izvor svjetla koji svojom mekom disperzijom tek naznačuje svoju okolinu otkrivajući golo granje obližnjeg drveta, ugao stare fasade, djelić kockastog pločnika i ogradu iza koje slijedi gusta magla, te promatrač može samo nagađati što se iza nje krije. Sličan dojam ostavlja i fotografija Grič na kojoj je u kompoziciji definiranoj dominantnim crnilom naglašena središnja vertikala osvjetljenog prozora, ulaznih vrata u podnožju, te dvorišnih vrata čije gusto lišće formira luk vertikale svjetlosti.

Nostalgičan ciklus fotografija Zagreba zabilježenih noću ilustrira mnogima nepoznatu stranu grada, dok ujednačeni ritam radova u potpunosti odražava emocije autora.