Anka Krizmanić – Savski rukavci kod Podsuseda, 1952., ulje na platnu; 48×59
Slava Raškaj – Ozalj u snijegu, akvarel, oko 1899.; 34×51
Nasta Rojc – Portret Maje Strozzi – Pečić, prva pol. 20.st., ulje na platnu; 119×98
6.03.-12.04.2015., Galerija Prica, Samobor
Tijekom treće godine studija povijesti umjetnosti dobili smo zadatak napisati tri kritička osvrta na izložbe po izboru prije izlaska na ispit iz kolegija Likovna kritika. U to je vrijeme bila aktualna izložba ‘Hrvatske slikarice plemkinje’ koju sam razgledala u sklopu posjeta dvorcu Trakošćan, te sam ju uvrstila u osvrte za dotični kolegij. Prilikom predaje radova profesorica je ostala zgrožena mojim izborom izložbe i vratila mi je dotični rad uz komentar: “kakva je ovo glupa izložba, zašto bi itko o tome pisao?”. Zanemarimo li potpuni izostanak pedagoškog pristupa s profesoričine strane, možemo samo zamisliti kako su slikarice bile tretirane krajem XIX. i početkom XX. stoljeća ako struka danas ima takvo mišljene o njima.