I dok su se u neka davna, ali zaista pradavna vremena ljudi srčano borili za svoje ideje, ideale i pravicu, pa su u skladu s time postojale norme i kriteriji koji su razdvajali kvalitetu od šunda, ali i istinu od laži, u XXI. stoljeću, u našem tehnološki i znanstveno naprednom, ali etički i moralno krajnje devastiranom vremenu, zavladala je opća apatija. Ukoliko se netko i usudi ukazati na neuralgične točke u našem društvu ili pak iznijeti kritiku i skrenuti pažnju na nepravilnosti i laži koje nam svakodnevno serviraju u javnom diskursu, ti isti nadobudni pojedinci bivaju proglašeni “antihrvatima” (i dandanas mi nije jasno što to točno znači), “ljubomornima” (valjda na amoralne aktere na koje ukazuju) i “hejterima” (jer najveći Hrvati vole posuđenice više od vlastitog jezika).
Problem valorizacije i naplate intelektualnih usluga
Nevjerojatno je koliko se u Hrvatskoj malo cijeni intelektualni rad, vrijeme, angažman i struka. Kreativna ili umjetnička realizacija neke ideje plod je ljudskog intelekta te iako je neopipljiv on itekako ima svoju vrijednost. Upravo ljudska kreativnost doprinosi općem društvenom razvitku, ali kod nas nikako da se ta činjenica adekvatno shvati, percipira i valorizira u društvu.