30.05.-12.06.2014., Vršilnica, Novi dvori, Zaprešić
Već sedamnaestu godinu za redom Udruga likovnih stvaralaca Zaprešić organizira međunarodnu izložbu minijatura. Kontinuirani rad, predanost i ustrajnost na kvaliteti rezultirali su koncentracijom dobre, zanimljive i raznovrsne umjetnosti. Tome je uvelike doprinijelo i formiranje stručnog žirija koji je ove godine u konkurenciji od 447 autora iz Hrvatske, Srbije, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Rumunjske, Španjolske, Argentine, Francuske, Crne Gore, Indije, Velike Britanije i Južne Koreje odabrao 167 autora koji su se predstavili svojim radovima. Osnovni uvjet za izlaganje, definiran dimenzijama rada, omogućio je široki dijapazon izlagača – od studenata do afirmiranih umjetnika; od slikara, kipara i grafičara do restauratora, grafičkih dizajnera i oblikovatelja nakita. Sve to iznjedrilo je cijeli niz zanimljivih izvedbi klasičnog i suvremenog izričaja okupljenih na jednom mjestu.
Ono što ovu izložbu čini dojmljivom su svakako postav i prostor u kojem se nalazi. Umjesto uobičajenog horror vacui zatrpavanja zidova prevelikim brojem minijaturnih radova različitih tehnika i tematika, autori postava odlučili su se za pročišćen i nenametljiv pristup s postavljanjem maksimalno po dva rada na bijele i crne panoe. Time je promatraču omogućena potpuna koncentracija, te fokusiranost na određeno djelo. Isti je princip primijenjen u organizaciji trodimenzionalnih radova postavljenih na postamente. Ostvarena je preglednost i sistematičnost izložbe čija je potencijalna monotonija razbijena rasporedom visećih okvira u središnjem prostoru, dok su bočna krila popunjena panoima i postamentima s izlošcima. Posebnom doživljaju i atmosferičnosti postava uvelike doprinosi specifičan prostor Vršilnice u zaštićenom povijesnom kompleksu Novi dvori gdje je izložba smještena.
Minijatura (lat. minium – crvena olovna boja, kojom su u rukopisima pisane rubrike i inicijali) prema Klaićevom rječniku stranih riječi ima četiri osnovna značenja: 1. nacrtan i obojen ukras u starim rukopisnim knjigama, 2. slikarstvo malih razmjera i fine izrade na slonovoj kosti i metalu, 3. malena skica ili priča, 4. preneseno značenje za nešto u umanjenim razmjerima. Kroz stoljeća se izvorno značenje modificiralo i danas taj termin koristimo za sve što je malih dimenzija, često i kao pridjev za nešto manje od uobičajenog. Minijature u formi likovnih ukrasa poznate su još u starim rukopisima Kineza, Indijaca, Perzijanaca i Egipćana. U istočnim kulturama i danas su prisutne i izuzetno cijenjene. U zapadnoj kulturi minijatura u formi slike razvija se u okviru renesansnog slikarstva. Svima nam je dobro poznat Julije Klović, zvan Michelangelo minijature.
Danas je minijatura u Hrvatskoj nedovoljno cijenjena i pomalo zaboravljena forma iako postavlja iste zakonitosti i pravila kao i veći formati, s time da često zahtijeva veću koncentraciju, konkretno promišljanje i koncizniji pristup oblikovanju. Upravo iz zadanih parametara proizlazi važnost ovakve izložbe – ona predstavlja izazov umjetnicima, zahtjeva od njih da izađu iz svojih uvriježenih okvira i iskušaju nešto novo, što je u konačnici stoljećima staro. Zanimljivo je vidjeti velik broj radova mladih umjetnika koji su se odazvali pozivu na izlaganje minijatura u vrijeme kada među mlađom generacijom, posebice u sferi slikarstva, dominiraju veliki formati.
Raznovrsnost likovnog izričaja vidljiva je u radovima trojice nagrađenih umjetnika. Mario Čaušić autor je prvonagrađenog rada. Eksplozija, kontinuirano prisutna tema u Čaušićevom opusu od 2006. godine, tema je i ovogodišnje nagrađene minijature. Čaušić prenosi prepoznatljiv motiv s ranijih monumentalnih kompozicija u ciklus gravura zadržavajući pritom svu snagu vizualnog dojma eksplozije. Prošlog ljeta naziv je drugonagrađenog rada autora Relje Rajkovića. Inspiriran akvarelima svog oca ovaj oblikovatelj nakita pročišćenim jezikom lišenim dekorativnosti interpretira vlastitu viziju doživljenog zadržavajući upotrebu sebi svojstvenih materijala poput kovina i legure. Trećenagrađeni rad triptih je Dominika Vukovića koji senzibilnim crtežom oblikuje priču o dječaku stavljajući ga u kompozicije svakodnevnice definirane glavnim simbolima djetinjstva, s tek pokojim kolorističkim akcentom.
Skice, velika djela prenesena u malu formu, dijelovi ranijih ciklusa, te radovi nastali ciljano za ovu izložbu tematski variraju od pejzaža, portreta i arhitekture, preko apstrakcije pa do angažirane umjetnosti i konceptualnih radova. Uzmemo li kao parametar određenu tematiku ili tehniku ponovno ćemo otvoriti jedan segment raznolikosti. Tako, primjerice, u akvarelu uz klasične pejzaže Nerice Abdulić-Osmančević i Zorana Pušić Imote imamo i djelo španjolske slikarice Ane Pol koja koristi tehniku akvarela za igru i eksperiment pri čemu iz kolorističkih mrlja formira gusto raspoređene likove i stvara gužvu anonimnih figura. Djelo prekriva prozirnim papirom na kojem oblikuje sebe, aludirajući time na usamljenost pojedinca unatoč velikoj koncentraciji ljudi.
Vječna tema portreta predstavljena je nizom radova poput ekspresivnog linoreza Nikice Jurkovića, karakternog crteža Ivana Novaka i emocionalnog portreta oca Ksenije Tomčić. Eteričan i suptilan crtež djevojke koja izvire na površini vode rad je afirmirane umjetnice poznate pod umjetničkim imenom Pekmez Med. Zaokupljenost istraživanjem ženske energije putem stiliziranih ženskih likova naglašene kontemplativnosti prenesen je s velikih površina fasada u mali format crteža olovkom uokvirenog u arhaičan bijeli okvir. Za razliku od značajnog iskoraka Pekmez Med kroz lišavanje boje i promjene primijenjene tehnike, ulični umjetnik Ninja Tiger ostao je vjeran svom karakterističnom crtežu naglašenog kolorita.
Grafički radovi na izložbi variraju od klasičnih do kombiniranih tehnika s intervencijama. Ekspresivnost linije, te kontrasti crnog i bijelog definiraju djela Željke Glagolić, Lee Krušelj i Anje Leko. Jedno od vjerojatno najmanjih, ako ne i najmanje djelo na izložbi, Voćke Željke Glagolić primjer su izuzetne discipline i detaljizma. Zec Lee Krušelj primjenom bakropisa i akvatinte u oblikovanju figurativnog prikaza glodavca odražava različitost grafičkih tehnika, dok su Medvjedi Anje Leko rezultat optičkog doživljaja forme životinja nastale gušćim i rjeđim ponavljanjem okomitih i dijagonalnih linija.
Bakropis Domagoja Hmure prikaz je tepuia, drevnih ostataka zemlje skrivene pod oblacima. Jedinstvenost i ljepota prirode dočarana je rasplinjavanjem vertikalno usmjerene forme, aludirajući na vrh mistične zemlje koja krije endemske biljne i životinjske vrste. Za razliku od figurativnih grafika, djela Ive Čukelj i Lucije Jerković zalaze u područje formalne i sadržajne dubine. Suvremen i reduciran izraz grafike Lucije Jerković posve je suprotan dinamičnom linorezu Ive Čukelj čiji se nastanak može usporediti s romanom struje svijesti. Kao što pisac izravno zapisuje svoje misli i dojmove, tako umjetnica bez prethodne skice, vođena isključivo unutrašnjim osjećajem, rukom usmjerava nož po praznoj ploči linoleuma. Rezultat je djelo naglašenog pokreta koje optičkim podražajem odražava autoričine emocije.
Jedna od rijetkih grafika u boji na ovoj izložbi djelo je Zorana Kakše. Linorez sugestivnog naziva Vintage djelo je intimističke atmosfere čija suptilna paleta krajnje svijetlih difuznih tonova izražava nostalgiju za prošlim vremenima – periodu prije digitalizacije, kada je oskudan izbor kućnih rekvizita i tehnoloških pomagala tjerao pojedinca na ljudsku interakciju. Duboki tisak Miroslava Savkova dio je ciklusa Ready Made Man nastalog tehnikom kolažiranja recikliranih limova, aluminija i sličnih materijala koji su zapravo otpaci televizora, video kamera i drugih tehničkih uređaja. Autor kroz ciklus koji doista djeluje kao unutrašnjost kompjutera daje svojevrsni komentar na današnju sferu komunikacije. Poveznica s prethodno opisanim djelom sadržana je u pitanju “kolika je danas zastupljenost međuljudske komunikacije u stvarnom životu, a koliko zapravo vremena provodimo razgovarajući s kompjuterima i fiktivnim likovima?”
Iako grafika u svojoj srži zbog tehničke zahtjevnosti iziskuje potpunu disciplinu i jasnu viziju u svim fazama nastajanja, eksperimenti i kombiniranje tehnika omogućuju neposredno djelovanje. Djela mladih umjetnica Ane Beljan, Dore Bakek i Ivane Stepan primjer su različitih pristupa istraživanju područja grafike.
Spoj tradicionalne grafike i suvremene tehnologije u radu Dore Bakek odražava se u dematerijalizaciji jedinstvenog grafičkog lista prijenosom u digitalni zapis, da bi se ponovno materijalizirao printanjem na grafoskopskoj foliji. Na taj način folija, kako sama umjetnica kaže, postaje matrica na kojoj se vrše intervencije poput kolažiranja, lijepljenja i struganja. Drugu vrstu istraživanja primjenjuje Ana Beljan u radu Stvarnost. Naslov rada sugerira proces u kojem niz slučajnosti i događaja izvan naše kontrole bitno utječu na naš život. Rad je materijalizacija tog procesa s fokusom na ispitivanje odnosa – koliko je u samom procesu interveniranja moguće kontrolirati očekivani ishod, a koliko se sve svodi na pitanje slobodne reakcije upotrijebljenih elemenata.
Posebice je zanimljiv segment konceptualnih i likovnih radova koji se referiraju na aktualno stanje i zbivanja u našoj zemlji. Stari istrošeni novčanik, vlasništvo autora rada Nebojše Vukovića, složen u oblik vagine u koju je umetnuta novčanica od pet kuna slojevita je interpretacija višestrukih odnosa čovjeka spram novca. Rad se, polazeći od očiglednog, bavi interpretacijom odnosa žene i novca. Naziv djela Kad gledam u ambis, ambis gleda u me… možemo interpretirati kao beskraj ljudskih zaduženja, dugova, ovrha i života iznad vlastitih mogućnosti koji rezultira bezizlaznom financijskom situacijom.
Sličnom tematikom se bavi i rad Ane Schaub. Slika Snjeguljica i patuljci dio je projekta Balkanska bajka u kojem autorica kroz obrade Disneyevih bajki interpretira aktualno stanje u Hrvatskoj. Time se automatski gubi element bajke i sve postaje okrutna realnost. Forma stripa s komentarom koji se referira na iskorištavanje radne snage kroz razne poticaje kojima država zapravo omogućava eksploataciju mladih ljudi oslik je tužne hrvatske realnosti.
Komentar na obmanjivanje i manipulaciju javnosti od strane farmaceutskih korporacija uključujući nemjerljiv profit koji farmaceuti zarađuju kljukajući pojedince različitim preparatima sadržan je u kutijici šareno obojenih tableta snažnog i privlačnog intenziteta pod nazivom Znak vremena autorice Ive Habus.
Odmak od surove realnosti predstavlja djelo Adriane Lacko. Rad Notes on (Post) Modernism kombinira spoj starog i novog kroz upotrebu starih fotografija tretiranih suvremenim kompjuterskim programima. Riječ je o slojevitom sižeu povijesti ispričanom uz intervenciju vlastitog komentara. Naglasak je na svojevrsnoj nadogradnji analize sadašnjosti s aspekta što nam je sve donio nagli razvoj i tehnološki napredak, kako u području umjetnosti, tako i u području života.
Osobitost ove izložbe pronalazimo i u korelaciji ostvarenoj između djela umjetnika iz različitih zemalja. Rad Mamina ušteđevina crnogorske umjetnice Jelene Jovančov ironičan je komentar realne (ne)mogućnosti štednje i dostojnog života. Mladi umjetnik Grgur Akrap radom Numizmatičar propituje imaginarnu vrijednost novca koja je postala stvarna potvrdom uređene društvene zajednice. Moć i ovisnost o kovanim predmetima postaje paradoks kada uvidimo da je riječ o oruđu moćnika koje u jednom trenutku postaje potpuno bezvrijedno. Mogućnost povezivanja i međusobnog referiranja na pojedine radove je beskrajna. Tako, primjerice, rad Andreja Tomića koji oslikava situacije iz svakodnevnog života možemo povezati sa spomenutom interpretacijom vrijednosti novca, jer je umjetnik za podlogu rada odabrao komad kuverte Privredne banke Zagreb čiji je logo korišten za definiranje arhitektonskog okvira smještanja uličnog svirača i slučajnog prolaznika.
Na izložbi su zastupljena i djela koja svojim izričajem u potpunosti odražavaju karakter minijature. Minijatura je često definirana kao svijet u malom. Ona omogućuje prisnije pronicanje u umjetnost. Intimna forma često rezultira intimnim radovima. Sve što nam je drago, posebno i osobno, dolazi u malim oblicima. Bilo da je riječ o našem dnevniku, obiteljskim pismima ili staroj fotografiji. Primjer rada intimnog karaktera djelo je umjetnice Tatjane Politeo. Maps of life svojevrstan je putopisni slikovni dnevnik nastao spajanjem akrila, slikarskog morta, akrilne paste i grafita na papiru. Primjenjujući dijelove nasumično izabranih karata svijeta, autorica putuje svijetom, formirajući pritom vlastite memorije u kreativnom procesu stvaranja rada.
Nezanemariv je i cijeli niz osebujnih skulptura od kojih se ističu radovi restauratorice Aleksandre Laslo, Terezije Pišković i Carle Radnić kao tri primjera različite percepcije i obrade ljudskog lika. Mlada umjetnica Carla Radnić u terakoti bilježi slučajne prolaznike na zagrebačkim ulicama, hvatajući u kratkom trenutku prolaska značajke njihovog izgleda i karaktera, dok se Terezija Pišković bavi poimanjem ženskog lika. Željezni šiljci učvršćeni na bijeli postament oprečni su suptilnosti i fragilnosti sadržanoj u nazivu Tri gracije. Hladni, oštri i jasno usmjereni šiljci referiraju se na poimanje snažne, neovisne i ambiciozne žene XXI. stoljeća, dok sam naziv ukazuje na tradicionalnu, nježnu i brižnu stranu žene. Skulptura svjedoči o mogućnosti sjedinjavanja proturječnosti u jednoj osobi, pobijajući predrasude o jednostranom iščitavanju tradicionalnih uloga definiranih spolom.
Međunarodna izložba skulptura unatoč uvjetovanosti malim formatom ostavlja širinu promišljanja, bogatstvo izričaja i slobodu oblikovanja, te mogućnost upoznavanja aktualne scene različitih zemalja. Optimistično je očekivati da će lokalne, regionalne i nacionalne institucije prepoznati kvalitetu ovog projekta, te financijskom podrškom nagraditi organizirano, stručno i predano djelovanje članova ULS-a. U nadi da će se u skorije vrijeme dogoditi radikalnije promjene na planu kulture i obrazovanja u Hrvatskoj, potrebno je podržavati ovakve projekte i isticati ih kao primjer kvalitetnog djelovanja. U moru suhoparnih, monotonih i često površno organiziranih izložbi, koncentracija različitih sfera umjetnosti, raznolikosti promišljanja i djelovanja objedinjenih u autentičnom prostoru zaštićenog gospodarskog objekta čini posebnost i značaj ove izložbe.