Bijenale mladih umjetnica i umjetnika ART EX-YU 2018.

This slideshow requires JavaScript.

5.12.2018.-28.02.2019., Dvorac Petrovića, Podgorica

 

Centar savremene umjetnosti Crne Gore u suradnji s Fakultetom likovnih umjetnosti Cetinje i Fondacijom “Ćano Koprivica” po prvi je put organizirao Bijenale mladih umjetnika i umjetnica pod nazivom “Art ex-yu” u Podgorici. Izložba je privukla pažnju kvalitetnim odabirom umjetnika i odličnim postavom radova. Svaki autor je adekvatno prezentiran u zasebnoj prostoriji pa se posjetitelj može maksimalno posvetiti upoznavanju lika i djela pojedinog autora. Radovi variraju u tematici od osobnih priča, preko eksperimenata u odabranom mediju sve do univerzalnih tema, dok se zastupljene tehnike kreću od prostornih crteža, crteža na papiru i zidu, preko objekata i slika u kombiniranoj tehnici pa sve do ambijentalnih svjetlosnih instalacija.

 

Organizatori ističu kako je ovakva manifestacija važna za Crnu Goru, te u narednim godinama imaju za cilj učiniti je prepoznatljivom na regionalnoj umjetničkoj sceni primarno zbog mladih autora koji se predstavljaju na bijenalu. Generalna direktorica Direktorata za kulturno-umjetničko stvaralaštvo u Ministarstvu kulture Dragica Milić je za crnogorski nezavisni dnevnik Vijesti istaknula kako tradicija Centra savremene umjetnosti omogućuje realizaciju i predstavljanje rada generacije koja ima priliku s povijesne distance, bez ikakve mistifikacije i bilo kakvog sentimenta zauzeti poziciju jednake zagledanosti u prošlost i budućnost.

 

Izbornik Bijenala je likovni kritičar iz Novog Sada Sava Stepanov, a na izložbi sudjeluje osam autora iz sedam zemalja iz regije: Nela Hasanbegović (BiH), Boris Sekulić (Hrvatska), Jeton Muja (Kosovo), Nikola Radulović (Makedonija), Tina Dobrajc (Slovenija), Nemanja Nikolić (Srbija), Zdravko Delibašić Beli (Crna Gora) i Petar Delijević (Crna Gora). Stručni žiri u sastavu Pavle Goranović (Crna Gora), Mladen Lučić (Hrvatska) i Sava Stepanov (Srbija) dodijelio je nagradu hrvatskom umjetniku Borisu Sekuliću za rad “Otisak jednoj mladosti”, dok je nagrada o kojoj su odlučivali umjetnici sudionici Bijenala pripala makedonskom umjetniku Nikoli Raduloviću za rad “Knjiga Skalvina”. Nagrađeni rad Borisa Sekulića sastavljen je od tri povezana rada koji predstavljaju prostorni crtež nastao od umjetnikove kose i otiska prsta odnosno kako sam autor objašnjava “svoju kosu sam prvo ispleo u dredove, nakon toga sam je odsjekao i formirao otisak svog prsta u crtež u koji sam ubacio odsječenu kosu. Iz tog otiska prsta sam stvorio apstraktnu prostornu formu koju sam prenio i na veliki format”. Rad Nikole Radulovića u potpunosti je drugačiji, naime, riječ je o projektiranoj animiranoj E-knjizi s interaktivnim objektom za upravljanje. Autor je za crnogorski dnevni list Pobjeda pojasnio kako je riječ o digitalnoj knjizi koja sadrži animirane ilustracije.

 

Svi prezentirani radovi, svaki na svoj način, prenose visokoindividualizirani sadržaj, stavove i ideje, kroz suvremeni izričaj, no zadržavajući pritom vidljivu estetiku i etičku paradigmu koja se često izgubi u krajnje dehumaniziranom društvu u kojem danas živimo. U tom kontekstu zanimljiv je rad Nele Hasanbegović pod nazivom “Samoreplikacija”. Riječ je o multimedijalnom radu odnosno kombinaciji svjetlosno ambijentalnih instalacija i svjetlosnih reljefa putem kojih autorica propituje “proces istraživanja osobnih psiholoških i umjetničkih prostora, identiteta, spola, roda i seksualnosti, a utjelovljuje se kao prostor autorefleksivne spoznaje, socijalnog i političkog stava kao elementa slike o sebi”. Razlaganjem vlastite ličnosti umjetnica otkriva nove spoznaje o sebi, no ujedno poziva i promatrača na raslojavanje svoje ličnosti. Čipka kao izuzetno delikatan, minuciozno izveden tradicionalan predmet razapet između zidova i smješten u zamračeni prostor s neon lampama poprima vizure kompjuterske mreže i svijeta tehnologije u kojem se postavlja pitanje dana kada će nas umjetna inteligencija zamijeniti. Spoj tradicionalnog i suvremenog, osobnog i društvenog, fragilnog i postojanog, te stvarnog i virtualnog izaziva različite emocije i konotacije koje variraju od posjetitelja do posjetitelja.  

 

Povjesničar umjetnosti Mladen Lučić u tekstu izložbe navodi kako postoji više razloga i potreba za ponovno okupljanje vizualnih umjetnika bivše države, a između ostaloga ističe kako smo po uzusu i toposu upućeni jedni na druge, što je uostalom potpuno prirodno, logično i racionalno. I doista, što više i sama komuniciram s umjetnicima iz regije, a neke od razgovora možete pročitati i u rubrici Intervjui na PerceiveArt-u, dolazim do zaključka da nas tlače isti problemi – neuređeno tržište umjetnina, krajnje nehumani uvjeti umjetničkog stvaranja i djelovanja, nemogućnost dobivanja prostora za rad, nepostojanje honorara za umjetnike prilikom izlaganja, grupiranje u klanove što rezultira s jedne strane netransparentnom raspodjelom financijskih sredstava iz ionako krajnje osiromašenog budžeta namijenjenog kulturi i umjetnosti i s druge strane netransparentnim žiriranjem većih i relevantnih izložbi gdje se onda neovisnost i nepripadnost dominantnim grupacijama kažnjava minoriziranjem i isključivanjem iz svih važnijih manifestacija i projekata.

 

I kako Mladen Lučić ističe u tekstu “osnovni problem u svim zemljama bivše Jugoslavije je porezna politika jer niti jedna od novo nastalih država od poreza ne oslobađa sponzore, donatore ili kolekcionare kad kupuju ili ulažu u umjetnine (kao što je to na Zapadu), a i ne brine o produkciji i plasmanu umjetničkih radova”. Tako da su umjetnici većinom prepušteni sami sebi i kada na temelju vlastite upornosti, predanosti i kvalitetnog i kontinuiranog rada uspiju nešto konkretno realizirati, to je na dulje staze financijski krajnje iscrpljujuće, a valorizacija u pravilu izostane.

 

Tim više je hvalevrijedan princip izbornika Save Stepanova koji je umjetnike za Bijenale birao primarno po kvaliteti izričaja što je rezultiralo autorima različitih vokacija čija prezentacija radova potvrđuje raznolikost, svježinu, dubinu, ozbiljnost i suvremenost umjetničkog jezika. Da nije sve uvijek u aktualnom i “nikad dosada viđenom” potvrđuje i misao Save Stepanova koju s razlogom prenosim u cijelosti: Kao izbornik prvog Bijenala mladih ART EX-YU inzistirao sam na prezentaciji različitih autorskih shvaćanja i stavova jer na aktualnoj sceni više nema prevladavajućih tendencija. Zbog toga smatram da na izložbi, pogotovo na izložbi mladih umjetnika, treba jasno istaknuti pojedinačna opredjeljenja, osobne poetike i personalizirane umjetničke koncepte realizirane u različitim medijskim mogućnostima. Također, moj izbor je usmjeren ka autorskim opusima u kojima postoji vidljiv precizni estetski sistem i izrazita etička paradigma. Jer, svijet u kojem živimo i u kojem je na sceni sve nemilosrdnija upotreba čovjeka, zahtijeva obnovu i jasnu definiciju osnovnih principa umjetnosti – kao obrane od pohlepnog i razbješnjelog kapitalizma te prijetnji, ugroženosti i permanentne kontrole ljudi usred globalno umrežene tehnologije – a u doba dominacije filozofije profita, ugroženosti, hladnokrvnosti i osjećanja nesigurnosti. Umjetnik u takvoj situaciji dobiva ekskluzivnu mogućnost da vlastiti estetski sistem ponudi kao model za uređenje i razumijevanje svijeta, uspostavi – makar i utopijski izazov i unese nadu u mogućnost nastavka dijalektičkog ustrojstva svijeta u kojem živimo.

 

Pri izboru umjetnika i njihovih djela izbjegavao sam radikalno angažirane stavove i bilo kakve političke implikacije. U takvim namjerama, pogotovo tokom proteklih godina i desetljeća, vrlo često je prevladavao izraziti aktivizam u kojem su zanemarivani osnovni principi autentičnog umjetničkog iskaza i “iskreno nastojanje da svojim djelima umjetnost liječi dušu konzumentima umjetnosti, znajući da ljudska duša vječno pati” (Szombathy Balint). Ipak, u ovoj regiji su, tijekom posljednjih nekoliko izrazito kriznih godina i desetljeća brojni umjetnici pronalazili mogućnost da vlastiti odnos prema tragičnim sudbinskim zbivanjima sugestivno iskažu, a da pri tome sačuvaju neovisnost umjetnosti i njezine autentične strukture. Poštujući takva, u suštini modernistička nastojanja, za ovu izložbu sam izabrao umjetnike koji su sposobni svojim vizualno-oblikovnim ostvarenjima uvjeriti nas u mogućnost duhovnog prevladavanja osjećanja utučenosti i ugroženosti pred agresivnim manifestacijama aktualnog svijeta.

 

S velikom pohvalom, podrškom i blagonaklonošću treba pozdraviti inicijative koje okupljaju mlade umjetnike na profesionalno osmišljenim i realiziranim međunarodnim izložbama u reprezentativnim prostorima sa stručnim organizatorima i kustosima, jer upravo takve manifestacije omogućuju afirmaciju mladih umjetnika, ali ujedno i platformu za umrežavanje, razmjenu iskustava, stjecanje novih poznanstava i otvaranje novih mogućnosti djelovanja.

 

 

Fotografije s otvorenja (autorica fotografija Jovana Vujanović):