Bila si najljepši biglić kojeg sam u životu vidjela…
Svi smo se na prvu zaljubili na tebe. Odabrala si Damjana za gazdu, iako te moja mama udomila, a ja sam te najviše mazila i podmićivala poslasticama. Iako kažu da bi biglovi učinili sve za hranu, što je istina, imala si puno plemenitih karakteristika. Mi smo bili tvoj čopor, nisi voljela da se razdvajamo. Nisi se voljela družiti s ostalim psima, ali si mrzila svađe.
U psećem parku uvijek bi prva radila reda. Iako ti je Zita išla premilo na živce, tolerirala si ju, na kraju i zavoljela. Uvijek si gledala gdje je i ako bi ju netko napao, jer je previše submisivna, nisi to tolerirala i odmah si se oglasila.
Jedi, sunčaj se, spavaj i hrči, kupaj se i skači
Sve karakteristike koje pripisuju biglovima ti si ih itekako posjedovala. Bila si nešto između mačke i psa. Svojeglava i tvrdoglava. Gospođa Šefica i Gospođica Čista. Kao mini niskopodni model mrzila si šetati po kiši da se ne smočiš i ne zablatiš. Čim bi se vratila iz šetnje predano si se umivala dok nisi opet bila najslađi mogući biglić. Koliko si u jednom pogledu bila prava dama, u drugom si bila pravi harambaša. Hrkala si ko velika, podrigivala još zdušnije, a poze spavanja pamtit ćemo zauvijek.
Mala šefica, svima naređivala, a bojala se mraka i svakog pesa koji je iole veći od tebe. Naša mala Miss doslovnosti. Svi bi trebali učiti od tebe. Najviše od svega voljela si jesti. Na drugom mjestu podjednako si obožavala spavanje po zimi, te sunčanje i skakanje u more po ljeti, ali i duge šetnje šumom ili gradom gdje bi prešnjofkala svaki kutak da slučajno koji komadić hrane ne bi promaknuo tvom istančanom osjetu njuha. Nekoliko puta si nam zbrisala u šumi, tek toliko da nam srce stane i da se prisjetimo koliko te obožavamo. Uvijek bi se vratila, onako smireno i kulerski, tipa u čemu je problem, pa samo sam otišla nekaj pošnjofkat, kaj se odmah uznemiravate.
Bila si prelijepa i znala si to. Iskorištavala bi onaj pogled mačka iz Shreka pretvorivši se u najumiljatijeg biglića kad bi ti netko počeo tepati ne bi li ti pritom udijelio i koju poslasticu.
Voli i živi život punim plućima
Dugo ti je trebalo da se opustiš i da nas prihvatiš kao svoju novu familiju, a kada si to odlučila doživjeli smo tvoj karakter u punom sjaju. Počela si veselo trčkarati tak da bi ti ritica više bila u zraku nego u dodiru sa tlom. Počela si nam davati puse i dolazila si na ture maženja. Hrana je i dalje bila prioritet, ali mi smo napokon bili tvoji kao što si ti od samog početka bila naša.
Zvali smo te od milja “mali zli bigl” jer te život nije mazio, ali ti se nisi dala. Dva puta si preživjela akutnu fazu autoimune bolesti kojoj su skloni biglići (SRMA: steroid responsive meningitis-arteritis) i iako ti nitko nije davao velike šanse ti si to izdurala ko velika! Često smo se šalili da nas svašta može snaći u životu ali da će ”mali zli bigl” iz inata preživjet i najteže i najveće borbe… I jesi… sve do posljednje.
Naučila si nas da ne kompliciramo previše u životu. Bila si prava Miss doslovnosti. Naučila si nas postulate kvalitetnog psećeg života. Uživaj u klopi – što više i što češće. Uživaj u suncu što više i upijaj vitamin D. Skači u vodu s najvećim odrazom dok uši lete na povjetarcu (čak si u par navrata skočila na glavu, to je bio doživljaj za vidjet). Šeći i uživaj u životu punim plućima jer nikad ne znaš do kada će trajati.
Boni/Bonkas, nadam se da si sada u svom psećem raju ko kak je Žiroljubac u Ledenom dobu došel u svoj raj prepun zlatnih, ali jestivih žireva. Nedostajat ćeš nam svima, puno previše, najviše…
