12.05.2014. – 2.10.2023.
Našla sam te u grupi za udomljavanje pasa. Zvala si se Dumbo. Imala si najljepša ogromna uha i neodoljiv pogled. Stalno si se čudila. Došla si kod nas kada si imala samo sedam mjeseci. Pronašli su te u dvorištu u romskom naselju. Ostavili su te posve samu jer si imala šugu.
Spasila te gospođa koja je surađivala s udrugama za udomljavanje. Fizički te izliječila, ali kako je i sama imala tri psa, nije se stigla baviti s tobom pa si sa sedam mjeseci bila sva divlja, neotesana i skroz nesocijalizirana. Nekoliko puta su te pokušali udomiti, no ljudi su te stalno vraćali jer nisu mogli izaći na kraj s tobom. Ja volim izazove i nikad ne odustajem. I zaljubila sam se u tebe na prvi pogled. Vraćanje u udrugu nije bila opcija makar ja osobno završila u Vrapču. I da, bila si krajnje nemoguća. Piškila si uvijek i stalno – od sreće, od tuge, od uzbuđenja, od straha, od veselja. Čovjek bi ti se pokušao približiti, a ti bi se odmah čučnula i popiškila. Izludila sam s tobom. Nekoliko puta. Zavlačila si se ispod stola i lajala. Nisi slušala. Imala si veliki poremećaj pažnje. Nisi mogla dvije minute bit na miru. Pomislila sam si “što mi je sve ovo trebalo”? No, nisam odustajala, a bogami nisi ni ti.
Nakon par mjeseci intenzivnog druženja i međusobnog izluđivanja, pronašle smo zajednički jezik. Smirila si se, shvatila da te nećemo vratiti i da ti tu opće nije loše – svi te obožavaju, imaš frendicu koju možeš gnjavit do besvijesti, imaš brdo jastuka za spavanje, balkon za sunčanje, a i klopa nije loša. I tada je tvoja prava osobnost izašla na vidjelo i skužili smo da si velika maza, totalna šašavica i najveća pričalica. Svima u kvartu bi sve ispričala i na sve im se požalila. Najveća trač baba ikad! Nitko ti nije mogao odoljeti, pa čak ni oni koji su te vidjeli samo preko fotografija na društvenim mrežama, jer tvoja jedinstvena osobnost je prštala iz svake fotografije – od igranja u snijegu, trčanja u psećem parku do najbizarnijih poza spavanja, a instalacije od jastuka koje si bila spremna složit da i ne spominjem!
Jako si voljela šumu, a mi smo bili tak naivni da bi te pustili s lajne pa si ko tipičan gonič zapičila bogu iza nogu i ostavila nas da strepimo i preko pola sata hoćeš li se ikada vratiti, a ti bi se sva ponosna i izgrebana vratila i ispričala nam svoju cijelu avanturu. Obožavala si i jurnjave u psećem parku. U pravilu si bila najbrža, no ako bi došao neki hrt koji bi bio trunkicu brži jako si se ljutila pa si ga ganjala lajući i prosvjedujući da kak se samo usudi tak pravit važan na tvom terenu.
Uspjela si nemoguće – bila si toliko tvrdoglava da si i najtvrdoglaviju biglicu Boni uspjela nagovorit da se igra s tobom! A riječ je o psu koji se nije igrao s nikim i koji je ignorirao sve druge pse i samo mu je klopa bila važna u životu. No, čak te ni Boni nije uspjela ignorirati. Pokleknula je i na kraju ste si bile super frendice, jer – tko bi tebi odolio? S tim neodoljivim uhima, posebice kada bi se čudila pa bi skroz digla uha i namreškalo bi ti se čelo. Često si se čudila i znala si da ćeš s tim nevinim izrazom koji skriva svakakve nepodopštine apsolutno svakoga osvojiti!
Uz šumu i jastuke, obožavala si sunce! Dapače, demonstrirala bi svaki put ako bi se usudili duže spavati vikendom i čim bi otvorili vrata sobe nisi nas ni pozdravila nego bi se provukla kroz noge i drito otišla do vrata od balkona cvileći i protestirajući da nek te izvolimo pustit na sunčanje. Sate i sate bi provodila upijajući zrake sunca i hedonistički se izležavajući na balkonu.
Jedino ti je voda bila mrska! Kako ona u kupaoni prilikom tuširanja, tako i ona morska. Nisi bila velika plivačica, tu i tamo bi eventualno umočila cape i to bi bilo to.
Ali si obožavala snijeg! Toliko si znala juriti po svježem snijegu da bi ostavila snježnu prašinu iza sebe kao u nekom filmu.
Ali ništa nisi voljela više od jastuka i spavanja.
Ostat ćeš zapamćena kao najosebujniji pas ikad, s karakterom koji pomiče granice, s neodoljivošću koja pomiče granice i kao najveća pričalica, mazilica i spavalica. Nedostajat ćeš. Jako. Neizmjerno. I nikad nećeš biti zaboravljena. To je jednostavno nemoguće. Hvala ti na divnih devet godina koje si provela s nama, obogatila ih i uljepšala na načine na koje nisam ni mislila da je moguće.
Čim sam te vidjela znala sam da ćeš biti prvi pas kojeg sam sama odabrala, prvi pas koji je bio baš moj (štogod ovi njurgavci u familiji govorili da si naša – jesi, ali si prvenstveno bila moja).
