7.11.-14.11.2013., Galerija Canvas
Početkom studenog u Galeriji Canvas otvorena je izložba mladog fotografa Hrvoje Zalukara, apsolventa na Studiju dizajna na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Pod nazivom Introspekcija izložene su fotografije različite tematike koje predstavljaju pregled dosadašnjeg rada autora. Među izloženim fotografijama prevladavaju teme portreta i aktova, koje autor navodi kao najdraže motive. Na portretima Zalukar ističe karakter portretirane osobe stavljajući je u kontekst s okolinom, dok kod akta oblikuje ljudsko tijelo dajući mu skulpturalni karakter. Baveći se raznolikim kreativnim poslovima poput scenografije i filma, Zalukar prenosi svoje iskustvo na fotografije bilježeći mrtvu prirodu kroz formiranje scenografske kompozicije, odnosno fotografirajući pokret boksača kao da je riječ o filmu, a ne mediju koji bilježi trenutak. Crno-bijelom fotografijom autor oslobađa prizor nepotrebnih detalja, svodeći portretirani lik na njegovu bit. Svjetlo i sjena postaju osnovni gradivni element likova.
Portret glumice Jelene Perčin smješten u derutni napušteni interijer gradi priču u direktnoj komunikaciji s fotografom, dok ostatak prostora nestaje u izmaglici. Crnina odjeće negira njezino tijelo dok naglasak ostaje na licu koje dijelom biva osvjetljeno prirodnim svijetlom, dok je druga strana u potpunoj sjeni dajući mističnost karakteru koji se ne otkriva u potpunosti. Dvostrukom ekspozicijom na drugom portretu Jelene Perčin stvara se iluzija sjećanja, ponavljanjem lika koji djeluje kao duh. Melankolična atmosfera odaje dojam nekog prošlog vremena prepunog osjećaja sjetnosti.
Sličnu, ali opet potpuno drugačiju, kompoziciju autor oblikuje pri portretiranju Zdenke Kovačićek. Tamna odjeća modela usmjerava fokus na lice sa blagim smiješkom, pogleda usmjerenog direktno u objektiv. Gustoća ‘izmaglice’ oko lika anulira prostor interijera gotovo u potpunosti, ostavljajući vidljivim samo djelić oronulog zida u pozadini lica. Naglašena tekstura zida čini ravnotežu sa mekim, ne u potpunosti izoštrenim, crtama lica modela.
Poseban ciklus čine aktovi ženskih tijela koji nikad nisu prostodušno jednosmjerno prikazani. Zalukar gradi čitavu priču interpretirajući golo žensko tijelo putem ogledala koje omogućuje samo indirektnu komunikaciju s prikazanim modelom. Prirodna svijetlost naglašava senzualne obline mladog ženskog tijela ne dopuštajući cjelokupno čitanje prizora. Uvijek određeni element ostaje nedorečen, bilo da je riječ o zrcalnom prikazu gdje se zbog kompozicije ne vidi lice modela ili o slomljenom i zamrljanom ogledalu koje lomi tijelo te ga ne zrcali u potpunosti. Dvostrukom ekspozicijom autor gradi skulpturalnost tijela preklapajući prikaze prednjeg i stražnjeg dijela ženskog tijela, intrigirajući promatrača koji nastoji razaznati pojedini prizor.
Osim nježnih suptilnih portreta i ženskih aktova Hrvoje Zalukar portretira muške likove u istom interijeru, ali gradeći posve drugačiji kontekst. Portret Borne Katalinića fotografiranog en face stavlja naglasak na ozbiljan i direktan pogled koji za razliku od ženskih likova govori o čistoj surovoj muškoj snazi pojačanoj prikazom razvijenog torza lika. Da je riječ o sportašu svjedoči drugi portret istog lika u pokretu s rukama u položaju spremnom za borbu. Prikazi sportaša lišeni su atmosferičnih maglovitih interijera prisutnih u portretima ženskih likova. Prostor prikazan bez ikakvih iluzija čini samo kulisu muškarca koji svojim karakterom dominira fotografijom.
Predstavljanjem nekoliko radova u dosadašnjem opusu mladog fotografa moguće je isčitati ljubav prema analognoj fotografiji i crno-bijeloj tehnici. Prepoznavši fotografiju kao medij u kojem njegova kreativnost najviše dolazi do izražaja Hrvoje Zalukar počeo je istraživati područje fotografije. Zasićen dominacijom digitalne fotografije koja omogućuje razne intervencije kroz programe za obradu digitalne fotografije, umjetnik se vraća iskonskoj fotografiji. Dinamična i kompleksna, analogna fotografija kontinuirano iznenađuje i zahtjeva kreativnost pri čemu nikad ne postaje dosadna. Ona donosi prirodnost koja se gubi na usavršenoj digitalnoj fotografiji.
Hrvoje Zalukar oslikava različite karaktere i situacije, pronalazeći inspiraciju u svijetu koji ga okružuje. Bilježeći svijet crno-bijelom analognom fotografijom on oslobađa prikaz od svega što je suvišno. Rezultat je iskrena i iskonska fotografija. Kao što sam umjetnik kaže “danas u digitalnom svijetu gdje boja i oštrina dominiraju ja sam suprotnost koja živi u prošlom vremenu, slikar u crno-bijelom svijetu.”