25.01.-22.02.2017., Galerija Zvonimir
“More kada jednom baci svoje čini, onda zauvijek drži čovjeka u mreži čuđenja”
Jacques Yves Cousteau
Poniranjem u duboko plavetnilo Ivan Listeš zaranja u osebujnost vlastite slikarske ekspedicije. Koristeći boje kao živu materiju te motive ribara, tovara i psa kao arhetipske simbole dalmatinskog kraja Listeš stvara vlastiti mikrokozmos ispunjen nadrealnim prizorima izgubljenih dalmatinskih gradova. Otoci, polja i gradovi percipirani su kao planete, dok je beskrajnost svemira zamijenjena beskrajnošću dubokog morskog plavetnila. Uobičajena aktivnost i žustrina današnjeg načina života zamijenjene su kompozicijama kojima dominira mir, tišina i spokoj. Motivi lebde i plutaju po materičnoj površini slike. Naglašena simbolika svakog prizora podložna je interpretaciji nekadašnjeg i sadašnjeg načina života u Dalmaciji.
Ispreplitanjem sjećanja, realnosti i potencijalne budućnosti Ivan Listeš prikazuje potopljeni stari-novi svijet. Ono što je nekada bilo realno danas je postalo nadrealno. Reminiscencija na tradicionalni dalmatinski način života budi se u prikazima ljudi i tovara pomoću kojih su izgrađene kamene kuće i ribara koji su privređivali i brinuli se za obitelj. S vremenom oni gube svoju relevantnu funkciju i postaju artefakti minulog doba. Sve što je nekada predstavljalo osnovno sredstvo življenja danas je izgubljeno u vremenu, zaboravljeno, potopljeno i nataloženo na dnu podmorja.
Dalmatinski svemir unutar mora Ivan Listeš ispunjava plutajućim brodicama, ribarima, tovarima, dalmatinskim psima i beskrajnim poljima na površinama planeta-otoka. Prizore karakterizira duhovit i ironičan prizvuk blizak autoru koji ujedno poprima i angažiranu notu interpretacije rodnog kraja.
Snažnim komplementarnim kontrastom rad Vau, vau, vau, vau, vau ukazuje na problematiku dokazivanja autentičnosti porijekla tipičnih dalmatinskih proizvoda, sorti i pasmina poput psa dalmatinca koji stoji na provi barke i laje u znak prepoznavanja planeta s kojeg je otuđen. Uz vjerne pratitelje ribari se vraćaju kući s ostima u rukama sugerirajući uspješnost današnjeg ulova. Umjesto dubokog plavetnila snažna crvena boja poentilistički gradi materiju svemira te u kontrastu s komplementarnom zelenom dodatno naglašava bujnost i bogatstvo otoka-planeta isprepletenog suhozidima i ogradama za stoku te kamenim kućicama.
Sličnom tematikom bavi se i rad Sukob gdje strukture suhozida na površini planeta-otoka oštro razdvajaju polja lavande od pšenice, a njihov sukob i pitanje što će prevladati metaforički je interpretirano kroz sraz dviju sila čije su posljedice lebdeće krhotine u svemiru. Dok pšenica osigurava osnovno sredstvo za život mještana, lavanda je odličan potencijal za zaradu i izvoz u inozemstvo, te se postavlja pitanje što su nam prioriteti u životu.
Kroz vlastiti opus Ivan Listeš propituje i mentalitet svog naroda. Rad Boj se lisice, boj se vuka interpretira staru narodnu poslovicu o donošenju životnih odluka. Dekorativni prikaz planeta s kojeg se radijalno šire stabla u pravilnom ritmu izmjenjujućih mladica i zrelog drveća stvara titravu ekspandirajuću energiju dodatno pojačanu kolorističkim kružnim gibanjima oko jezgre planeta. Stabla simboliziraju šumu kao element nepoznatog i tajanstvenog, potencijalno opasnog, no ukoliko ne prihvatimo izazov nikad nećemo otkriti vlastite potencijale i mogućnosti.
U nizu radova svojim komornim formatom ističe se djelo Polje. Gusti, gotovo reljefni nanosi boje najdubljeg plavetnila interpretiraju dolazak jedrenjaka na planet-polje. Jedrenjak se približava površini planeta te kroz modru točkastu koprenu dolazi do samog polja. Poput ulaska u atmosferu iz dubine svemira. Prizor lišen ljudi i kuća akcentuira dug i ponekad mukotrpan put na malo polje koje se često nalazilo pred vrh brda ili otoka jer je ondje zemlja najbolje rađala.
Značajan segment tradicionalnog načina života predstavlja bijeg od svakodnevnice ilustriran u radu Vikend planet. Ovaj put zrakoprazni prostor svemira nije poentilistički ispunjen bojom već glatka površina modre boje istovremeno asocira na vedro nebo i more budeći pozitivan relaksirajući osjećaj. Točkasti način gradnje prebačen je na oblikovanje površine vikend planete. Pozitivna atmosfera i osjećaj vedrine asociraju na odmor, osamu i obnovu kontakta s prirodom.
Doček je rad koji se sadržajno i stilski najviše razlikuje od ostalih u ovom ciklusu. Nema očekivanih kontrasta toplih i hladnih tonova koji bi ujednačili kompoziciju već dominantni hladni plavičasti tonovi stvaraju osjećaj polarne hladnoće. Materična gustoća svemira u ptičjoj perspektivi ispunjava zvjezdano nebo. Mještani dočekuju strance koji s brodovima pristaju u luku. Egzotičan prikaz zaleđenih palmi upozorava na štete i opasnosti koje donose ekstremne hladnoće u Dalmaciji. Upravo je stvaranje u iznimno hladnim uvjetima rodnog grada uvjetovalo nastanak rada koji je poslužio i kao inspiracija naziva same izložbe kojom autor priziva ljeto.
Naglašenom simbolikom tradicionalnih motiva Ivan Listeš na angažiran i duhovit način interpretira rodni kraj kroz nadrealni svijet svemirskog podmorja. Pritom suptilno potiče promatrača na vlastito promišljanje o prioritetima: sačuvati staro ili izgraditi novo, očuvati svoje ili privući tuđe, cijeniti duhovno ili iskoristiti materijalno. Odgovor na svako od tih pitanja individualan je odraz karaktera pojedinca.
Fotografije s otvorenja izložbe
PRILOG S OTVORENJA IZLOŽBE U VIJESTIMA IZ KULTURE HRT-a