30.10.-12.11.2017., Galerija PIKTO
“Niti jedan čovjek nije otok sam za sebe; svaki čovjek je dio kontinenta, dio oceana. Ako more odnese grudu zemlje, Europe je manje, kao i ako rta nestane, imanje tvoga prijatelja ili tvoje vlastito. Smrt svakoga čovjeka umanjuje tebe jer si obuhvaćen u čovječanstvu. I zato nikada ne pitaj kome zvono zvoni; tebi zvoni!”
Ernest Hemingway
U posljednjih nekoliko godina ispreplitanje sna i jave, realnosti i fikcije, konkretnog i apstraktnog, svjesnog i nesvjesnog, mogućeg i željenog glavno je obilježje slikarstva Ivana Listeša. No, u novom ciklusu more, leteće brodice, mornari, magarci, plodna polja i otoci-planete poprimaju drugačiji predznak.
Snažne komplementarne kontraste zamjenjuje blaži, smireniji tonski kolorit, dok vreva zbivanja s mnoštvom likova ustupa prostor tek ponekom arhetipskom liku ili autohtonoj dalmatinskoj životinji. Površina slike više nije toliko zgusnuta i materična, detalji se gube, a u fokus je stavljena kompozicija, prostor slike i oblikovanje dominantne praznine. Prijelaz sa simboličkog tumačenja aktualnog stanja na metafizičko odvija se paralelno sa sve većom degradacijom društva i kvalitete života pojedinca u našoj zemlji. Nazivi radova ažurno prate ovu sadržajnu promjenu i bivaju sve općenitiji i kontemplativniji poput naziva Između, Izgubljen, Nastanak, U prolazu…
Umjesto čovjeka, u fokusu je priroda kao glavni akter tumačenja problema suvremene civilizacije. Prisutna je snažna polarizacija unutar ciklusa počevši od samog naziva izložbe preko motiva i sadržaja koji direktno interpretiraju razapetost suvremenog čovjeka. Izmišljeni smjer “sjeverojug” ukazuje na nadrealnost, odnosno nerealnost očekivanja odabira krajnjosti kao funkcionalnog životnog puta.
Nastanak je djelo koje tumači generacijski običaj slaganja suhozida koji se prenosio s djeda na unuka, dok isti motiv u radu Suhozidi govori o izgubljenosti današnjeg čovjeka formirajući oblik labirinta iz kojeg je nemoguće pobjeći. Djela Sidrište i Usidreni govore o statičnosti i fiksiranosti današnjeg društva s jedne strane, dok rad Wrrrrrrrrr… s druge strane ukazuje na veliki problem iseljavanja stanovništva u inozemstvo u potrazi za boljim sutra. Iznad Velebita i Pokraj Velebita radovi su koji tumače isti motiv s dva različita aspekta. Iznad Velebita kompozicijski i koloritski podsjeća na ranije radove, dok Pokraj Velebita predstavlja jedan od rijetkih radova s još uvijek prisutnim ljudskim likovima, a tumači simbolički spoj imaginarnog i realnog kroz isprepletanje broda s vilama i broda s mornarima.
Novina ovog ciklusa su svakako uske vertikale radova Između i Sveto brdo, koje se javljaju kao opozicija specifičnim horizontalnim kompozicijama koje su obilježile prethodna dva ciklusa. Vertikalni radovi djeluju poput dijakronih ili sinkronih isječaka odnosno akcenata neke šire priče.
Mnoštvo događanja u posljednjih godinu dana poput požara, otuđenosti, izoliranosti, izumiranja tradicije i moralnih vrijednosti, te valova iseljavanja stanovništva iz Hrvatske direktno su se odrazili na likovni izričaj umjetnika. Listešov svijet postaje sve napušteniji i osamljeniji. Djelo Sidrište likovno ponajbolje ilustrira odmak od početnog bogatstva boja i materije slike, dok je u simbolici ostalo podjednako snažno. Lišene dubokog plavetnila, jarke crvene materije svemira i zelenih polja što ih okružuju, brodice lebde u prostoru, napuštene i okružene planinama bez ljudi, dok zemljani tonovi bude reminiscenciju na stare sepija fotografije iz obiteljskih albuma koje svjedoče o iščezlom vremenu.
Praznina, prostor i vrijeme postaju fokus najnovijeg ciklusa radova Ivana Listeša, te upućuju promatrača na naizgled sporadične trenutke u životu pojedinca koji zapravo postaju ključni i ponekad presudni trenuci u našim životima što potvrđuje i Hipokratova konstatacija kako u vremenu nailazimo na prilike, dok u prilikama ne nailazimo na vrijeme.
Fotografije s otvorenja izložbe
