Jasmina Jakopanec – Kompozicija vode

20.04.-04.05.2023., Galerija ZILIK, Karlovac

 

Voda je izvor života. Ona neprestano mijenja svoj oblik. Tekuća ili nepomična, uzburkana ili mirna kao ulje, plitka ili duboka, u mnogim je religijama poimana kao izvor pročišćenja i iscjeljenja. Sav život proizašao je iz prvobitnih voda što se odrazilo i u mitovima o stvaranju mnogih kultura.[1] Od svih voda na ovome svijetu, more kao elementarna sila prirode često svojim zastrašujućim razmjerima izaziva strahopoštovanje kod pojedinca. Upravo more čini polazište za studiju, analizu i podlogu za rad u višegodišnjem ciklusu akademske umjetnice Jasmine Jakopanec.

 

Spajanjem svoja dva omiljena medija – fotografije i crteža – Jasmina Jakopanec 2014. godine započinje ciklus radova objedinjen pod nazivom “Kompozicija vode”. Bilježeći mijene morske površine tijekom šetnji na Kvarneru autorica stvara bazu fotografija koje postaju temelj ciklusa. Razdvajajući fotografije i kolažirajući ih s drugim fotografijama te upotrebom crtačkih tehnika umjetnica stvara kompozicije naglašene likovne zvučnosti. Fotografija morske površine, koja je već sama po sebi cjelovita kompozicija, u kontekstu aktualnog ciklusa postaje oruđe tj. gradivni materijal za oblikovanje novog likovnog teksta.

 

Prvi rad “Voda” iz 2014. godine, kako sama umjetnica kaže, uvod je u svijet kompozicije vode. Kolaž sastavljen od fotografije u boji i crno-bijele fotografije pokazuje tek blage i povremene intervencije olovkom dok je naglasak na slaganju kompozicije od više različitih dijelova fotografije. Morska površina, koja je u svojoj srži apstraktna, tako postaje tekstura koja gradi strukturu kompozicije. U radovima iz 2015. godine vidljivi su stanoviti pomaci pri čemu autorica u pojedinim djelima intervenira različitim tehnikama (pastel, flomaster, marker, akvarel, olovka) kako bi dodatno istaknula određeni segment ili ga tonski “stišala” povezujući ga sa susjednim elementima u smislenu cjelinu. Razdvajanjem, spajanjem i kombiniranjem različitih segmenata fotografija rađaju se posve nove vizure i viđenja istog motiva. Oni često bivaju objedinjeni u smislenu cjelinu intervencijom olovke ili pastela. Plohe koje oblikuju sfumato izmaglicu ili linije koje žustrim potezima stvaraju izbrazdanu teksturu na površini fotografije daju završni pečat radu.

 

Stilski i tonski pročišćeni radovi iz 2016. godine nagovještaju promjenu u ciklusu i zaokret prema istraživanju apstraktnih mogućnosti. U radu “Pišem ti pismo” motivska podloga je val koji se razbija o površinu plaže te zrcali u vlastitom odrazu dok se tekstualni moment stapa s namreškanom površinom, prati njezino gibanje i povremeno nestaje na tamnijim dijelovima zbog čega djeluje poput kodirane poruke. Prikaz “Valovi-slapovi” sastavljen je od tri vodoravna niza pri čemu suženi gornji i donji pojas dodatno pojačavaju silnice slapova u središtu.

 

Nakon višegodišnje stanke, u djelima iz 2020. godine vidljiva je tendencija kretanja prema naglašeno likovnom izričaju u tehnici olovke, pastela, flomastera i/li akvarela. Fotografija se povlači u drugi plan i zadržava isključivo funkciju misaone podloge u gradnji kompozicije. Povremeno se u potpunosti gubi figurativna prepoznatljivost djela koje zalazi u područje apstrakcije, a razigrani ritam definira ozračje rada.

 

Osjeća se doza hrabrosti te potreba za eksperimentom i ekspresijom što u konačnici rezultira slojevitim, kompleksnim i zasićenim kompozicijama koje zadržavaju pažnju promatrača dok on iščitava slojeve, priču, emociju i iskustvo doživljaja utkano u svaki pojedini likovni izraz. Nazivi djela su vrlo često asocijativni (“Bijes”, “Igra”, “Nešto posebno”, “Nježnost”, “Put života”, “Val straha”, “Sreća”, “Traženje”) te ukazuju na stanje, emociju, trenutak, misao o životu, prirodi, doživljaju, iskustvu ili drugom ljudskom biću.

 

Kao što voda neprestano mijenja oblik tako i ciklus “Kompozicija vode” umjetnice Jasmine Jakopanec kontinuirano mijenja i razvija svoj izraz. Recentni radovi nastali u 2023. godini otvaraju jedno posve novo poglavlje. Voda predstavlja naš nesvjesni um, ona simbolizira svijet i ljudsko srce kao sjedište strasti. Upravo značajan upliv i sve veća prisutnost boje te trganje fotografija i kompleksnija i slojevitija gradnja kompozicije ukazuju na izraz najdubljeg dijela ljudske osobnosti. U konačnici, autorica objedinjuje sva ranija iskustva u primjeni likovnih elemenata, koji su praćeni smjelošću i inovacijom prilikom gradnje novih kompozicija te vođeni autoričinom neprikosnovenom željom za traganjem i otkrivanjem novih nepoznatih svjetova.

 

                                                                                             

[1] Dorling Kindersley – Znakovi i simboli, Zagreb, 2010., str.32

 

 

Fotografije s otvorenja: