5.-23.11.2021., Galerija Idealni grad, Zagreb
Ne toliko zrcalo koliko drhtaj… ujedno i odmor i milovanje, potez tekućim gudalom na koncertu pjene.
Paul Claudel
More kao elementarna sila prirode u umjetnosti često predstavlja nesvjesni um ili praiskonske vode.[1] Od samih početaka povijesti umjetnosti pa sve do danas mnogi umjetnici uzimaju more kao polazište za studij, analizu i podlogu za ostvarenje određene vizije svjetlosti koja svojim zrcaljenjem na površini vode potiče meditativni proces. Za razliku od zemlje ili stabla kod kojih je promjena prostim okom često nevidljiva, voda naočigled neprestano mijenja svoj oblik. Ona predstavlja izvor života, pročišćenja i iscjeljenja. More kao jedna od manifestacija vode primarni je simbol dinamike života – sve dolazi iz mora i sve se u more vraća: to je mjesto rođenja, preobrazbi i ponovnih rođenja.[2] Različitim površinama vode – mora, jezera i rijeka u kontekstu istraživanja ljudske nutrine bavi se i Lucija Marin.
Fascinirana poetikom prirode – valovima koji se kontinuirano dižu formirajući zadivljujuće volumene te obrušavaju i nestaju u vodenoj masi, rijekama koje odražavaju stvaralačku silu prirode i protočnost vremena, ali i jezerima koja svojom statičnošću utjelovljuju mir i potiču na razmišljanje – Lucija Marin oblikuje devet reljefa koji prikazuju različite površine namreškane vode. Reljefi nose naziv “Sjećanje vode” jer namjera autorice nije imitirati viđeno već utjeloviti doživljeno koristeći vlastita sjećanja, emocije i pohranjene vizualne bilješke. Reljefi prikazuju vodoravna gibanja gušće ili rjeđe nanizanih izmjena konkavnih i konveksnih formi pri čemu se, ovisno o kutu loma oblika, stvaraju blaže ili oštrije izmjene svjetlosti i sjene. Kružne forme reljefa bude simboliku cikličnosti života, asociraju na formu ljudskog oka i simbolički ocrtavaju priziv sjećanja, doživljaja i emocija. Unutarnji apstraktni impuls autorice gradi priču namreškanih površina utemeljenu na sjećanjima i osjećajima kao što kora drveta ili površina zemlje nosi tragove i iskustva prošlih vremena spremna za pohranu bilješki budućih događaja. Boja i tekstura površine vode mijenja se ovisno o okolini i atmosferilijama, a te promjene slijede i radovi čiji doživljaj ovisi o karakteru i osvjetljenju izložbenog prostora, ali i kretanju promatrača. Reljefi smješteni u horizontalni niz ne čine jednu zajedničku površinu već ističu segmente različitih sjećanja i emocija utjelovljenih kroz bogatstvo, raznolikost i sličnost vodenih površina, njihovu kratkotrajnost i nevjerojatnu mogućnost transformacije koja otvara uvijek nove dimenzije percepcije i doživljaja. Djela su nadopunjena video projekcijom snimaka mora, rijeka i jezera koje je Lucija Marin posjetila, snimila i dokumentirala u proteklih nekoliko godina, a koji čine svojevrsnu online izložbu na Instagram profilu “water_diary”.
Kao što autorica sama kaže, za nju je “promatranje vode u prirodi spiritualno iskustvo, a plutanje najviši stupanj mira i spokoja tj. bestežinsko stanje apsolutne sreće i slobode, sjedinjenje s prirodom i introspektivno putovanje u srž sebe i svog postojanja”. Bilo da je riječ o bonaci u suton, kada se prelijevajuće boje neba zrcale na uljanoj površini mora ili o tirkiznom plavetnilu plićaka, olovnom sivilu koje zrcali nebo pred oluju kada je pojedinac prepušten čistoj milosti sudbine, sve mijene morske površine, ali i njezinih dubina moguće je iskusiti i doživjeti kroz utjelovljena sjećanja Lucije Marin i njezine iskustvene interpretacije na izložbi “Plutajući”. Jedinstvenost prostora objedinjuje reljefe i video projekciju popraćenu zvukovima podmorja te omogućuje zaron u posve drugi svijet. Poput zarona ispod površine vode izložba pruža izoliranost od vanjskog svijeta te reminiscenciju na vlastita iskustva viđenja, dodira, zarona, plivanja ili plutanja na morskoj površini. Mir, tišina, lom svjetlosti i zvukovi koje možemo čuti ispod morske površine potiču duh promatrača da otkrije sadržaje vlastite duše.
[1] D. Glamuzina, I. Žderić – Znakovi i simboli, Profil Multimedija, Zagreb, 2010. str. 32
[2] J.Chevalier, A.Gheerbrant – Rječnik simbola, Zagreb, 1987., str. 415
Fotografije postava izložbe u Galeriji Idealni grad:
