Jer začudnosti mora biti… Damir Facan-Grdiša već godinama izaziva udivljenje oblikujući čudnovate kompozicije dviju tematskih cjelina na površini papira velikih dimenzija u tradicionalnoj tehnici akvarela. Autor uzima dva likovno, karakterno i značenjski posve suprotna motiva – more i grad – kao figurativna polazišta za oblikovanje vlastitog likovnog teksta.
Ne toliko zrcalo koliko drhtaj… ujedno i odmor i milovanje, potez tekućim gudalom na koncertu pjene.
Paul Claudel
More kao elementarna sila prirode u umjetnosti često predstavlja nesvjesni um ili praiskonske vode.[1] Od samih početaka povijesti umjetnosti pa sve do danas mnogi umjetnici uzimaju more kao polazište za studij, analizu i podlogu za ostvarenje određene vizije svjetlosti koja svojim zrcaljenjem na površini vode potiče meditativni proces. Za razliku od zemlje ili stabla kod kojih je promjena prostim okom često nevidljiva, voda naočigled neprestano mijenja svoj oblik. Ona predstavlja izvor života, pročišćenja i iscjeljenja. More kao jedna od manifestacija vode primarni je simbol dinamike života – sve dolazi iz mora i sve se u more vraća: to je mjesto rođenja, preobrazbi i ponovnih rođenja.[2] Različitim površinama vode – mora, jezera i rijeka u kontekstu istraživanja ljudske nutrine bavi se i Lucija Marin.
Kako spoznati sebe ako se ne okrenemo k vlastitosti s ciljem istraživanja sebe iznutra prema van? Jer do najintimnijih spoznaja možemo doprijeti isključivo ponirući u dubine vlastitih misli, osjećaja i djelovanja. Andrea Cihlar u novom ciklusu radova pod nazivom “Umjetnost življenja” odabire medij pisane riječi i slikarstva kako bi izrazila vlastite emocije, stanja i razmišljanja, njihove kontinuirane izmjene i oscilacije do kojih neminovno dolazi unutar različitih životnih situacija.
Svijet likovnih elemenata i njihove komunikacije tj. odnosa na površini slike strukturalno je polazište u radu Ljiljane Barković. Višegodišnje istraživanje slikarske površine kao geometrijskog i fragmentiranog likovnog polja, koje se bavi slikarskim prostorom kao mrežom, dovelo je umjetnicu u područje u kojem slikarski prostor postaje odraz apstrahirane misli.