26.2.-26.3.2021., Galerija Idealni grad
Svijet likovnih elemenata i njihove komunikacije tj. odnosa na površini slike strukturalno je polazište u radu Ljiljane Barković. Višegodišnje istraživanje slikarske površine kao geometrijskog i fragmentiranog likovnog polja, koje se bavi slikarskim prostorom kao mrežom, dovelo je umjetnicu u područje u kojem slikarski prostor postaje odraz apstrahirane misli.
Radovi objedinjeni u ciklus koji se sustavno razvija i raste predstavljen je u pulskoj galeriji Luka 2018. godine pod nazivom “Fragmentacije”, u karlovačkoj galeriji ZILIK 2019. godine pod nazivom “Fragmenti – misli o prostoru” i u labinskoj galeriji Lamparna krajem 2019. godine pod nazivom “Fragmentacije 2”. Kontinuiranim razvojem ciklus otvara mogućnost nove realnosti percipirane kroz čiste likovne odnose linija, ploha i boja. Platna različitih dimenzija istražuju odnose likovnih elemenata kroz spektar različito komponiranih geometrijski i koloristički razvedenih snopova linija koje se zrakasto šire unutar prostora slike. Dok se dinamika odnosa likovnih elemenata na samoj površini mijenja, boje predstavljaju konstantu i time pročišćuju polje ispitivanja likovnih vrijednosti. Žuta, narančasta, modra i povremeni uplivi crvene boje međusobno su razdvojeni tamnoplavim snopovima koji dodatno potenciraju pojedinu boju. U ritmičnim kompozicijama ponekad je vidljivo polazište, odnosno točka iz koje se snopovi zrakasto šire, a povremeno je prikazan tek središnji dio emanacije linija. Prevedeno u polje ljudskih misli, varijacije se kreću od tek početne ideje, preko fragmenata misli, pa sve do kompleksnih misli o nečemu konkretnom. Apstrahirane ideje o prostoru Ljiljana Barković realizira kroz prostorna usmjerenja ritmičnih geometrijskih elemenata. Svako platno odlikuje kontrast razvedenih ploha i jednolično obojene plave površine platna koja istovremeno ističe, ali i uravnotežuje ritam koncentriranih kolorističnih snopova aludirajući na polje unutar kojeg se rađa misao. Autorica takav princip gradnje slike definira kao “spremanje pod plavo polje omeđeno granicom koja usmjerava tok vizualnog događanja ispod plave površine”. Djelovanje u području geometrijske apstrakcije omogućuje ne samo utjelovljenje misaonog procesa, već uspostavljanje vlastitog života slike baziranog na međusobnim odnosima likovnih elemenata. Precizna konstrukcija slike potencira vrijednost boja, ploha i linija, te likovni elementi postaju konkretne vrijednosti koje predstavljaju stvarnost za sebe.
Ljiljana Barković ističe kako su mediji znatno utjecali na percepciju svijeta u kojem živimo. Visoki stupanj razvoja današnje tehnologije i njezine mogućnosti manipulacije realnosti dokinuo je jasnu granicu između kopije i originala. Utoliko je suvremeni način pogleda na svijet postao pogled kroz određeni medij, te se u tom kontekstu javlja “fenomen fragmentirane slike kao vizije svijeta”. Svaka misao, svaki događaj, te u konačnici svaka istina ima više strana interpretacije što se u području slike očituje kroz veća samostalna platna i niz manjih modula, odnosno minijatura istog likovnog jezika čije interpretacije ukazuju na beskonačan niz kombinacija i stvaranja novih kompozicija sastavljenih od dvije ili više manjih modularnih jedinica. Iako manjih dimenzija, moduli su podjednako razvedeni bojom, kretanjima i oblicima kao i veća platna, te kombiniranjem elemenata stvaraju zasićene kompozicije fragmentiranih misli. Njihova različita usmjerenja i boje objedinjeni zajedno u jednu kompoziciju stvaraju novi ritam i dinamiku, a svakom izmjenom ne samo pojedinog modula već i pukim zaokretanjem njihovog položaja ostvaruje se posve nova vizualna priča.
Slika kao apstrahirana realizacija misli biva transformirana u objekt u drvu i staklu koji je, prema riječima umjetnice, prostorna i trodimenzionalna “preslika” slike tj. svojevrsni isječak prostora. Objekti variraju od primjeraka u prirodnoj boji drveta fragmentiranih tek prostornom linijom u mediju stakla, koja istovremeno spaja i razdvaja drvene elemente kubusa, pa sve do složenijih prostornih interpretacija definiranih istim koloritskim spektrom kao i na slikarskim površinama. Pritom su koloristički snopovi krajnje pojednostavljeni i reducirani na tek nekoliko boja i jednu tamnoplavu liniju, no vjerno prate začetnu ideju oprostorene misli. Plavo polje s površine slike transformira se u dio objekta koji je pak odvojen površinom transparentnog stakla od višebojnog dijela kubusa. Element u staklu unosi novi vid dinamike u sâm objekt koji, ovisno o položaju, stvara iluziju razdvojenosti odnosno nevidljive prostorne stanke između plave površine i višebojnog segmenta dinamiziranog tamnoplavom linijom blagog nagiba s tendencijom stanjivanja ili proširivanja prema bridu objekta.
Oslobođenost od teme i prepoznatljivosti stvarnog svijeta omogućila je Ljiljani Barković istraživanje nedohvatljivog pojma misli u polju slike i njezinih likovnih vrijednosti koje je razvojem ciklusa prenijela i u područje umjetničkog objekta. Problem suvremenog svijeta u kojem pojedinac percipira stvarnost putem nevjerojatne količine dostupnih medija prate jednako tako velike mogućnosti manipulacije prezentiranog i interpretiranog sadržaja. Promjena percepcije svijeta uzrokovala je i promjenu u načinu slikanja, kao i estetici same slike. Umjetnica ciklusom radova kontinuirano razvija i gradi viziju svijeta proizašlu iz utjecaja medija na slike, ali ujedno i propitkuje autentičnu vrijednost stvarnog djela. Ponovnim ulaskom u svijet slike i umjetničkog objekta fragmenti misli utkani u likovne elemente omogućuju daljnje misaone procese kod promatrača.
Fotografije postava izložbe u Galeriji Idealni grad:
