Pripadati osobi, gradu, zajednici… pripadati sebi… Osjećaj pripadnosti jedna je od najvažnijih emocija koje čovjek može ostvariti. Kada osjećamo pripadnost ispunjava nas osjećaj smisla i životnog zadovoljstva tako da naše blagostanje izravno ovisi o našoj povezanosti s drugim ljudima i okruženjem u kojem obitavamo.
Uoči otvorenja samostalne izložbe “Drugi svjetovi” autorice Maje Strgar Kurečić donosimo intervju s ovom iznimnom hrvatskom fotografkinjom koja je podjednako aktivna u praktičnom, znanstvenom i pedagoškom radu. Njezin recentni ciklus fotografija “Drugi svjetovi” koji je već obišao Istru i Kvarner, a koji će zagrebačka publika imati prilike razgledati od 18. veljače 2020. u Galeriji ULUPUH, čine apstraktne fotografije koje naprosto zadivljuju bogatstvom oblika i boja te djeluju poput dalekih nedokučenih galaksija. Podjednako je fascinantan i ciklus “Escape Landscapes”, koji je proizašao iz ciklusa “Drugi svjetovi”, dok ciklus fotografija “Floating Garden”, iako još u nastajanju, otvara svijet krajnje suptilnih i eteričnih doživljaja zaleđenog svijeta prirode. Ovaj kratki uvod završavamo riječima same autorice koja o svom radu kaže: “Iako moje fotografije izgledaju kao apstraktni prikaz boja i oblika, za mene one predstavljaju potragu za širim obzorima, nesputanim prostorima koji prelaze granicu mjesta na kojem se fizički nalazimo i prelaze u beskonačan prostor uma. Stvaranje ovih fotografija za mene predstavlja putovanje u slobodu, u otvoreni tok čistih ideja.”
“Odlučite što ste i tko ste, što želite i izrazite to pomoću odjeće koju odijevate i načina na koji živite.”
Gianni Versace
Ulična fotografija iskreno, otvoreno i smiono bilježi neposredne slučajne trenutke i susrete na javnim mjestima. Ljudska prisutnost na fotografiji obogaćuje slojevitost zabilježenog trenutka karakterom pojedinca i njegovim odnosom s drugim osobama ili okolinom u kojoj se nalazi. Spontanost i neplaniranost kao osnovni preduvjeti nastanka ulične fotografije stvaraju uvjete za dokumentiranje jedinstvenog trenutka, ideje, osjećaja ili atmosfere što u konačnici omogućuje izgradnju vizualnog identiteta grada, naroda ili zemlje.
Posvećena istraživanju samosvojnosti Mirjana Tomašević Dančević od svoje prve izložbe dosljedno provodi i razvija ideju suživota riječi i slike koja je s godinama poprimila dnevnički karakter. Kao prirodni nastavak prethodnih dnevnika, poput Dnevnika osjećaja utemeljenog na crtežima – pjesmama koji je svoju javnu ulogu dobio kroz prisutnost na zastavama i podnim naljepnicama u javnom prostoru u sklopu festivala Cest is d’Best, autorica započinje vođenje fotografskog dnevnika unutar kojeg istražuje vlastiti bitak kroz odnos spram okoline u kojoj boravi.
Što toliko intrigira, fascinira i privlači ljudski um razotkrivanju ženskog tijela? Golo ljudsko, posebice golo žensko tijelo, od samih početaka čovječanstva pa do danas ostalo je vječna tema i inspiracija umjetnicima. Dan danas akt je zastupljen u svim sferama umjetnosti od klasičnog crteža, preko slike i skulpture, do medija fotografije, videa i performansa. Korišten i interpretiran na različite načine akt je snažno sredstvo komunikacije sa svijetom koje i dalje izaziva cijeli niz emocija i reakcija – znatiželju, uzbuđenje, zanesenost, opsesiju, nadahnuće, zgroženost ili sram.