Oops! It appears that you have disabled your Javascript. In order for you to see this page as it is meant to appear, we ask that you please re-enable your Javascript!

Andrea Musa – Svijet se i dalje kreće

5.07.-21.07.2018., Galerija sv. Krševana, Šibenik

 

Prostorno-vremenski kontinuum oduvijek je fascinirao i poticao ljudski rod na razmišljanje što zapravo vrijeme jest i kako ga definiramo? Uvriježena definicija tumači kako vrijeme omogućuje razlikovanje dvaju inače potpuno istih događaja u istoj točki prostora, dok razmak između tih događaja služi kao osnova za mjerenje vremena. Isto tako, mnoge pojave u prirodi pravilno se ponavljaju, te i one mogu poslužiti pri određivanju određenog trajanja vremena. S druge strane, Carl Sagan je isticao kako su tisuću godina prije Europljana (koji su se povodili biblijskom idejom da je svijet star nekoliko tisuća godina), Maje razmišljale o milijunima godina, a Indijci o milijardama godina. Ova različita promišljanja možda ponajbolje zaokružuje misao Marcela Prousta koji kaže: “Teorijski, mi znamo da se Zemlja okreće, ali u stvarnosti to ne zapažamo; Zemlja po kojoj hodamo izgleda nam kao da je nepomična i mirno živimo na njoj. Isto je tako i s vremenom čovjekova života.”

 

Andrea Musa u višegodišnjem projektu nazvanom “Prostorno-vremensko protjecanje” propituje fenomen vremena u kontekstu prirode i njezinih mijena, kao i čovjekovog odnosa spram prirode. Motiv planine kao simbol duhovne čistoće i vječnosti koji svojim uzvišenjem pruža posve novu perspektivu percepcije svijeta oko sebe predstavlja duhovno središte Zemlje i točku na kojoj se os spaja s nebom. U novom ciklusu radova Andrea Musa element planine zamjenjuje motivom mora kao jednog drugačijeg prikaza vremena. More se često smatra tajanstvenim i nedokučivim područjem i predstavlja nesvjesni um, dok se duboke vode simbolički vežu uz nadnaravno. Temu prostora i vremena Andrea Musa interpretira kroz prihvaćanje neminovne promjene kao osnovnog načina bitka prirode. Kako je umjetnica odmalena gradila snažnu vezu s prirodom i svim njezinim oblicima, oni su se spontano nametnuli kao glavni interpretatori vlastite stvarnosti u umjetničkom radu. Boraveći na otvorenom i osluškujući prirodu u njezinim dubinama, visinama, na površini ili u zraku, Andrea Musa ostvarila je duboko podsvjesno osjećanje i poštovanje spram svijeta koji ju okružuje. Brojne promjene fizičke perspektive i percepcije prirode ostvarene putem raznovrsnih aktivnosti i iskustava doživljenih u prirodi bitno su odredili njezino poimanje prostora i vremena, te značajno utjecali na stvaralački proces u umjetničkom radu.

 

Danas svjedočimo velikoj otuđenosti čovjeka od prirode. Utoliko nam je boravak u prirodi poznat i blizak, ali istovremeno i krajnje nedokučiv. On nam omogućuje susret i ponovnu uspostavu komunikacije sa samim sobom. U prirodi se kolektivno podsvjesno isprepliće s individualnim osobnim što omogućuje dokidanje granica između unutarnjeg i vanjskog, baš kao i između stvarnosti i mašte. Pri tome radovi Andree Musa nastali kao posljedica utkanog, proživljenog i spoznatog nisu doslovna interpretacija viđenog već se, figurativno i apstraktno, unutarnje i vanjsko preklapa i prožima pritom stvarajući i oblikujući nešto posve novo. Slike nisu realistični prikazi konkretnog pogleda na more, već svako djelo utjelovljuje duhovni aspekt interpretiranog, odnosno onu silu koja se krije iza doslovnog i prepoznatljivog. Andrea Musa utkiva ideju, poruku i čistu emociju u niz transparentnih slojeva kojima na površini slike gradi svoj odnos spram nevidljivih pojava i senzacija.

 

Na prvi pogled more na pojedinim radovima djeluje mirno i kontemplativno, no riječ je o pukom prividu. Dužim promatranjem naslućujemo nevjerojatnu energiju pritajenog unutarnjeg gibanja tj. onoga što se krije ispod morske površine i što se širi izvan okvira slike i našeg svjesnog rezoniranja. Da bi se morska površina pokrenula i uzburkala potrebna je nevjerojatna sila iz dubine koju poput morske struje ne vidimo, ali itekako osjećamo ako se nađemo u njezinom žrvnju. Upravo ono nevidljivo, ali prisutno predstavlja nit koja povezuje prirodu i ljude u uzročno-posljedične veze, odnose i utjecaje koji potvrđuju kako i najmanji pomak ili djelovanje utječe na sveukupni prostorno-vremenski kontinuum. Beskrajan pogled na morsko prostranstvo daje privid slabijeg gibanja nego što ono uistinu jest, kao što zatišje pred oluju, odnosno onaj jedinstveni trenutak apsolutnog spokoja, daje naslutiti veliku promjenu koja dolazi.

Snažna duhovnost mora utjelovljena u radovima Andree Musa upućuje na srž života, na naše bivanje i trajanje u stalnoj mijeni koje je obilježeno velikim nepoznanicama i neizvjesnošću budućeg trenutka.

 

Voda neprestano mijenja svoj oblik, dok valovi istovremeno predstavljaju postojanost i promjenjivost. Nebo sazdano od transparentnih čestica proživljenog, prisutnog i uzburkanog obogaćeno je mirisom i okusom slanog zraka. Eteričnost nebeskog svoda u kontrastu je sa zasićenom materijom vode čija je gustoća dočarana hladnim prigušenim bojama. Sol u zraku element je koji spaja nebo i more, te se njihove suprotnosti ujedinjuju u liniji horizonta. Bogati, tamni i gotovo akromatski tonovi oblikuju mikro gibanja morske površine s maksimalnim emocionalnim nabojem koji ne opterećuje, već poziva, intrigira i uvlači promatrača u područje oslobođene prostornosti i prirode koja omogućuje komunikaciju sa samim sobom. U varijacijama od mirnog do uzburkanog mora svaki rad posjeduje određenu energiju i iskustvo koje potiče na djelovanje – bilo ono fizičko ili umno.

 

U novom ciklusu radova Andree Musa more postaje medij za doživljaj osjetilnog prostorno-vremenskog protjecanja pri čemu promatramo promjenjivost materijalnog svijeta koji je u stalnom pokretu. Vrijeme je ona snažna nevidljiva sila koja igra ključnu ulogu, jer u njoj nastaju, mijenjaju se i nestaju sva bića i pojave. Prihvaćanjem neminovnih učinaka vremena pronalazimo ljepotu u našem jedinstvenom postojanju. Svaka jedinka u prirodi otvara pojedincu mogućnost suočavanja sa samim sobom. Neovisno o tome je li riječ o planini, rijeci, moru ili nekom drugom elementu prirode, on nas kroz vlastitu snagu beskonačnog trajanja i kretanja potiče da spoznamo vlastitu ulogu unutar prostorno-vremenskog kontinuuma. U potrazi za osobnim dijalogom s velikim nepoznatim, Andrea Musa zakoračila je u područje neistraženog i neotkrivenog s ciljem doživljaja osjećaja slobode koji pruža otvoreni horizont, zvuk vječnog kretanja morske površine i poznati miris slanog zraka.

 

 

Fotografije s otvorenja izložbe: 

 

Više o umjetnici možete saznati i u iznimno zanimljivom intervjuu na linku: Andrea Musa