7.06.-21.06.2018., Galerija ZILIK, Karlovac
Prosječna galaksija sadrži stotine milijardi zvijezda. Svaka zvijezda svoj život započinje kao oblak, odnosno masivna plinovita kugla koja zrači vlastitom svjetlošću. Zvijezde različite veličine i stupnja sjajnosti grupirane su u sazviježđa unutar kojih rijetko međusobno imaju bilo kakve veze, no kada ih promatramo s površine Zemlje one djeluju relativno blizu jedna drugoj. Zvijezde opstaju na suprotstavljenim silama od kojih jedna nastoji raspršiti materijal zvijezde u okolni prostor, dok druga pokušava zadržati masu zvijezde na okupu. Konstelacije ovih misterioznih nebeskih tijela koja bljeskaju zbog efekta Zemljine atmosfere, te njihovi dinamički odnosi inspirativno su polazište u ciklusu grafika “Sazviježđa” Sanje Pribić.
U tehnici dubokog i plošnog tiska Sanja Pribić oblikuje zvjezdane skupove nebeske sfere stvarajući pritom jedinstvene kompozicije vlastitog ritma kretanja i dinamike ostvarene među pojedinim elementima. Veliki formati papira podloga su uhvaćenog kadra zvijezda u nastanku, eksploziji ili nestanku, te ostalih nebeskih tijela koja su se našla u oblaku plinova i prašine iz kojih nastaju zvijezde. Apstraktne kompozicije definirane su odnosom kontrasta veličina, oblika, boja i tretmana površine. Istražujući neočekivane trenutke u grafici Sanja Pribić koristi boju, te taljenjem ploče dobiva teksturu kojom oblikuje izbrazdane fragmente nepravilnih rubova i površine različitog stupnja udubljenja i razvedenosti. Kontrast glatke ravnomjerne ploče i vatrom obrađene “ožiljkaste” ploče unosi specifičnu dinamiku lebdećih elemenata koji supostoje na površini papira. Naknadno dodan zlatni prah dodatno ističe boju i slojevitost pojedine forme, dok ujedno asocira na svjetlost koju zvijezde isijavaju, objedinjujući pritom i njihovu koncentriranu energiju koja se povremeno raspršuje u Svemir. Osim po jačini sjaja, zvijezde se razlikuju i po boji, pa na kompozicijama pronalazimo pastelne tonove zelene, plave, žute i ružičaste boje.
One zajedno s akcentima zlaćanog praha prizivaju mističnost i dekorativnost nebeskih plinovitih tijela koja zrače vlastitom energijom. Velike trokutaste forme glatkih površina u kontrastu su sa sitnim fragmentima nepravilnih reljefnih tekstura i različitih boja koji poput krhotina nekadašnjeg kometa slobodno (p)lutaju svemirom. Fascinantna je njihova raznolikost i razvedenost ostvarena sjenčanjem boje i akcentuacijom zlata na najizbočenijim dijelova papira. Poput tek otkrivenog blaga krasi ih kompleksna razrada od potpuno obojanih elemenata do onih s kojih je djelomično sastrugana boja, pa pronalazimo natruhe kolorita ispod kojeg izvire bjelina papira. Svaka partikula predstavlja svijet za sebe uspostavljen različitim odnosom boja i površina unutar jedinstvenog oblika.
Radovi variraju od minimalističkih, simetričnih, krajnje reduciranih prizora s tek nekolicinom elemenata i minimalnim uplivom boja pa sve do razvedenih kompozicija s mnoštvom izmjenjujućih detalja. Konačni dojam kompozicije ovisi o koncentraciji likovnih elemenata: hoće li djelovati poput tek nastalih konstelacija koje su još na okupu ili će poprimiti oblik sazviježđa koja već dugo lutaju svemirom i stalno se mijenjaju prilikom susreta s drugim nebeskim tijelima. Pojedini radovi uokvireni su plošnim ravnomjernim elementima, pa sitne koloristične forme koncentrirane u središtu kompozicije djeluju poput jezgre njihove unutrašnjosti koja se tek otvorila i postala vidljiva svijetu. Mogućnosti interpretacije su beskonačne i ostavljene pojedincu na izbor.
Sanja Pribić kroz temu nebeskih tijela ostvaruje drugačiji pristup grafici dajući primat velikom formatu i boji, te gradeći kompozicije na suprotnostima likovnih elemenata. Energiju zvijezda umjetnica raspršuje po površini papira stvarajući bogatstvo oblika i intrigantnih odnosa unutar otvorenih kompozicija. Dinamika suprotstavljenih oblika, boja i tekstura omogućuje slobodu kretanja lišavajući ciklus očekivane kompozicijske kohezije. Gradivni elementi pojedinih radova koncentrirani su u samom središtu papira, dok se na drugima šire prema krajevima, povremeno izlazeći iz zadanog kadra, čime je naznačen opseg beskonačnog svemira. Cijeli ciklus tek je djelić svijeta koji je veći, kompleksniji i intrigantniji od našeg mikrouniverzuma. Davno izgubljena svjetlost nit je vodilja u ciklusu grafika “Sazviježđa” akademske umjetnice Sanje Pribić, a na promatraču ostaje mogućnost vlastitog dovršetka započete priče.
Fotografije s otvorenja:
