Ako ste se ikada zapitali kako bi izgledao najpitoreskniji, najslađi i najuređeniji mali grad na svijetu, ne morate više nagađati jer se odgovor krije u novom putopisu!
U traženju destinacije za kratki, ali slatki bijeg od posla, strke i zbrke koja najčešće definira radni tempo svakog freelancera, još prošle godine mi je za oko zapelo jedno mjestašce u Austriji. Već po fotografijama sve je djelovalo suviše lijepo da bi bilo istinito, te sam bila uvjerena kako je riječ o dobrom marketinškom triku s idiličnim fotošopiranim fotografijama koje namame naivnog turista na dolazak. Međutim, ispostavilo se da priča koju prezentiraju drži vodu. Kako domaće turističke agencije nude samo jednodnevne ili maksimalno dvodnevne putne aranžmane u koje obavezno ubace i drugi grad poput Salzburga ili Graza, što vam u konačnici opet ostavlja samo jedan dan za razgledavanje ovog divnog gradića, odlučila sam se na putovanje u vlastitom aranžmanu, a odabrana destinacija bila je Hallstatt.
PUT I SMJEŠTAJ
Viamichelin kaže da vožnja od Zagreba do Hallstatta traje četiri sata, no uz sva ograničenja brzine, čekanje na slovenskoj granici i barem jednu pauzu od 10 do 15 minuta realno je računati oko pet sati vožnje osobnim automobilom. Put do Hallstatta je izuzetno jednostavan jer veći dio vozite po autocesti, prvo slijedite smjer za Graz, kasnije za Salzburg i kada se skinete s autoceste nema puno skretanja i vrludanja, već vas cesta vrlo jednostavno doveze do Hallstatta.
Računajte da je Hallstatt izuzetno popularna turistička destinacija, pa je poželjno rezervirati smještaj dovoljno unaprijed kako biste si osigurali dobru lokaciju po pristojnoj cijeni. Od smještaja su u ponudi hoteli, pansioni ili privatni apartmani, a cijene variraju ovisno o lokaciji i kvaliteti ponude.
FAKTOGRAFIJA
Hallstatt je selo smješteno na jugozapadnoj obali Halstattskog jezera u austrijskom kraju Salzkammergutu u Gornjoj Austriji i jedno je od najstarijih ljudskih naselja u Europi nastalo prvenstveno zbog nalazišta soli, te je dan danas poznat po najstarijem rudniku soli na svijetu. Zajedno s planinom Dacchstein, Hallstatt je dio kulturnog krajolika Salzkammergut koji je 1997. godine upisan na popis svjetske baštine UNESCO-a u Europi. Rudnik je star 7.500 godina i dalje je aktivan, odnosno kako nam je naša vodičica rekla – ima zalihu soli za idućih 7.000 godina. Hallstatt je upravo zbog rudnika oduvijek bio bogati kraj. Na ovom lokalitetu otkrivena je najstarija kovačnica, ali i bogati nakit koji govori o trgovačkoj i gospodarskoj moći stanovnika, pa je cijelo razdoblje željenog doba u ovom dijelu Europe nazvano halštatskom kulturom. Zanimljiva je činjenica kako se sve do kraja XIX. stoljeća do Hallstatta moglo doći isključivo čamcem ili uskom stazom, a prva cesta je sagrađena tek 1890. godine, što zapravo i ne čudi obzirom da je cijelo selo okruženo strmim i uistinu impresivnim planinama.
Takav položaj odgovoran je i za specifičnu gradnju drvenih kuća koje su gusto nanizane jedna uz drugu podno planinskih litica. Razlog tome nije samo nedostatak zemljišta, već i mogućnost blizine jezera za sve stanovnike. Kuće se razlikuju po materijalu izgradnje – najstarije su one koje su u potpunosti izgrađene od drva, dok su kuće s elementima kamena renovirane ili obnovljene nakon požara 1750. godine. U Hallstattu živi svega oko 1.000 stanovnika, a na ulicama ćete najčešće sresti turiste.
DOŽIVLJAJ HALLSTATTA
Ako želite konkretan bijeg od stvarnosti i uživanje u prirodnim ljepotama, onda je Hallstatt mjesto za vas. Mirno idilično jezero i impresivne planine koje ga okružuju pravi su melem za oči i dušu. Šetnja gradom omogućuje istovremeno uživanje u pogledu na prekrasno jezero, te gusto nanizane drvene kućice koje djeluju kao da su usječene u stijenu planine koja nadvisuje selo. Austrijanci jako brinu o svojim okućnicama, pa im vrtovi izgledaju kao da su u najužoj konkurenciji za najljepši vrt godine.
Uređenje varira od pomno i pravilno oblikovanih vrtova pa sve do onih koji djeluju poput divljih čudesnih šuma iz bajki ispunjenih najraznolikijim biljkama. Svaki balkon i prozor je pomno ukrašen cvijećem i inim vrtnim dekoracijama.
Ulazeći dublje u staru gradsku jezgru iza svakog ugla krije se nova uska uličica, strmo stepenište ili pak kanal s vodom koja se spušta kroz grad u jezero. Ako želite pobjeći od gužve, koja je česta na poznatoj šetnici uz jezero, uputite se na gornji puteljak gdje prolazeći između drvenih kućica možete uživati u panoramskom pogledu na jezero i njegovu okolinu.
Stara gradska jezgra je pješačka zona, a ulaz automobilima je dozvoljen isključivo stanarima i dostavnim vozilima. Centar obiluje mnoštvom restorana od kojih većina ima divne vrtove i terase tik uz jezero, pa možete objedovati s pogledom na idiličnu prirodu, a vrlo vjerojatno će vas posjetiti i pokoji labud u nadi da ćete mu se smilovati i udijeliti koji zalogaj. Inače, labudovi su uvezeni tijekom 1860-tih kada su austrijski car Franjo Josip i carica Sissi počeli posjećivati Hallstatt na godišnjoj bazi. Restorani se izmjenjuju sa suvenirnicama, a većina ponude bazira se na 101 varijanti pakiranja proizvoda od soli.
Iako se čini skriven od ostatka svijeta, Hallstatt je poprilično popularan kod turista, posebice onih s Dalekog istoka, Indijaca i Arapa koji preplavljuju ulice sela, pa doslovce imate dojam kao da ste u nekom kozmopolitskom gradu. To zapravo i ne čudi obzirom da su Kinezi izgradili repliku Hallstatta u gradu Huizhou, što je naravno rezultiralo naglim povećanjem kineskih turista. O tome svjedoče i brojne obavijesti postavljene po cijelom gradu s upozorenjem o zabrani upotrebe dronova, vjerojatno zbog sumanutog korištenja svih mogućih gadgeta, pa tako i dronova, od strane novodolazećih turista.
SADRŽAJI I AKTIVNOSTI
Vožnja brodom po jezeru
Ako ste hedonist po prirodi, svakako si priuštite vožnju brodom po jezeru. Košta 10 eura po osobi i traje sat vremena. Najbolje je planirati ukrcaj na prvi brod koji kreće u 11 sati, jer tada još nisu stigli svi turistički autobusi u Hallstatt, pa je manja gužva na brodu, a i jezero je nekako spokojnije i ljepše ujutro. Dva su pristaništa u gradu – jedno na ulasku u stari grad i jedno u centru. Preporučam ukrcaj na pristaništu u centru jer je to početna stanica obilaska, pa možete odabrati najbolje sjedalo na brodu.
Tijekom vožnje u jednom trenutku se nađete na sredini jezera i tek tada spoznate visoke i impozantne planine kojima ste okruženi. Osjećaj je uistinu upečatljiv. Ako niste za grupne obilaske i volite preuzeti stvar u svoje ruke, možete iznajmiti vlastiti brodić, a ako ste pak raspoloženi za laganu tjelovježbu na raspolaganju su i pedaline u obliku labuda.
Stari grad
Šetnja uz obalu vodi vas do glavnog trga i protestantske crkve izgrađene 1785. godine. Hodajući dalje uskim uličicama uz vodopad dolazite do katoličke crkve s vidikovcem i poznatim grobljem. Župna crkva Uznesenja Marijinog datira iz 1505. godine i izgrađena je u kasnogotičkom stilu, ali je sačuvala toranj starije crkve iz XII. stoljeća. Groblje uz crkvu je vrlo malo i broji tek nešto više od 100 grobova. Svaki grob ima mali vrt sa cvijećem.
U kapeli Svetog Mateja nalazi se svjetski poznata kosturnica, po meni najbizarnija, ali kako kažu turistički vodiči i jedna od najinteresantnijih turističkih znamenitosti Hallstatta. Ako volite lubanje i spremni ste odvojiti nekoliko eura za razgled, podzemno groblje Kraner s kosturnicom iz XII. stoljeća koja broji preko 1.200 lubanja je pravo mjesto za vas! Kosturnica je nastala iz vrlo praktičnog razloga. Katolička crkva u srednjem vijeku nije dozvoljavala kremiranje, pa bi se zbog nedostatka mjesta na groblju prilikom iskopavanja groba za novog pokojnika kosti prethodnih pokojnika sahranjenih prije 10 do 20 godina prenosile u kosturnicu u ritualu drugog sprovoda. Nasljeđe pokojnikove obitelji sačuvano je u crtežima i natpisima. Lubanje su označene imenima ili inicijalima na temelju kojih se moglo identificirati preminulog. Ako niste raspoloženi za gledanje običnih i oslikanih lubanja, uživajte u razgledu unutrašnjosti crkve u kojoj se nalazi impresivni kasnogotički drveni oltar ili, ako je pak sunčani dan, s uzvisine se pruža divan pogled na Hallstatt.
Na putu prema glavnom trgu (Marktplatz) s lijeve strane se smjestio Hallstatt Museum koji je podružnica Prirodoslovnog muzeja u Beču i ima drugu najveću kolekciju umjetnina halštatske kulture u svijetu. Glavni trg datira iz XIV. stoljeća i prepoznat ćete ga po spomeniku Svetom Trojstvu smještenom u samo središte trga okruženog raznobojnim pitoresknim kućama u čijim prizemljima su se smjestili kafići, restorani, hoteli, dućani i suvenirnice. Većina kuća u Hallstattu zadržala je svoju originalnu drvenu strukturu, no kuće na Marktplatzu uništene su u velikom požaru 1750. godine, te su iznova sagrađene u kamenu pa se razlikuju od većine arhitektonskih zdanja u ostatku grada.
Rudnik soli Hallstatt
Do rudnika soli je vrlo jednostavno doći. Prvo se vozite uspinjačom oko 3 minute i po izlasku dolazite do vidikovca Hallstatt Skywalk na visini od 350 metara s kojeg se pruža idiličan pogled na grad i jezero.
Odmah do vidikovca nalazi se i restoran u kojem možete nešto pojesti ili popiti kavu uživajući u prekrasnom pogledu na prirodu Hallstattskog jezera.
Lagana šetnica kroz divan krajolik s livadama ispunjenim šarenim cvijećem vodi vas do rudnika. Iako je dio rudarskog okna iz doba Marije Terezije preuređen u muzej, rudnik je i dalje aktivan. Prije razgleda rudnika svaki posjetitelj dobije adekvatnu radnu odjeću što je posebno zabavno iskustvo. Tura kroz rudnik traje sat i pol, a osim edukativnih i lako razumljivih prezentacija o povijesti rudnika, posjet je prigodan i za djecu posebice zbog zabavnih elemenata poput dva dugačka drvena tobogana niz koje se posjetitelji spuštaju tijekom razgleda i vlakića koji vas nakon završetka ture vozi van iz rudnika.
Vidikovac Five Fingers, špilje Ice Cave i Mammut Cave
U obližnjem mjestu Obertauern udaljenom pet minuta vožnje automobilom od Hallstatta nalazi se Dachstein Kippenstein žičara kojom se vozite do špilja ili do vrha ako planirate posjet vidikovcu Five Fingers. Sve se naravno naplaćuje, pa je najbolje odvojiti cijeli dan za jednodnevni izlet i kupiti kombiniranu kartu kako biste uštedjeli nekoliko eura po osobi. Sve cijene i kombinacije karata, kao i radno vrijeme špilja i žičare navedene su na web stranici centra. Želite li posjetiti Mammut Cave i Dachstein Giant Ice Cave trebate sići na prvoj stanici žičare.
Obje špilje se isplati vidjeti, no ako nemate vremena i morate birati, bez puno razmišljanja predlažem izabrati ledenu špilju, jer je uistinu impresivna. Za obje špilje se toplo obucite, jer je prosječna temperatura +2 °C tijekom cijele godine, a u ledenoj špilji naravno i ispod nule, s time da vodstvo traje 50-tak minuta, pa računajte na duži boravak u hladnom okruženju.
Nakon razgleda špilje možete se žičarom popeti na sam vrh planine na visinu od 2.109 metara nadmorske visine s koje se pruža predivan pogled na Salzkammergut, Alpe, jezero, glečere…. Uistinu je poseban doživljaj naći se u razini sa svim okolnim planinama pri čemu čovjek osjeti stanovito strahopoštovanje prema zadivljujućoj prirodi koja ga okružuje. Na vrhu se nalazi nekoliko lokacija s vidikovcima, a najpoznatija je platforma Five fingers do koje je potrebno pola sata lagane šetnje i s koje se za vedrog dana vidi cijelo Hallstattsko jezero.
Gosau
U blizini Hallstatta nalazi se turističko mjesto Gosau s dva jezera. Manje jezero se navodno može obići za sat-dva lagane šetnje, a veće jezero je zahtjevnije za obilazak, no i impresivnije s pogledom na glečer u daljini.
NEOBIČNOSTI HALLSTATTA – DOBRO JE ZA ZNATI
Hrana
Kako smo stigli u Hallstatt oko 16 sati, dok smo se smjestile u pansion već smo bile poprilično gladne i spremne za konkretniji kasni ručak/ranu večeru. No, ono što nas je zateklo i s čime se nismo susrele na ostalim europskim destinacijama koje smo posjetile jest činjenica da 90% restorana u Hallstattu ne poslužuje hranu nakon 18 sati! Sjele smo u jedan, pa u drugi i treći restoran i svugdje ista priča – na kraju smo pitale konobara ima li ijedan restoran u mjestu gdje možemo jesti nakon 18 sati i naveo je čak tri restorana koja rade do 20 sati, od kojih jedan poslužuje hranu i do 22 sata. No, ne samo da restorani zatvaraju kuhinju u 18 sati, već se tada zatvaraju i svi dućani, pa i suvenirnice (čak i vikendom), ali i kafići i tzv. slastičarnice (u nastavku teksta objašnjenje zašto “tzv.”). Tako da ako poželite sjesti i popiti kavu poslije 18 sati u Hallstattu, čeka vas pravi izazov. I da, znam što ćete reći – mi Hrvati smo se fest razmazili – kod nas sve radi i petkom i svetkom i samo sjedimo po kavama. Istina, ali turistički grad u proljeće u kojem niš pod milim Bogom ne radi nakon 18 sati djeluje malo spooky. Ok, ako ti već ne daju jesti, možeš se tješit kak’ ćeš fino stesati liniju do povratka kući, ali što točno raditi ostatak dana? Muzeji, suvenirnice, kafići, špilje, žičare i uspinjače… sve se zatvara u 18 sati.
Osim uvrnutog radnog vremena, ponuda u restoranima je i više nego oskudna. Na stranu visoke cijene koje su opravdane lokacijom u centru i divnim terasama s pogledom na jezero, ali većina restorana na meniju ima doslovce izbor od tri do četiri identična jela: pastrva – file ili cijela riba s krumpirom, bečki odrezak s pomfritom i eventualno gulaš. Nema piletine, puretine, teletine, govedine, nema rižota, tjestenina… Osim oskudne ponude postavlja se i pitanje kulinarskih sposobnosti, jer to što smo jele nije baš bilo ukusno i kvalitetno pripremljeno. Sve moje sumnje i čuđenja potvrđeni su drugi dan kada sam na TripAdvisoru utipkala ”Best places to eat in Hallstatt” i iskočila su mi ravno tri restorana u Hallstattu, dok su svi ostali smješteni u široj okolici grada. I svakako dobronamjerna sugestija: ne tražite i ne posjećujte talijanske restorane u Hallstattu, jer je jedina pizzeria u Hallstattu ocijenjena najgorom mogućom ocjenom, a prema degustiranim njokima s umakom od rajčice koje sam čak pronašla u jednom restoranu potvrđujem da ocjene posjetitelja uopće nisu bile pretjerane.
Ukoliko se kojim slučajem želite počastiti nečim slatkim poput sladoleda, palačinki ili ne daj Bože kolača, na raspolaganju imate ravno tri lokacije za izbor: pekarnicu na samom ulazu u grad koja nudi slatka peciva, čaj, kavu i pokoji kolač, zatim mini prostor sa škrinjom sa sladoledom i palačinkama na sredini šetnice uz jezero, te štand sa šamrolnama i perecima na kraju šetnice. I to bi uglavnom bilo to, naravno uz napomenu da rade do 18 sati.
(Ne)dostupnost/(ne)potpunost informacija
Osim bizarnog radnog vremena i ne baš bogate gastronomske ponude, moram priznati da Austrijanci u Hallstattu i nisu najljubazniji domaćini, a i podosta su šturi u davanju konkretnih informacija o pojedinim izletištima, lokacijama i inim sadržajima. Pa tako, recimo, gospon na blagajni vam lijepo kaže da imate 15 minuta hoda do Mamutske pećine i 15 minuta hoda do Ledene pećine.
No, pritom ne spomene da je put do Mamutske špilje lijep i ravan, a put do Ledene špilje kontinuirani uspon pod nagibom od 30% koji definitivno traje dulje od 15 minuta, što je posebice zahtjevno za starije osobe koje vjerojatno ne bi ni krenule u ovu avanturu da su bile adekvatno informirane o usponu koji ih čeka prije ulaska u špilju ili o činjenici da i razgled špilje koji traje 50-tak minuta podrazumijeva kontinuirano penjanje i spuštanje vrlo strmim stepenicama. No, to me i nije toliko začudilo obzirom da su im i informacije na internetskim stranicama grada i turističke zajednice poprilično kaotične i nepotpune.
Ture na engleskom/njemačkom jeziku
Nakon nekoliko dana u Hallstattu bilo je nemoguće ne primijetiti dvostruka mjerila za domaće turiste i “ostale”. Većina tura i audio vodiča je dvojezična, no postoji značajna razlika u količini i omjeru informacija koje se pružaju na engleskom i njemačkom jeziku. Krenimo od vožnje brodićem tijekom koje na razglasu slušate informacije o pokrajini, gradu i jezeru, pa tako snimka sadrži tri dijela na njemačkom jeziku i samo jedan dio informacija na engleskom jeziku, što je zaista začuđujuće ako uzmemo u obzir da im 70% gostiju čine stranci iz nenjemačkog govornog područja.
I dok smo tijekom vožnje brodom mislili da je možda samo slučajnost što je na engleskom jeziku rečena samo najosnovnija faktografija, dok su Austrijanci mogli čuti naširoko i o flori i fauni, te zanimljivoj povijesti grada, ista stvar se ponovila u rudniku soli, gdje smo gledali tri prezentacije odnosno dokumentarna filma na njemačkom jeziku. I dok je narator govorio i govorio, na ekranu bi se pojavila samo jedna jedina rečenica na engleskom jeziku, pa opet posjetitelj stječe dojam kako je uskraćen za pozamašni dio informacija. Jedino smo u špiljama gdje su nas vodili pravi vodiči dobili podjednaku količinu informacija na njemačkom i na engleskom jeziku.
PROLJEĆE U HALLSTATTU
Ovo pitoreskno selo je toliko lijepo da uopće nije važno u koje godišnje doba ga planirate posjetiti. No, ukoliko želite pravu bajku preporuča se sredina zime kako biste doživjeli snježnu idilu ili pak sredina svibnja kada je cijeli kraj u punom cvatu. Kao prirodno zimogrozna osoba odabrala sam svibanj i proljetnu bajku, a snježnu idilu ostavljam za koji drugi put.
Kako je Hallstatt okružen planinama sunce nestane već oko 17 sati, a nešto duže možete upijati vitamin D na obližnjem otočiću koji se nalazi na 5 minuta lagane šetnje od centra i s kojeg se pruža divan pogled na grad. Nakon nestanka sunca ugodnih 25 °C brzo postane hladnjikavih 15-17 °C, a temperature noću padaju i na 7 °C. Imali smo veliku sreću s vremenskim prilikama, te osim kratke tuče na vrhu 2.109 metara visoke planine i pljuska s povratka s jezera Gosau, stalno nas je pratilo sunce i pokoji bijeli oblak. No, obzirom na snagu pljuska i bujnost zelenila koje okružuje grad, reklo bi se da imaju dosta padalina tijekom godine.
Jedinstven spoj prirode, arheologije, tradicije i osebujne drvene arhitekture u kojoj se mogu naći svi mogući stilovi od romanike, gotike i baroka, pa do suvremenih stilova čini čarobno malo alpsko mjesto Hallstatt uistinu posebnom destinacijom koju se isplati posjetiti u bilo koje godišnje doba.
