U drugom dijelu putopisa bit će riječi o zanimljivostima u Židovskoj četvrti, Praškom dvorcu i Maloj četvrti uz neizostavne praktične savjete.
Židovska četvrt/Josefov
Meni najdraži dio grada je svakako Židovska četvrt. U srednjem vijeku dvije različite židovske zajednice živjele su odvojeno. Tijekom vremena Židovi zapadnog obreda okupljeni oko Staronove sinagoge i Židovi Istočnog obreda okupljeni oko Stare škole spojili su se u jednu zajednicu i postali zatvoreni geto. Židovi su stoljećima bili optuživani za podmetanje požara, trovanje vode i slične nepodopštine koje su kršćanima služile kao izgovor za njihov progon. Takvo stanje trajalo je sve do kraja XIX. stoljeća. Reforme Josipa II., po kojem je Židovska četvrt dobila ime Josefov, djelomično su ublažile diskriminaciju. Zbog nedostatka kanalizacije i opasnosti po život većina dotrajalih starih kuća u getu je srušena. Na njihovom mjestu podignute su nove građevine u Art Nouveau stilu, ali su povijest židovskog naroda sačuvale gradska vijećnica, staro židovsko groblje i cijeli niz sinagoga uključujući i najstariju sinagogu u Europi.
Staro židovsko groblje bilo je više do 300 godina jedino mjesto na kojem je Židovima bilo dozvoljeno pokapanje. Tek neznatno prošireno u svojoj veličini ono odgovara izvornom srednjovjekovnom groblju. Zbog nedostatka prostora ljudi su bili pokapani jedan iznad drugog u 12 slojeva, pa se tako danas na izuzetno maloj površini može vidjeti više od 12 tisuća nadgrobnih spomenika, no procjenjuje se kako je na groblju pokopano daleko više ljudi. Kada šećete tim tihim dvorištem s nagomilanim, istisnutim i nakrivljenim spomenicima imate osjećaj kao da svaki od njih priča sudbinu pokopane duše. U vodiču su nabrojeni znameniti Židovi koji su ovdje pokopani, poput pisca i astronoma Davida Gansa, glavnog rabina Praga Davida Oppenheima i rabina Löwa. Poseban duh vremena prenosi i Staronova sinagoga. Izgrađena oko 1270. godine danas je jedna od najstarijih gotičkih građevina u Pragu i najstarija sinagoga u Europi. Riječ je o specifičnoj arhitekturi s masivnim osmerokutnim stupovima koji u glavnoj dvorani pridržavaju peterostrani svod, dok su duboki i mali prozori naknadno dodani u XVIII. stoljeću kako bi se ženama omogućilo prisustvovanje bogoslužju.
Zasigurno je najdekorativnija Španjolska sinagoga sagrađena na mjestu prve praške sinagoge poznate kao Stara škola. Naziv je dobila zbog bogate štukature koja podsjeća na Alhambru u Španjolskoj. Izgrađena u pseudomaurskom stilu tijekom druge polovice XIX. stoljeća, Španjolska sinagoga danas je prostor stalne izložbe posvećene židovskoj povijesti.
U Židovskoj četvrti možete uživati u velikom broju zgrada prekrivenih cvjetnim Art Nouveau ukrasima, ali i zanimljivim eksperimentima poput intenzivno ružičaste Kubističke kuće. Osim upadljive boje fasade i geometrijskih otvora, pažnju privlače golemi divovi koji pridržavaju prozore. Još jedna interesantna kubistička građevina nalazi se u Celetnoj ulici. U prizemlju Kuće Crne Madone smještena je i trgovina s raznim dizajnerskim proizvodima inspiriranim kubističkim stilom. U Židovskoj četvrti posjetili smo i Samostan sv. Agneze Praške, koji je, kako mu i samo ime kaže, utemeljila Agneza, sestra kralja Vjenceslava I. Jedna od prvih gotičkih građevina u Češkoj danas je dio prostora Narodne galerije i u njoj je smještena izložba zbirke srednjovjekovne umjetnosti Češke i srednje Europe, ali se održavaju i povremene izložbe suvremenih umjetnika. Za vrijeme našeg posjeta aktualna je bila izložba korejske umjetnice JaeEun Choi ‘The House That Continuously Circulates’. Projekt baziran na vječnoj sponi čovjeka i prirode, vremena i postojanja, čovjeka i egzistencije, realiziran je u sakralnom prostoru samostana. Eksperimentirajući s organskim vezama znanosti i umjetnosti JaeEun Choi traži sinergiju između umjetničke kreacije te kemijskih i fizičkih procesa. Odabrala je Prag zbog izuzetnog duhovnog potencijala tražeći kroz umjetnički eksperiment odgovor na pitanje kako povezati duh grada s duhovnom atmosferom samostana i autentičnom slikom njegove evolucije, povijesti i života. Moram priznati da me oduševio spoj srednjovjekovnog sakralnog prostora i suvremene organičke umjetnosti. Savršen omjer prožimanja i komunikacije prilikom kojeg se jedna sfera ne nameće drugoj stvara poseban ugođaj bivanja u takvom jedinstvenom prostoru.
Praški dvorac i Hradčany
Prije divne priče o značajnoj povijesti Praškog dvorca moram napomenuti kako je organizacija unutar kompleksa najblaže rečeno – kaotična. Ukoliko ste kupili Prague Card samo na jednom jedinom šalteru možete kupiti ulaznice koje se, inače, prodaju na nekoliko punktova unutar samog kompleksa. Nitko vas ne zna uputiti gdje točno morate ići, pa vas vozaju od jednog do drugog punkta s time da vam ne dozvoljavaju da dođete do blagajnika samo pitati možete li kod njega kupiti svoju kartu prije nego što otiđete na kraj reda u kojem čeka tridesetak ljudi. Kada napokon dobijete kartu i uđete u famozni kompleks svi se prema vama ponašaju kao prema jatu srdelica koje samo treba usmjeravati i uzeti im što više novaca. Tako se nađete u situaciji da, iako ste platili ulaznicu za razgled svih objekata Praškog dvorca, to ne znači da je u cijenu uključen i toalet koji se nalazi unutar jednog muzeja, pa činjenica da si razgledao dotični muzej i imaš kartu ne znači da smiješ besplatno koristiti wc. Za razgled svih sadržaja treba sigurno pola dana, pa se sad zbrojite možete li izdržati toliko dugo bez wc-a ili ćete klozet frajli platiti harač od 1 €.
Ponašanje prema turistima nije drugačije ni u ostalim kulturnim i muzejskim institucijama, a obišli smo ih zaista puno. U manjim muzejima rade starije gospođe čiji je posao otključati vrata, naplatiti kartu i eventualno dodatnu potvrdu za fotografiranje. Ako očekujete pozdrav, smiješak ili možda kratke uvodne informacije… previše očekujete. Budite sretni da su vam upalile svjetla u svim prostorijama i prodale kartu. Tu njihov angažman kao takav prestaje. Pokušavate se ne obazirati na takvo ponašanje, ali nakon petog muzeja i već popriličnog iznosa utrošenog na ulaznice i sami postajete čangrizavi, te se sjetite uvodnih riječi profesora na studiju muzeologije ”osoba koja prodaje karte je najčešće prva osoba s kojom stupate u kontakt u muzeju, njezina je odgovornost i dužnost učiniti vam boravak u muzeju ugodnim, pružiti vam sve potrebne informacije i potaknuti vas da dođete opet”. Hm… da…
Osim kaotične atmosfere i totalne neorganiziranosti zaposlenika što reći o samom dvorcu… Povijest cijelog Praga počinje upravo ovdje u dvorcu kojeg je u IX. stoljeću izgradio princ Bořivoj. Zgrade unutar zidina uključivale su palaču, tri crkve i samostan, a oko 1320. godine utemeljen je i grad Hradčany. Od 1918. godine dvorac je sjedište predsjednika Republike. U svojoj dugoj povijesti dvorac je pretrpio velike štete, posebice za vrijeme husitske bune, brojnih napada i požara, a danas predstavlja sukus stilova od gotičke katedrale Sv. Vida do renesansnih dodataka Rudolfa II., dok je područje dvorišta obnovljeno u kasnobaroknom i neoklasičnom stilu. Katedrala sv. Vida kao tradicionalno mjesto krunjenja čeških kraljeva nezaobilazno je mjesto posjeta. Nemojte da vas zavaraju kako morate kupiti ulaznicu da bi vidjeli cijelu unutrašnjost katedrale. Možete se prošetati i doživjeti katedralu u potpunosti i bez dodatne naplate za šetnju glavnim brodom. Posebnu čar unutar grada ima Zlatna ulica u kojoj su se smjestile minijaturne kućice, svaka u svojoj boji. Kratka i uska ulica izgrađena je početkom XVI. stoljeća za dvorske čuvare, a ime je dobila po zlatarima koji su se doselili stoljeće kasnije. Danas je većina kuća pretvorena u suvenirnice za brojne turiste ili ogledne primjerke prijašnjeg života.
Kraljevsku palaču vrijedi posjetiti prvenstveno zbog Vladislavove dvorane s prekrasnim rebrastim svodom s kraja XV. stoljeća, radom Benedikta Rieda.
Posjet Praškom dvorcu mogao bi potrajati cijeli dan, posebice ako se odlučite na razgled zbirke barokne umjetnosti Narodne galerije smještene u samostanu Sv. Jurja te zbirke europske umjetnosti u Palači Sternberg.
Hodočastili ili ne, svakako se isplati posjetiti barokni Loreto izgrađen 1626. godine na zahtjev češke plemkinje Kateřine Lobkowicz koja je često promovirala legendu o Svetoj kući Loreta, a čija kopija čini srce ovog kompleksa. Za barokno pročelje samostana zaslužni su Christoph i Kilian Ignaz Dientzenhofer, a sama Sveta kuća ukrašena je bogatim štuko figurama starozavjetnih svetaca i reljefima talijanskih umjetnika s prizorima iz života Djevice Marije. Privlačna arhitektura Svete kuće i klaustra vizualno nadopunjuju i podupiru čudesne priče o Loretu kojima je Ferdinand II. pokušavao Čehe vratiti Katoličkoj crkvi. U unutrašnjosti kompleksa čuva se i blago Loreta, raskošna zlatna monstranca za pokazivanje hostije popularno prozvana Praško sunce. Ukrašena s 6222 dijamanta, dar je vojvotkinje Ljudmile iz Kolowrata koja je u svojoj oporuci napisala kako se predmet mora napraviti koristeći njezinu vlastitu zbirku dijamanata.
Mala četvrt
Suho i lijepo vrijeme bilo bi idealno za posjet Maloj četvrti jer ćete zasigurno većinu vremena provesti uživajući u svježem zraku na obroncima podno dvorca, šetajući otokom Kampa ili u razgledavanju bogatih baroknih palača unutar kojih su se smjestila veleposlanstva. Ovo je dio Praga na koji je najmanje utjecala novija povijest u smislu da je izuzetno malo zgrada sagrađeno nakon XVIII. stoljeća.
Malostranskim trgom dominira Crkva sv. Nikole čija je izgradnja počela 1703. godine, a posljednji ukrasi dodani su 1761. godine. Svi koji su studirali povijest umjetnosti znaju ovu crkvu uzduž i poprijeko, jer je bila vrlo detaljno analizirana na predavanjima o baroknoj arhitekturi, obzirom da su autori crkve otac i sin Christoph i Kilian Ignaz Dientzenhofer, najveći praški predstavnici visokog baroka.
Prva velika svjetovna građevina baroknog razdoblja u Pragu današnje je sjedište češkog Senata. Palača nazvana po ambicioznom carskom zapovjedniku Albrechtu von Wallensteinu može se, zajedno s raskošnim vrtovima, slobodno razgledati subotom i nedjeljom. Čitajući malo o povijesti palače lako je zaključiti kako je Wallenstein bio poprilično nezasitan čovjek. Želja mu je bila izgraditi palaču koja bi svojom veličinom nadmašila Praški dvorac, a kao potvrdu svoje veličine i važnosti dao je glavnu dvoranu ukrasiti stropnom freskom na kojoj je sebe dao prikazati kao boga Marsa dok vozi trijumfalnu kočiju.
Ako ste prijepodne posjetili Praški dvorac uskom i strmom Nerudovom ulicom možete se spustiti do Malostranskog trga. Nerudovu ulicu krase brojne barokne palače, ali i velik broj heraldičkih oznaka po kojima su se kuće razlikovale prije uvođenja kućnih brojeva. Naziv je dobila po pjesniku, pripovjedaču, novinaru i kazališnom kritičaru Janu Nerudi koji je živio u kući Kod dva sunca.
U Nerudovoj ulici može predahnuti u nekom od restorana i pivnica koje u skrivenim romantičnim dvorištima pružaju topli ugođaj unutrašnjih vrtova zaklonjenih od učestalih hordi turista, a unatoč atraktivnoj lokaciji cijene ukusnih čeških specijaliteta su vrlo pristupačne.
Nakon ručka isplati se prošetati otokom Kampa, zelenom oazom usred grada koja se popularno naziva ‘praška Venecija’ zbog brojnih kanala koje rese stare vodenice, a umjesto gondola voze kanui. Na otoku su se u srednjem vijeku nalazili samo vrtovi, a i danas veći dio otoka prema jugu zauzima park. Ako ste poslušali savjet i razgledali Malu četvrt po suhom i sunčanom danu, svakako odvojite vrijeme za vožnju uspinjačom i šetnju do Promatračkog tornja s kojeg se pruža divan panoramski pogled na cijeli Prag. Smješten u Petřínskom parku, toranj je imitacija Eiffelovog tornja (naravno, u puno manjem izdanju) Izgrađen je za Jubilarnu izložbu 1891. godine. Budite spremni na 299 stepenica uspona na 60 metara visoki toranj, a kao nagradu na vrhu dobijete Prag na dlanu.
Za kraj nikako nemojte propustiti šetnju uz Vltavu u sumrak, te zaključiti putovanje romantičnom vožnjom brodom po Vltavi. Čak i ako ne stavite ruku na lik sv. Ivana Nepomuka sigurna sam da će svatko tko jednom posjeti Prag doći opet i opet i opet….
*podaci preuzeti iz turističkog vodiča, brojnih deplijana i kataloga muzeja, a ponajviše iz vlastitog doživljaja Praga