Dugo vremena, zapravo puno predugo, nije bilo putopisa na portalu PerceiveArt. Postoje dva ključna razloga zašto je tome tako – prvo, jer bi se poslovne obaveze uvijek ispriječile kao prioritet, a onda je došla pandemija pa smo svi bili primorani staviti naše želje za putovanjem u duboku hibernaciju. Višegodišnju stanku u putovanjima trebalo je konkretno nadoknaditi kako i priliči hedonističkim dušama. Tako da smo se majka i ja ove godine uputile u raj na zemlji. Prvi putopis nakon dugo dugo vremena posvećen je Baliju – otoku bogova.
KAKO I ZAŠTO BALI?
Dok nisam počela objavljivati fotografije s Balija nisam bila ni svjesna da je upravo ta destinacija na listi želja brojnih Hrvata pozicionirana kao top destinacija za putovanje. Najiskrenije, da mi brat ne živi na Baliju teško da bih ikada i posjetila Bali. Daleko od toga da ne volim prekrasnu prirodu i tropsku klimu, ali nekako sam uvijek bila više orijentirana na europske destinacije, a svi koji me poznaju itekako znaju da sam velika zaljubljenica u Irsku i Škotsku – zemlje u koje bih uvijek i stalno iznova putovala.
Kako ide ona stara „kad neće Muhamed brdu, onda će brdo Muhamedu“… E, pa kako se moj brat vrlo jasno i opetovano izjasnio kako nema ni najmanje šanse da se vrati u Hrvatsku, mami i meni nije preostalo apsolutno ništa drugo nego duboko se žrtvovati za očuvanje kvalitetnih i dobrih međuobiteljskih odnosa te spakovat svoje prnje i krenut put Indonezije.
Kupile smo karte još u srpnju kako bi osigurale povoljnije cijene i praktičnije vezne letove. Putovale smo preko Dohe, prvi let je trajao otprilike pet i pol sati, zatim pauza od dva sata u Dohi i drugi let iz Dohe do Denpasara koji je trajao oko devet i pol sati. Let smo dobro podnijele i na potpuno iznenađenje mog brata koji nas je dočekao na aerodromu nismo imale jet lag, dapače, već iduće jutro bile smo spremne za upoznavanje Balija!
Na putovanje smo krenule u prvoj polovici veljače tj. u zimskom periodu što za Bali znači češća i veća količina padalina i veći postotak vlage u zraku. Vremenska razlika između Hrvatske i Balija je +7 sati, a sunce zalazi između 18 i 19h. U koliko sati sviće ne znam, morat ćete provjeriti na internetu, jer sam velika spavalica, pa se nismo budile u cik zore, iako vjerujem da i svitanje ima svojih čari.
BALI – OTOK BOGOVA
Bali nazivaju „otokom bogova“, „posljednjim rajem na zemlji“, ali i „jutro svijeta“. Uoči našeg dolaska moj brat nam je slao fotografije i kratke video snimke s najrazličitijih lokacija na Baliju i doista je sve izgledalo fascinantno, dapače i suviše lijepo da bi bilo stvarno. Jednostavno je bilo teško za povjerovati da takvo mjesto uistinu postoji. Ali onda dođete na Bali, prošećete džunglom ili dugom pješčanom plažom koju oplakuje Indijski ocean i osjetite duboki istinski spokoj i još dublje strahopoštovanje prema Majci Prirodi. Teško je taj osjećaj opisati riječima, jer naravno imamo i mi divnih prirodnih ljepota u Hrvatskoj, ali ovo je doslovce kao jedan posve drugi i posve drugačiji svijet.
Uronjeni u drvenu tradiciju, umjetnost i nevjerojatnu ljubaznost i srdačnost lokalnog stanovništva svaki tren proveden na Baliju budi osjećaj kao da ste se vratili u prošlost i prisjetili se svih onih važnih ljudskih i duhovnih vrijednosti koje je Zapadni svijet u utrci s vremenom, konzumerizmom i materijalizmom u potpunosti potisnuo i zaboravio. Boravak na Baliju je idealan za resetiranje temeljnih postavki pojedinca. Nemoguće je ne se osvrnuti na vlastiti život, vlastito djelovanje i preispitati se idem li u pravom smjeru, slušam li sam sebe i djelujem li najbolje što mogu? To su sve pitanja koja su se meni javila za vrijeme boravka na Baliju, a osoba sam koja čvrsto stoji s dvije noge na zemlji, percipira svijet kroz opipljivo i vidljivo i ne provodi previše vremena filozofirajući i razmišljajući o dubljem smislu života. No, kako je do toga došlo? Krenimo ispočetka.
FAKTOGRAFIJA I TRADICIJA
U bespućima interneta, ali ajmo uzeti Hrvatsku enciklopediju kao referentnu točku, pronaći ćete informaciju kako je Bali najzapadniji otok među Malim Sundskim otocima s približno 4 milijuna stanovnika, uglavnom Balinežana (mješanaca prastanovnika otoka Balija i Javanaca). Posebna zanimljivost leži u činjenici kako je u Indoneziji najzastupljenija religija islam (čak 4/5 stanovništva), dok većinu stanovništva na Baliju čine hinduisti. I to se doista osjeti kroz prisutnost izuzetno velikog broja hinduističkih hramova na Baliju, ali i brojne drevne običaje, bogatu kulturu, umjetnost i tradiciju. Ono što prvo zamijetite kad dođete na Bali su „balinese offerings“ – male košarice s cvijećem, palminim lišćem, voćem, slatkišima i mirisnim štapićima koje Balinežani stavljaju ispred ulaza u domove, dućane i restorane. Riječ je o ritualu koji štiti kuće i ulice od demona i donosi zadovoljstvo bogovima. Takozvani darovi za bogove su ritual koji Balinežani ponavljaju nekoliko puta u danu i ne možete ih ne primijetiti.
Svaka malo tradicionalnija obitelj ima svoj kutak za molitvu u dvorištu kuće tj. svaka kuća ima svoj privatni hram ukrašen raznobojnim reljefnim elementima i skulpturama odjevenim u sarong. Mnogi Balinežani žive tradicionalno unutar zajednica u kojima svi rade – obrađuju zemlju ili privređuju na drugačiji način te doprinose vlastitoj zajednici. Uzgajaju se riža, šećerna trska, kukuruz, pamuk, kava (najskuplja kava na svijetu – uguglajte: Kopi Luwak), tropsko voće, vanilija i dr., a ljudi se bave stočarstvom (bivol, govedo, konj, svinja, koza) i ribarstvom.
Razvijeni su tradicionalni obrti (drvorezbarstvo, odjevni predmeti, filigranstvo, kožarstvo). Osobno sam ostala opčinjena balinežanskom vještinom drvorezbarstva – od oblikovanja vrata, ulaznih portala, klupa i ostalog drvenog namještaja pa sve do reljefa i skulptura u drvu. Profinjenost, kompleksnost i slojevitost izvedbe koja je vrlo često narativnog karaktera priča višestoljetnu priču o povijesti naroda račvajući se u maestralna i vrlo često monumentalna djela koja zadivljuju nizom organski oblikovanih detalja.
Iznimno je važno istaknuti kako Balinežani žive za ceremonije i proslave čiji je nezaobilazni segment tradicionalni balinežanski ples. Za vrijeme boravka na Baliju, mama, brat i ja smo pogledali izvedbu Barong i Kecak and fire plesa. Bali ima preko 30.000 hramova i iako moj brat kaže „vidjela si jedan, kao da si vidjela sve“, ja bih svaki pojedinačno posjetila i pomno proučavala, jer su naprosto fascinantni i toliko drugačiji od svega u našem svijetu. Više o tradicionalnim plesovima i predivnim hramovima koje toplo preporučam posjetiti moći ćete čitati u jednom od narednih nastavaka putopisa o Baliju.
TURIZAM NA BALIJU – UČITE I UGLEDAJTE SE!
Cijeli otok živi od turizma, ali to nije turizam na kakav smo navikli u Hrvatskoj po principu „evo ti sunce i more, šuti i budi zadovoljan, ostavi što više para, što prije otiđi i ne zanovijetaj što bi i kako moglo biti bolje i drugačije“. Ne, to je posve drugačiji oblik turizma. Na Baliju su svi dobrodošli, ali apsolutno svi! Balinežani žive u skladu sa zakonima Karme – ne radi drugima ono što ne želiš samome sebi. I dok kod nas mnogi isto ponavljaju tu mantru, na Baliju stanovnici doslovce žive u skladu s njom. Balinežani su iznimno ljubazni, skromni, srdačni i dobronamjerni ljudi. U 20 dana koliko smo boravile na Baliju nismo susrele niti jednog lokalnog čovjeka koji bi bio nervozan, ljut ili bijesan. Dapače, upravo suprotno. Bili smo u hramovima, muzejima, spa i wellness salonima, dućanima, restoranima i kafićima i apsolutno svi su bili ljubazni prema nama i spremni pomoći. Naravno da i oni imaju svojih problema i da nisu vječno prpošni i pozitivni, ali vlada posve drugačija atmosfera u zraku nego kod nas. Nema tenzija, nema agresije i nema histerije. Znate li kako je to divan osjećaj? I Balinežani su vrlo pošteni. Primjer: indonezijski rupiji su suludi, plaća se u milijunima, ja sam se stalno gubila u brojanju nula, no, Balinežani su toliko pošteni da će prije zakinuti sami sebe nego druge. Pri svakoj kupnji po nekoliko puta bi provjeravali iznos kod vraćanja ostatka novaca kako nam ne bi krivo uzvratili te su redovno na digitronu upisivali iznos da se lakše orijentiramo koliko što košta.
Balinežani su iznimno ljubazni i često se zahvaljuju i nakon nekoliko dana takav međuljudski odnos i komunikacija vam uđu pod kožu. Budite i vi ljubazni i zahvalni, jer zahvaljujući takvoj klimi i okruženju čovjek se vrlo brzo počne opuštati, bude smireniji, zadovoljniji i u konačnici sretniji.
Ponuda u svim gradovima u kojima smo bili je iznimno raznolika, jedinstvena i bogata. Zaista smo posjetili jako puno restorana i kafića i ono što me u potpunosti oduševilo jest činjenica da imaju izuzetno raznoliku ponudu – od veganskih, vegeterijanskih i raw food jela, preko talijanske, indonežanske i kontinentalne kuhinje pa sve do konkretnih mesnih menija. Također se iznimno trude oko ambijenta – na Baliju svaki kafić/restoran ima svoj vlastiti izričaj tj. ozračje i atmosferu koja pruža jedinstven ugođaj što je predivno jer svatko može pronaći nešto za sebe.
I mala napomena za konzumiranje hrane u restoranima – u Ubudu je u pravilu u menijima navedena cijena koja je konačna cijena koju ćete platiti za pojedino jelo, dok je u Kuti u meniju navedena cijena za jelo koja nije konačna tj. pri donjem rubu svake stranice istaknut je ukupni postotak za koji se uvećava navedena cijena za potrebe poreza i pružene usluge, čisto da se ne zabunite ili preračunate. Vratimo se na ponudu, osim uređenja interijera i gastronomske ponude, mnogi ugostitelji se trude i oko dodatnih sadržaja poput glazbenih i plesnih nastupa uživo – što je na našoj obali više-manje nestalo s raspadom bivše države. Nikad mi neće biti jasno kako ugostitelji ne razumiju da osim ”dum-dum” ili ”bum-tres” glazbene pozadine u kafićima i restoranima uz koju ne možete ni normalno razgovarati, ljudi zaista vole čuti izvođače uživo koji izvode autorsku glazbu ili recimo Adele, Ed Sheerana ili Maroon 5 kao što je bio slučaj na Baliju. I gle čuda, uz dodatni sadržaj možete se istaknuti među konkurencijom, time privući i više publike, dati priliku kvalitetnim glazbenicima da nastupaju i zarade za život i tako su svi na dobitku. A turisti u Hrvatskoj će onda možda i zapamtit vaš prostor po ambijentu, uređenju, hrani i dodatnim kvalitetnim sadržajima. Tako blizu, a tako daleko, tako jednostavno, a opet nedostižno za naš mentalitet. Zaista, Bali je zemlja od koje bi Hrvatska kao turistička zemlja mogla i trebala jako puno naučiti!
P.S. više o konkretnim lokacijama koje su me oduševile moći ćete čitati u idućim nastavcima – da, znam, morat ćete pročitati još tekstova za info gdje se što nalazi, kako izgleda i po čemu je posebno, nemrete sve dobit uđuture.
BOLJKE BALIJA – NIJE BAŠ SVE KAO U RAJU
No, da nije sve tako idealno (jer nigdje nije), nabrojat ću i nekoliko negativnih strana koje smo uočile za vrijeme boravka na Baliju. Promet je užurban i kaotičan. Ceste su u pravilu uske i vijugave te maksimalno podređene motorima. Tako da ako znate voziti motor – unajmite ga, jer ćete s njime najbrže doći od točke A do točke B. Rent-a-car ne bih nikako preporučila, a ako se baš morate voziti autom, preporučam taksi ili najam vozača za udaljenije ture i izlete. Bitno je pronaći pouzdanog vozača. Zahvaljujući mom bratu mi smo imale Gustija u Ubudu i Imama u Kuti. Za cca 40 eura privatni vozač vas vozi doslovce cijeli dan na željene lokacije i čeka na tim istim lokacijama dok razgledavate hram, ručate ili šećete uz jezero.
Osim gužvi u prometu, koje jednostavno prihvatite nakon nekog vremena, meni je bilo jako zabavno gledati kako vozači komuniciraju u prometu! P.S. ovo nije negativna stvar, već zanimljivost. Dakle trube stalno, ali ne kao kod nas da razmjene psovke i pobroje sve po spisku, već upravo suprotno! Da se pozdrave! Da, zaista, oni se na taj način pozdravljaju. Naš vozač Gusti je stalno trubio i pozdravljao druge vozače i obično kad jednom potrube – to je pozdrav, ako dvaput brzo potrube to je upozorenje da dolaze tj. da druga strana ne izleti ili se naglo priključi u promet, a da bi potrubili tri puta za redom – to nisam ni čula, ali pretpostavljam da bi bilo ozbiljno upozorenje. Dakle, trubljenje na Baliju više zvuči kao neverbalno komuniciranje poput Morseove abecede, jako je zabavno i dinamično te nitko nikada nije neurotično sjeo na trubu kao kod nas gdje se čovjek prepadne hoće li mu drugi vozač odalamit pljusku ili izać iz auta sa sjekirom ili sačmaricom. Toga jednostavno nema na Baliju, tamo se ljudi trubljenjem pozdravljaju. Iako ima malo prometnih znakova, a semafora gotovo da i nema izvan većih gradova, i iako je promet u potpunosti kaotičan, nema čestih prometnih nesreća jer se nitko ne naganja i svi se međusobno uvažavaju i gle čuda – to funkcionira! Osim kaotičnog i gužvovitog prometa i činjenice da vam za 30 km razdaljine u pravilu treba između sat i sat i pol vožnje autom, druga glavna boljka na Baliju su kupaone i wc-i. Na to obavezno obratite pažnju kada bukirate smještaj. Sobe, terase, balkoni i ostale prostorije znaju vrlo lijepo i idilično izgledati, a u pravilu su kupaone i wc-i slaba točka smještaja – ili su dosta zastarjeli, neobnovljeni i vrlo bazično uređeni ili u pravilu znaju imati problema s nedovoljnim pritiskom vode – što u vodokotliću, a što kod tuširanja pa kad perete kosu potrajat će dok ne isperete šampon s glave. Preporučam da prije bukiranja pročitate recenzije o željenom smještaju na internetu, meni osobno su bile od velike pomoći pri odabiru smještaja. Gradovi nisu najčišći u komparaciji sa standardom na koji smo mi navikli. S time da je Ubud daleko čišći od recimo jedne Kute gdje možete pronaći pozamašne hrpe smeća uz glavnu cestu ili na plaži. Nije to ništa previše strašno, ali je dosta vidljivo kad tek dođete. Kablovi su umjetnost sama po sebi što je zapravo teško riječima opisati, no uvjerit ćete se sami već pri prvoj šetnji gradom.
POVOLJNE CIJENE
Osim ranije navedene ljubaznosti, bogate kulture, tradicije i povijesti, te neopisivih ljepota prirode o kojima će kasnije u tekstu biti više riječi – Bali je cjenovno vrlo pristupačan čak i za naše pojmove. Možete povoljno jesti, piti i noćiti. Mi smo našli smještaj u centru Ubuda za 18 eura noćenje s doručkom za dvije osobe u apartmanu s privatnom terasom, spavaćom sobom s čajnom kuhinjom i kupaonicom uz čišćenje sobe svaki dan i doručak na terasi u vrijeme kada nam je odgovaralo te bazenom raspoloživim za korištenje.
Cijene u kafićima i restoranima dosta variraju i zaista bez previše traženja možete jesti povoljno i ukusno u vrlo lijepom okruženju. Tu posve pristrano odmah navodim Kebafel koji vodi moj brat i koji je poznat po najboljem falafelu u Ubudu, a preporučam i kebab, tursku baklavu i kefir! Ukoliko ga posjetite i bude vam baš lijepo i fino (a drugačije nit ne može biti :D), molim Vas ostavite i review na Tripadvisoru i Google mapsu.
Nisam ljubitelj voća i povrća, no ako se nađete na Baliju ugledajte se na moju majku koja je jela papayu, mangosteen, snakefruit, dragonfruit, passionfruit, rambutan i zlatne banane te uživajte u zdravim darovima prirode. E, da, i mocktails (bezalkoholni kokteli) su im fenomenalni! Koji god da odaberete – nećete pogriješiti!
Cijene masaža su također vrlo pristupačne. Od polusatne masaže stopala za 4 eura do relaksirajuće balinežanske masaže od sat i pol za 25 eura (i to je još bila skuplja cijena, ima i povoljnijih). Za 4,5 eura možete kupiti cjelodnevnu ulaznicu za prekrasan bazen tj. dva bazena na dvije etaže u sklopu resorta u centru Ubuda, a u cijenu ulaznice uključen je i ručnik, ležaljka i suncobran te ledeni čaj kao piće dobrodošlice i izbor jednog jela s menija (pohana piletina, tjestenina ili rižoto s povrćem). Ako ste raspoloženi za shopping možete pronaći i vrlo pristupačne cijene odjeće i obuće. Primjerice, imaju prekrasne haljine od prirodnih materijala u živim bojama s lijepim uzorcima raznolikih krojeva u ponudi lokalnih dućana po cijenama od 12 do 25 eura što je u Zagrebu postalo nemoguća misija pronaći nešto tako povoljno, a da pritom liči na nešto.
PRIRODNE LJEPOTE BALIJA
Priroda je nadrealno lijepa i smirujuća. Od impozantnih vulkana (Agung, Batur), preko džungle i rižinih polja do pješčanih plaža koje oplakuje Indijski ocean na zapadnoj obali uz impozantan zalazak sunca, a sve skupa praćeno božanskim pjevom preko 280 vrsta ptica i drugih čudnovatih stvorenja. Egzotične boje i raskošne forme raznolikih biljaka upotpunjuju cjelokupni dojam.
Prepoznatljiv potpis Balija je svakako i drevni sustav navodnjavanja rižinih polja – Subak koji je 2012. godine uvršten kao kulturni krajolik na UNESCO-v popis svjetske baštine. Riječ je o pitoresknim rižinim terasama starim više od 2.000 godina, a odražavaju drevni sofisticirani sustav navodnjavanja rižinih polja. Kulturni krajolik Balija sastoji se od pet rižinih terasa i njihovih vodenih hramova koji se prostiru na 19.500 ha. Pažnju plijeni i Kraljevski vodeni hram Pura Taman Ayun iz 18. stoljeća koji predstavlja najveće i najimpresivnije arhitektonsko zdanje te vrste na otoku. Subak odražava filozofski koncept Tri Hita Karana koji spaja carstvo duha, ljudskog svijeta i prirode. Filozofija je nastala kulturnom razmjenom između Balija i Indije tijekom 2.000 godina i oblikovala je krajolik Balija. Subak kao sustav demokratske i egalitarne poljoprivredne prakse omogućio je Balinežanima da postanu najplodniji uzgajivači riže u arhipelagu unatoč izazovu uzdržavanja guste populacije.
Moj najdraži dio otoka je unutrašnjost – džungla u kojoj mahovina prekriva debla drevnih stabala te površine raskošne hinduističke arhitekture i spomenika dajući im posebnu mističnu notu i povezujući ih u jednu veliku misaonu zagonetku.
ZAKLJUČAK
I da se na kraju vratim na početak… zašto posjetiti Bali? Na ulazu u jedan hinduistički hram blizu Ubuda naišla sam na natpis: „Semoga damai di dunia“ što u prijevodu znači „Neka mir prevlada na Zemlji“. Ukoliko se svijet uruši u vlastitoj utrci s vremenom predvođen neutaživom ambicijom za dominacijom i pozicijom moći, vjerujem da će upravo Bali opstati kao sigurno utočište tj. onaj neprikosnoveni izvor povratka samoga sebi.
AUDIO PUTOPIS O BALIJU EMITIRAN NA 1. PROGRAMU HRVATSKOG RADIJA 30. OŽUJKA 2023.: