I dok je prvi putopis o Baliju sadržavao općenite informacije o otoku, povijesti i kulturi naroda, u današnjem tekstu ćete moći saznati više konkretnih informacija i dojmova o Ubudu – gradu kulture i umjetnosti. Tekst o muzejima koje sam posjetila u Ubudu bit će zasebno objavljen, jer balinežanska umjetnost svakako zaslužuje poseban prostor za predstavljanje.
VREMENSKE (NE)PRILIKE
Ubud je smješten u unutrašnjosti otoka te okružen bujnom džunglom, rijekama i rižinim poljima. Priroda je istovremeno neopisivo lijepa i divlja. Kako smo mama i ja boravile na Baliju tijekom zimskog perioda kada obično ima jako puno kiše i to pogotovo u unutrašnjosti otoka, zapravo smo imale čistu sreću, jer je u 12 dana našeg boravka u Ubudu pao tek pokoji kratki pljusak. Naime, u Ubudu tijekom zime zna tako jako lijevati kiša da život jednostavno stane jer teku ogromne bujice vode po cesti, a ako se zareda više kišnih dana turisti obično skrate boravak u Ubudu i presele se na obalu. Za vrijeme našeg boravka u Ubudu bilo je većinom poluoblačno sa sunčanim razdobljima što je predstavljalo idealne vremenske prilike za upoznavanje grada.
UBUD – GRAD KRALJEVA, UMJETNOSTI I KULTURE
Ubud nosi titulu kraljevskog grada te je središte umjetnosti i kulture što se osjeti već prilikom prve šetnje gradom. Cijeli centar može se proći pješice, s time da sama šetnja može biti poprilično izazovna zbog uskih pločnika i mnoštva parkiranih motora i automobila. No, grad je toliko zgusnut s pregršt muzeja, galerija, hramova, restorana, kafića, suvenirnica i spa&wellness salona da ne postoji drugi način za upoznati grad osim šetnjom, posebice ukoliko želite osjetiti puls i atmosferu grada.
Iza svakog ugla možete otkriti nešto neočekivano i neopisivo lijepo. Moja majka je “izludila” sa mnom jer sam htjela ući u svako dvorište – bilo da je riječ o javnom objektu ili privatnom dvorištu – zato što je sve toliko egzotično i drugačije od našeg.
Dok šećete gradom, svakih nekoliko metara, lokalni stanovnici nude usluge taksija ili najam motora. Promet je užurban i kaotičan, a najgore je na glavnim ulicama (Jl. Monkey Forest, Jl. Goutama i Jl. Hanoman, Jl. Raya Ubud) gdje vrlo često nastanu prometni čepovi što je samo dodatni razlog zašto je bolje prepustiti se upoznavanju čari Ubuda kroz laganu šetnju i istraživanje lokalne ponude koja je uistinu bogata i raznolika. Ono što me se posebno dojmilo jest dizajn interijera restorana i kafića koji se bazira na lokalnim prirodnim materijalima, a vrlo često je obogaćen decentnom rasvjetom s nizom malih ambijentalnih lampica, te popratnim sadržajima poput raznolike žive glazbe i plesa.
MODNE SLOBODE
Zanimljivosti koje su mi zapele za oko vezane su uz odijevanje lokalnog stanovništva i turista. Kako je u centru Ubuda smještena osnovna škola kod koje smo često prolazili primijetila sam da djeca nose uniforme i sve djevojčice imaju uredno ispletene kečke. To me vratilo u djetinjstvo jer smo mi nosili kute, a nona mi je često plela kečke iako sam najviše voljela imati raspuštenu kosu. Kasnije sam pitala našeg vozača za detalje i rekao je da djeca idu u školu 6 dana u tjednu i nastava im traje od 7h do 12h, nose uniforme te imaju tri uniforme za jedan tjedan: bijelu, plavu i smeđu. Posve suprotno od uniformiranosti u školama je ono što se može vidjeti na ulicama Ubuda. Naime, brat mi je u više navrata napomenuo kako turisti po Ubudu hodaju vrlo slobodno i svakako odjeveni. Nisam ga baš ozbiljno shvatila, a na što je točno mislio osobno sam se uvjerila već pri prvoj šetnji gradom. U Ubudu svi hodaju odjeveni doslovce kako kome paše – od sportskih grudnjaka i kratkih biciklističkih tajica što je vrlo popularna i česta kombinacija s malom napomenom da nijedna od tako odjevenih osoba nije džogirala u tom trenutku, niti je išla na jogu ili s joge, zatim rasprdekane (moja stručna terminologija) haljine i topići sa ili bez bretela, sa ili bez grudnjaka, a što se obuće tiče – ona varira od bosonogih izdanja, preko natikača i tenisica pa sve do štikli i platformi na šljokice. Kose i frizure muškaraca i žena su podjednako raznolike – u svim bojama i oblicima, kao i popratni elementi poput piercinga i tetovaža na svim dijelovima tijela, a vidjele smo i par ljudi koji su bili odjeveni u kostime superjunaka usred bijela dana, a da pritom nisu reklamirali nikakav proizvod u sklopu nekog dućana niti išli na privatnu zabavu. Tako da ako želite spoznati što je pravi pojam slobode – dođite u Ubud! I najbolje od svega – nitko nikoga nije čudno gledao, svi žive po principu “live and let live” i to je toliko divno i oslobađajuće, te posebno iskustvo za doživjeti.
GASTRONOMSKA PONUDA
Ubud je raj za vegane, vegeterijance i raw food pristalice, a kako osobno ne spadam ni u jednu od navedenih grupacija, ponovno ću preporučiti Kebafel koji vodi moj brat i koji je poznat po najboljem falafelu u Ubudu, a preporučam i kebab, tursku baklavu i kefir! Nedavno su u Kebafelu uveli i baklavu s čokoladom i lješnjakom, a to mogu samo zamisliti koliko je dobro. Ukoliko posjetite Kebafel i bude vam baš lijepo i fino (a drugačije nit ne može biti :D), molim Vas ostavite i review na Tripadvisoru i Google mapsu.
Eh, sad kada već spominjem hranu, sjetila sam se nečega što sam si zapisala u crnu tekicu, a nisam spomenula u prvom tekstu. Nakon 20 dana na Baliju zapamtila sam nekoliko lokalnih riječi. Prva i osnovna je “bebek” što znači patka. Kako sam vrlo izbirljiva po pitanju prehrane u svakoj zemlji nađem barem jedno jelo koje mi odgovara i na Baliju je to svakako bila bebek koju spremaju vrlo ukusno.
Osim toga, naišla sam na nekoliko riječi koje su iste kao i naše, ali drugačijeg značenja, što mi je bilo pravo otkriće s obzirom da su nam jezici u potpunosti različiti i nemaju nikakvih dodirnih točaka. “Tuga”, kako se zvalo nekoliko kafića i pansiona, u prijevodu znači “zadatak”, a “buka”, što možete vidjeti da piše na ulazu u svaki dućan, znači “otvoreno”. I riječ koju obavezno prvu morate naučiti čim izađete iz aviona i stupite na balinežansko tlo je “terima kasih” {terimakasi} što znači “hvala”.
ŠTO POSJETITI U UBUDU
Lokacije koje ću spomenuti nabrojane su prema redoslijedu kako smo ih posjećivali i obilazili što znači da su, u pravilu, jedna blizu druge. Izdvojila sam nekoliko kulturnih, umjetničkih, gurmanskih i spa&wellness lokacija kao i prirodne ljepote i šetališta u Ubudu.
Monkey Forest Ubud
Monkey Forest je lokacija koju možete posjetiti doslovce s bilo kime – obitelji, prijateljima, a posebice bi mogla biti zanimljiva djeci. Riječ je o pravoj pravcatoj džungli koju Balinežani smatraju svetom, a nalazi se doslovce usred grada. Plaća se ulaz u iznosu od 80.000 rupija što je cca 5 eura. Iako ste u gradu, šuma se proteže na 10 hektara te doista imate dojam kao da ste usred džungle dok šetate okruženi golemim stablima s lijanama i pokojim hramom te grobljem prekrivenim gustom mahovinom što daje posebnu čar i dodatno pojačava zelenilo bujne prirode.
No, nemojte dopustiti da vas ova opijajuća ljepota prirode zanese, jer dok ste u Monkey Forestu, kao što i samo ime kaže, obavezno morate biti na oprezu i čuvati svoje osobne stvari od brzih i spretnih majmuna koji slobodno žive u svom prirodnom staništu.
Posebno vole krasti sunčane naočale, torbe i mobitele, zapravo sve što je dovoljno malo i lagano da mogu brzo drpiti i šmugnuti. Mojoj mami su u dva navrata pokušali ukrasti platnenu torbu što me navelo da se i sama zapitam što pobogu nosi u toj torbi, jer mene nisu nijednom pokušali pokrasti. Na ulazu u šumu obavezno pročitajte pravila ponašanja s majmunima. Naime, nije poželjno gledati ih u oči, ne smije ih se hraniti niti dirati. Koliko god slatko i simpatično izgledali, treba voditi računa da je riječ o divljim životinjama, a ne kućnim ljubimcima.
Na par lokacija u džungli se može fotografirati s majmunima, ali uz pomno praćenje uputa zaposlenika parka koji znaju komunicirati s njima kako vas ne bi napali ili ugrizli. Najljepši dio džungle je svakako predio s mostom, rijekom, drevnim stablima i lijanama gdje ima i nekoliko klupica gdje možete sjesti i upijati mir i ljepotu prirode u kojoj se nalazite. Odvojite barem sat do dva ako želite u miru razgledati Monkey Forest.
S obzirom da moju majku iznimno zanima povijest svih kraljevskih obitelji, valjalo je posjetiti i službenu rezidenciju kraljevske obitelji Ubuda – Puri Saren Agung (Ubud Palace). Središnje dvorište palače otvoreno je za javnost i može se besplatno razgledati.
U blizini se nalazi prekrasan Saraswati temple – vodeni hram posvećen božici umjetnosti i mudrosti koji je izgradio jedan od prinčeva Ubuda. Posebno se ističu iznimne rezbarije i reljefi u kamenu na središnjem ulazu i vratima, ali i iznimno pitoreskno jezerce s ružičastim lopočima.
Odmah do hrama smjestio se Museum Puri Lukisan – Muzej likovne umjetnosti koji sadrži bogatu zbirku tradicionalne i moderne umjetnosti ovog dijela svijeta, a o kojem će više riječi biti u zasebnom tekstu o balinežanskoj umjetnosti. Nakon razgleda muzeja toplo preporučam predah u prekrasnom kafiću Casa Luna koji se nalazi preko puta Saraswati hrama. Otvoren koncept kafića razgranat je na nekoliko nivoa, a meni je najdraža velika terasa pozicionirana direktno iznad rijeke jer dobivate dojam kao da ste u krošnji stabala džungle. Osim prefine kave preporučam i odličan brownie, a moj brat se pomamio i za tiramisuom pa nemojte ni njega zaobići.
Campuhan Ridge Walk
Ako ste više raspoloženi za boravak u prirodi, u blizini Museum Puri Lukisan nalazi se šetnica Campuhan Ridge Walk. Iako je na internetu navedeno da je riječ o šetnici dugoj 2 kilometra, mislim da je ipak malo duža, ali možda je i do mog osobnog dojma.
Moram istaknuti da je riječ o šetnici na otvorenom tj. hoda se po hrptu dok je s obje strane provalija i džungla, tako da je topla preporuka krenuti u šetnju ili rano ujutro ili kasnije popodne kada je sunce slabije, a možda čak i najbolje po oblačnom danu, jer nema baš hladovine na stazi.
Na kraju šetnice ulazite u selo za koje sam mislila da se zove Adat bangkang sidem, ali kada sam uguglala tekst preveden je kao “Domorodačka strana neposluha” pa čisto sumnjam da je to naziv sela. Zanemarite, moj propust! U svakom slučaju, šetnica se nastavlja kroz selo, s obje strane je okružena nizom galerija, pokojim kafićem i velikim resortom s pogledom na džunglu.
U spomenutom resortu je terasa malo pretjerana što se tiče dekoracije u formi gusarskog broda, ali se isplati ući samo radi pogleda na džunglu. Nakon poduže šetnje po suncu, sjeli smo u Bamboo Kitchen na mocktailse (bezalkoholne koktele).
Restoran se nalazi u središtu rižinih polja, vrlo je lijepo i veselo uređen, a bezalkoholni kokteli su iznimno ukusni. Stalno je puhao ugodan vjetrić koji je odlično došao nakon poduže šetnje po suncu. Naime, krenuli smo po oblačnom vremenu, ali onda se ukazalo sunce pa upravo zato i ističem kako je bolje ići u šetnju kasnije popodne. Ne činite greške koje sam sama napravila i žrtvovala se kako vi ne biste morali.
U blizini Campuhan Ridge Walk nalazi se lijepo uređeni kafić/restoran Zest Ubud s veganskom ponudom i organskim namirnicama. Odmah do njega je i The Blanco Renaissance Museum, ali o njemu i Arma Agung Museum of Art će biti više riječi u zasebnom tekstu o muzejima u Ubudu.
Ubud Art Market
Za vrijeme našeg boravka u Ubudu uređivala se nova lokacija za preseljenje Ubud Art Marketa pri čemu je lokalno stanovništvo izrazilo zabrinutost hoće li se izgubiti šarm i karakter tradicionalne tržnice objedinjavanjem svih štandova na betonski natkrivenom platou, no radovi su bili tek u začecima i bilo je nemoguće previdjeti kako će u konačnici izgledati nova konstrukcija. Tako da smo Ubud Art Market pronašle i obišle na par lokacija u gradu. Tržnica ima bogatu i raznovrsnu ponudu koja sadrži predmete poput mirisnih štapića, saronga, različitih dekorativnih i uporabnih drvenih predmeta i niza drugih sitnica. Moram napomenuti kako se na svakoj tržnici, pa tako i na Ubud Art Marketu, obavezno morate cjenkati! Riječ je o vještini koju nisam imala priliku ranije razvijati pa sam baš bila jako loša u cjenkanju, ali dala sam sve od sebe i uspjela sam dogovoriti nižu cijenu za par sitnica koje sam kupila na tržnici. Bravo za mene, a vama sretno!
Jaens Spa Ubud
Ukoliko ste veliki ljubitelj masaža i spa tretmana, bilo bi šteta da si ne priuštite tradicionalnu balinežansku masažu, posebice zato što su masaže na Baliju istovremeno iznimno ugodne i jako povoljne za naše pojmove. U Ubudu ima jako puno spa&wellness salona pa sam malo istražila prema recenzijama na internetu koji se spominju kao najbolji. Na kraju je pala odluka na Jaens Spa Ubud jer je salon bio jako blizu našeg apartmana, a recenzije na internetu izvrsne. Malo je skuplje u odnosu na neke druge lokacije, ali i dalje povoljno za naše uvjete. Ukoliko ćete ići u ovaj salon morate se najaviti i rezervirati termin barem jedan dan unaprijed i to možete učiniti putem WhatsApp poruka. Zaposlenice su vrlo ljubazne i odgovorit će vam na sva pitanja, a na internetu možete naći njihovu ponudu i cijene usluga. Mama i ja smo se odlučile za Bali relaxation masažu u trajanju od 90 minuta koja nas je koštala 25 eura po osobi s time da za tu cijenu ne dobijete samo masažu nego cijeli tretman koji započinje ulaskom u salon. Naime, dočekaju vas s ledenim čajem i osvježavajućim mokrim ručnikom s mirisom mente. Dok ispijate čaj zamole vas da ispunite upitnik koji sadrži relevantne informacije poput jeste li ikada bili operirani, imate li neku težu ozljedu, želite li blagu, srednju ili jaku masažu, a na crtežu možete označiti i ako želite da se neki dijelovi tijela zaobiđu ili da se stavi na njih veći fokus, primjerice, ja sam stavila fokus na gornji dio leđa. Prije masaže mogle smo izabrati između tri različita mirisa eteričnih ulja s kojim želimo da nas se masira. Kada uđete u sobu za masažu prvo vam operu stopala u ugodnoj mirisnoj kupki. Nakon masaže poslužili su nam topli čaj od đumbira i slatki krumpir. Sve je iznimno lijepo uređeno, divno miriše i svi su bili jako ljubazni, srdačni i uslužni. Mislim da takav tretman u Zagrebu ne bi mogli dobiti ispod 140 eura.
TAKO BLIZU, ALI IPAK MALO DALJE
Lokacije do kojih nismo mogle pješice od našeg apartmana, a svakako se isplate posjetiti su dva predivna lounge bara i jedan hram. Goa Gajah je jedini hram koji smo posjetili, a na čijem je ulazu velikim boldanim slovima pisalo da je zabranjen ulaz ženama koje imaju menstruaciju. Dok sam istraživala koji je razlog zabrane, iako u konačnici nisam pronašla odgovor, naišla sam na nadopunu kako je uz žene koje imaju menstruaciju zabranjen ulaz i ženama koje su rodile u posljednjih 6 tjedana kao i svima koji imaju otvorenu ranu ili ozljedu. Kao i u svakom drugom svetištu i hramu i u Goa Gajah je obavezno nošenje saronga – tradicionalne marame koju zamotate oko struka u formi suknje.
Goa Gajah ili u prijevodu Slonova špilja nalazi se u selu Bedulu udaljenom 10-ak minute vožnje autom od centra Ubuda. Ulaz se plaća 50.000 rupija (cca 3 eura). Riječ je o važnom arheološkom nalazištu i jednom od najpoznatijih turističkih atrakcija na Baliju. Slonova špilja datira još iz 11. stoljeća, a izgrađena je na padini brda gdje su se dva potoka spojila i formirala riječno čvorište. Mjesto se smatralo svetim i hram je izgrađen prvenstveno za molitvu i meditaciju.
Ulaz u špilju prikazuje divovsko lice sa širom otvorenim ustima koja čine ulaz u hram. Iako postoje različiti životinjski i šumski motivi izrezbareni na vanjskoj stijeni, za divovsko lice koje čini ulaz smatra se da je lice slona. Špilja je relativno mala i kako je riječ o svetom mjestu često pale mirisne štapiće te polažu balinese offeringse, pa ako duže boravite unutra postane teško gledati i disati, jer nema protoka zraka.
Osim same špilje, čije su rezbarije na ulazu doista fascinantne, posebno je lijepo dvorište odnosno vrt na više etaža s punktovima kao što su kameni most s monumentalnim stijenama prekrivenim mahovinom, jezerce s lopočima te rijeka sa slapom. Moram napomenuti da u vrtu ima puno stepenica, pa ako imate problema s koljenima, artritisom ili nogama, pripremite se na uzbrdo-nizbrdo hodanje.
Od svih kafića i restorana koje smo posjetili svakako bih istaknula Sayan Point. Riječ je o vidikovcu s čije se terase puža prekrasan pogled na džunglu i šumu palmi, a posebice je fascinantan zalazak sunca koje se utapa u šumi. Bar ima nekoliko etaža, u prvom dijelu su hrana i piće pristupačnih cijena, no pogledajte cjenik na stolu da ne biste zašli u skuplji dio gdje je restoran pa su i cijene više.
Iako je Sayan Point divan, moje najdraže mjesto u Ubudu je svakako lounge bar Akasha. Od trena kada smo ušli u dvorište osjetila se posebna energija. Bar je dosta velik, također smješten na nekoliko etaža, a dizajn od prirodnih materijala čini prostor za sjedenje vrlo ugodnim. Lounge bar je prostran s pregršt pomno osmišljenih i integriranih detalja, a s gornje terase pruža se pogled na rižino polje i monumentalnu skulpturu Akashe iza koje zalazi sunce.
Čak i odlazak u toaletu predstavlja poseban doživljaj jer put do toalete čine drveni detalji i kružni prolazi koji podsjećaju na film Hobbit. Osim predivnog i pomno osmišljenog dizajna prostora i neopisivo ugodne i smirujuće atmosfere, moram reći da su kava i domaći namaz od čokolade prefini i dobro da je Bali daleko inače bih završila s 30 kila više.
U Ubudu se ima puno toga za vidjeti, doživjeti i iskusiti. Riječ je o gradu koji me u potpunosti očarao svojom energijom, ljudima i kulturno-umjetničkom ponudom, ali i izborom dućana, restorana i kafića. Svakako odvojite barem tjedan do dva, ako ne i više za razgled i istraživanje Ubuda. Nećete požaliti. U idućem tekstu moći ćete saznati više detalja o divnim hramovima i izletištima u blizini Ubuda koje smo posjetili!
Ako vas zanima više o ovoj temi, sadržaje možete pronaći na linkovima: