29.8.-19.9.2025., Galerija PIK, Rab
Što je plavo? Plavo je Nevidljivo koje postaje vidljivo…
Plavo nema dimenzije.
Ono je izvan dimenzija, koje druge boje posjeduju.
Yves Klein
Kada razmišljamo o beskraju, božanstvima ili nebu… odnosno veličanstvenim apstraktnim pojavama, intuitivno ih vežemo uz plavu boju, jer ona označava mirnoću, razmišljanje i um. Plava otvara i rastvara oblike, ona dematerijalizira sve što se u nju uhvati. Upravo zato je idealna za utjelovljenje i interpretaciju onog nematerijalnog u nama, a to su duša i identitet pojedinca. Identitet je slojevit, kompleksan i jedinstven skup značajki koje nas čine onima koji jesmo. Uvjetuje ga kultura, okruženje, ljudi te povijesna zbivanja kojima smo svjedočili. Njegovu jedinstvenost i kompleksnost najbolje utjelovljuje apstraktni izričaj plavetnila, gdje se zbiljsko pretvara u imaginarno.
Od samih početaka umjetničkog djelovanja Kristina Kinkela Valčić posvećena je eksperimentiranju i istraživanju novih tehnika u području apstraktnog slikarstva. Ekspresivna gesta i neposredan, intuitivan i spontani odnos prema slici omogućili su joj da slobodno i nesputano izrazi unutarnje iskustvo, emocije i sadržaje. Pritom je utkala vlastiti karakter i temperament u prepoznatljiv likovni rukopis primjenjujući nesvakidašnja sredstva poput kamenog granulata, pijeska i epoxy smole prilikom oblikovanja slobodnih otvorenih kompozicija. Upravo u području apstrakcije, autorica se osjeća dovoljno slobodnom istražiti vlastitu ulogu u svijetu umjetnosti, a to čini pretakanjem svih akumuliranih znanja, spoznaja i iskustava na površinu platna materijalizirajući pritom ono najdublje u sebi kroz formu fluidnih izmaglica, organskih mrlja i tragova suptilno oblikovane materije.
Sve ono nesvjesno i podsvjesno, ali kontinuirano prisutno, Kristina Kinkela Valčić spontanim i intuitivnim stvaralačkim procesom prenosi na površinu platna. Ona izražava, materijalizira i bilježi emociju, stanje i iskustvo koji nemaju jasno definiranu formu već supostoje u konstantnoj mijeni. Uz klasične medije poput akrila, ulja i pigmenata, umjetnica koristi nekonvencionalne materijale poput kamenog granulata, pijeska i epoxy smole čime se značajno mijenja očekivani registar dok se talože novi slojevi iskustva. Zaroniti u plavu boju znači prijeći s onu stranu ogledala gdje svjesna misao prepušta mjesto nesvjesnoj. Kristina Kinkela Valčić to čini putem otvorenih kompozicija unutar kojih intuitivno i spontano gradi uravnotežene apstraktne izraze plohe, boje i volumena.
U duhu lirske apstrakcije u radovima „Indigo“ naviru sjećanja, emocije i iskustva neovisno jesu li ona tek jedan suptilni nagovještaj pojavnosti ili je riječ o konkretnoj i dominantnoj sveprisutnosti. Prevladavajuća bjelina apstraktne pozadine dodatno potencira neotkrivena prostranstva materijalizirana u formi organskih mrlja duboke plave i crne boje uz suptilne naznake zlaćanog praha. Serija radova „Indigo“ sa svojim tek pojavljujućim eteričnim naznakama formiranja prisutnosti svojevrsni je preludij slikama iz serije „Ultramarin“. One su poput buđenja i rađanja forme slike, dok intenzivno plavetnilo u ciklusu „Ultramarin“ predstavlja svojevrsnu kulminaciju sadržaja sa svojom sveobuhvatnom, dominantnom i krajnje preplavljujućom centripetalnom energijom koja poziva promatrača u središte zbivanja. Za razliku od ranije, krajnje nenametljive, bjeline u Indigo radovima, ultramarin podloga, kao iznimno duboka i sveobuhvatna površina, sama po sebi plijeni pažnju. Kristina Kinkela Valčić dodatno razrađuje kompoziciju s nizom crnih mrlja i izmaglica koje naviru i nestaju u dubokom plavetnilu poput pukotina u prostoru i vremenu simbolizirajući pritom okamenjene misli, emocije i iskustva koja su trajno zabilježena i pohranjena u dubini naših duša. Dinamika izmjenjujućeg ritma crne i plave te organskih formi koje nastaju i nestaju odnosno izviru i utapaju se u dubokoj plavoj ultramarin boji stvara dojam kao da je slika u stalnom pokretu – što je duže gledamo to dublje i konkretnije iščitavamo njezine slojeve.
Rad „Starry night“ poveznica je odnosno transformativni rad između serija „Indigo“ i „Ultramarin“. Zbog upotrebe kamenog granulata i pijeska ostvarena je naglašena materičnost površine slike uz reflektirajući moment dubokog crnila dodatno potenciranog epoxy smolom koja nam omogućuje da se ogledamo u radu odnosno da u odrazu našeg lika prepoznamo odraz naše duše. Rad „Starry night“ objedinjuje niz vizualnih kodova koji predstavljaju univerzalan jezik kolektivne podsvijesti i omogućava nam da proniknemo i iščitamo utkane misli, slojeve, emocije, iskustva i uspomene tj. sve ono što nas čini pojedincima, a na razini kolektivnog nesvjesnog spaja u cjelinu.
Od svih boja plava je najdublja: pogled u nju tone ne susrećući zapreka i gubi se u beskraju kao da boja neprestano izmiče.[1] Plava kao najmanje materijalna boja, u prirodi sačinjena od prozirnosti, postala je glavna oblikovna vrijednost u recentnom ciklusu radova autorice Kristine Kinkela Valčić. U potpunosti prihvativši vrijednosti, mogućnosti i potencijal plave boje, umjetnica je u svom prepoznatljivom likovnom rukopisu oblikovala začudne difuzne forme, organske mrlje i tankoćutne pukotine koje su tijekom stvaralačkog procesa postale vizualni kôd za razumijevanje našeg identiteta, ali i područje ogleda naše duše i refleksije svijeta u kojem živimo.
Fotografije s otvorenja izložbe, autor fotografija Ivo Šubić:
[1] J.Chevalier, A.Gheerbrant – Rječnik simbola, Zagreb, 1987., str.510
