22.09.-20.10.2016., Moderna Galerija
Monografska izložba Munira Vejzovića pod nazivom “Zagrljaj erotike i plastike” otvorena je 22. rujna 2016. u Modernoj galeriji. Izbor eksponata i likovni postav potpisuju sâm autor Munir Vejzović i akademik Tonko Maroević koji je ujedno i autor predgovora izložbe, dok katalog izložbe sadrži i relevantne tekstove likovnih kritičara Nikole Albanežea i Milana Bešlića.
Munir Vejzović rođen je u Doboju 1945. godine. Nakon završene Škole za primijenjenu umjetnost u Sarajevu studirao je slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti kod profesora Ljube Ivančića, Ive Režeka, Krste Hegedušića, Vjekoslava Paraća i Antuna Mezdjića u čijoj klasi je diplomirao 1970. godine. Učenje grafike kod profesora Frana Baće tijekom studija, te polugodišnji boravak u Parizu tijekom nemirne 1968. godine uvelike je utjecao na njegov razvoj i cjelokupno stvaralaštvo. Vejzović od 1977. godine živi u Zagrebu i radi kao profesionalni slikar, dok svoj bogati opus često izlaže u Hrvatskoj i diljem svijeta.
Pomni izbor 85 crteža, slika i skulptura nastalih u posljednjih nekoliko desetljeća zorno svjedoči o iznimnom slikarskom osjećanju autora poznatog istovremeno po naglašenoj erotici, ali i zagrebačkim vedutama, kao i monumentalnim kompozicijama arkadijskog karaktera.
Ulaskom u izložbeni prostor Moderne galerije u kružnoj dvorani posjetitelji stječu uvid u djela velikih formata različitih tematika poput radova “Zaljubljeni Pierrot i dama s mačkom”, “Adam i Eva”, “Crveni slikar”, “Ženska figura” i “Konj” koji su nastali u posljednjih deset godina. Njima su naznačeni ključni sadržaji, ali i različiti pristupi u promišljanju određene teme primarno definirani autorovim emocijama i trenutnim raspoloženjem.
Dinamičan ritam postava prisutan je i u bočnim krilima gdje se izmjenjuju crteži intimnijeg karaktera s ciklusima gradskih veduta, te većim formatima s motivima bakanalija, plesa ili cirkusa, koji povremeno bivaju obogaćeni akcentima male plastike koja tematski vjerno prati crtačko-slikarski opus.
Naziv izložbe daje naslutiti kako je erotsko osjećanje tjelesnosti u samom fokusu ove izložbe, te se element erotike pojavljuje kao lajtmotiv kroz tumačenje ljepote ženskog tijela, no istovremeno ono se isprepliće s dobro poznatim i jednako važnim temama Vejzovićeva stvaralaštva poput zagrebačkih trgova i veduta, motiva cirkusa, autoportreta i portreta naših poznatih književnika, te hedonističkog i arkadijskog svijeta antike. Drugi dio naziva izložbe upućuje na svijet kiparstva koji je Muniru Vejzoviću od ranog djetinjstva vrlo blizak. Od učestalog modeliranja u glini tijekom djetinjstva u rodnom Doboju, pa do početnih malih studija torza i aktova, Vejzović iskazuje interes za različite materijale koji ga intrigiraju. Na izložbi posjetitelji mogu vidjeti najrazličitije primjerke od mitoloških scena i klasičnih ženskih aktova izvedenih u bronci, pa sve do osebujnog linijski oblikovanog Don Quijotea sazdanog od gipsa, drva, čavla, konopa i kartona.
Polazeći od crteža kao počela svakog rada, Munir Vejzović vješto transformira odabrani prikaz prema vlastitom osjećanju, pritom zadržavajući smislenu cjelinu kadra. Predan samom činu stvaranja ovaj osebujni umjetnik postiže savršen omjer oslanjanja na pomno odabrane tradicionalne izvore i formiranja autentičnog osobnog rukopisa. U predgovoru izložbe citat Josipa Depoloa kako “Munir slika iz zadovoljstva i strasti, a ne po diktatu avangarde” zorno ilustrira način stvaranja i sam odabir sadržajnog vrela stvaralaštva prezentiranog na ovoj izložbi.
Kao vječna inspiracija Munira Vejzovića od samog početka nametnula se ljepota ženskog tijela o kojoj on sam govori: “Erotika je za mene pokretač svijeta. Iz nje se sve rađa, pa i sam život. Fenomen erotike me kao slikara oduvijek zaokupljao i dopuštao sam si da se njome bavim zgražali se neki nad time ili ne”. Važnost elementa erotike potvrđuje i činjenica erotske prisutnosti u mitološkim i biblijskim temama gdje mitološka bića svojom robusnošću i snagom pridonose isticanju senzualnog ženskog bića, dok se motiv Adama i Eve sam po sebi nameće kao idealna prilika za slikanje akta.
Osim erotskih motiva i teme bakanalija, radovi “Igra na Zrinjevcu”, “Svjetlo na trgu (Zrinjevac)” s kraja 80-tih godina XX. stoljeća svjedoče o još jednom ključnom motivu Vejzovićeva stvaralaštva – zagrebačkim vedutama i trgovima. Na zagrebačkim motivima autor je isprobao gotovo sve tehnike od pastela do ulja i grafike, pritom iskazujući svoju ljubav prema Zagrebu kroz hedonističko ozračje unutar slike.
Tema cirkusa neizostavan je dio opusa Munira Vejzovića koja, naizgled jednostavna i doslovna, objedinjuje niz kompleksnih i slojevitih promišljanja, osjećaja i energija izraženih na velikim kolorističkim platnima. Umjetnik to objašnjava riječima: “Cirkus je uspomena koja traje i nadživljava ljudsko življenje. Tama koja obasjava i objašnjava ljudsko postojanje što ga je sam čovjek izmislio. Sjetite se djetinjstva. Od tuda potječe moć zbilje i lakoumnosti naravi ljudske. Još uvijek nismo izmislili ljepši san.”
Često se ističe kako je hrabro zakoračiti u nepoznato i stvoriti novi put, no jednako tako je hrabro u vremenu kada su se formirali novi stilski pravci ostati vjeran sebi i svom osjećanju ispravnog, te na klasičnim predlošcima izniknuti nešto autentično svoje. Munir Vejzović je na tradiciji izgradio svoj jezik, a da pritom nije izgubio kontakt s realnošću. Stvorio je vlastitu zbilju vođenu čistom emocijom, energijom, trenutnom inspiracijom i ponajprije iskonskom strašću za stvaranjem.
Objavljeno u Konturi br.134/135