Oops! It appears that you have disabled your Javascript. In order for you to see this page as it is meant to appear, we ask that you please re-enable your Javascript!

Modra rijeka, raznobojni pritoci

20.4.-08.05.2016., Muzej Mimara

Participacija i recepcija umjetnika bošnjačkih korijena u Hrvatskoj

 

Obogaćivanju pojedine zemlje, njezinog društva i zajednice uvelike doprinosi razvoj multikulturalnih vrijednosti. Republika Hrvatska je prepoznala vrijednosti svojih nacionalnih manjina čemu svjedoči i ovogodišnje obilježavanje 100. obljetnice otkako je Sabor Kraljevine Hrvatske i Slavonije donio odluku kojom je islam prepoznat kao jedna od ravnopravnih religija.

 

Važno je istaknuti kako je upravo Hrvatska, uz Austriju, jedina zemlja u Europi koja se može pohvaliti ovako dugom tradicijom priznavanja institucionalnog islama s naglaskom na uređenost pozicije islama i muslimana, te uspješnost integracije Bošnjaka u Hrvatskoj. Upravo nas sa zajednicom bosanskih muslimana vežu bogata povijesno-kulturna prožimanja i ispreplitanja koja su kroz umjetničko djelovanje dvadesetak autora bošnjačkog podrijetla interpretirana na izložbi “Modra rijeka, raznobojni pritoci” otvorenoj u Muzeju Mimara u srijedu 20. travnja 2016.

 

Prema riječima autora predgovora izložbe akademika Tonka Maroevića prvu i veću polovicu izložbe čine autori koji su već desetljećima uklopljeni u zagrebačku sredinu, dok su u drugom dijelu izložbe zastupljeni pozvani umjetnici koji žive u Bosni ili u europskim gradovima, ali su svojim školovanjem ili čestim izlaganjima i povremenim boravcima vezani za zagrebačku sredinu. Sukus različitosti autora i medija zastupljenih na ovoj izložbi omogućuje širinu percepcije i apstrahiranja raznolikosti djelovanja bošnjačkih umjetnika u Hrvatskoj.

 

Izložba započinje snažnim platnima jednog od naših najznačajnijih suvremenih kolorista Dina Nuradina Trtovca čije apstrakcije okomitih i vodoravnih tokova boje utjelovljuju ritmičnost i fluidnost glazbe. Nasuprot ovoj rapsodiji boja izložene su geometrijske apstrakcije čvrste organiziranosti i prigušenog kolorita autorice Đenane Voljevice Čićić. U nastavku pažnju privlače anonimna lica i tijela žena koje istodobno izranjaju i gube se u dinamičnim kolorističkim pozadinama na slikama Fadila Hadžića, našeg najizvođenijeg suvremenog hrvatskog komediografa. Nevjerojatan talent za uočavanjem smiješne crte u najraznolikijim situacijama posjeduje i karikaturist Ismet Ico Voljevica. Autor Grge, jednog od najdugovječnijih crtanih likova u dnevnom tisku, još kao student objavljivao je svoje karikature u humorističnom tjedniku Kerempuh, čiji je jedan od pokretača bio upravo Fadil Hadžić. Svaki u svom primarnom mediju, zajedno su pomicali granice društvene kritike u socijalističkom društvu. Direktan odraz realnosti i zbivanja oko sebe prisutni su i u fotografskim radovima Alije M. Akšamije, koji stvara neposredne portrete svojih sugrađana, ali i kod Ediba Ahmetaševića koji ‘crta svjetlom’ isječke iz islamskog svijeta.

 

Poseban doživljaj pruža suodnos jedinih skulptorskih radova na izložbi autora Alema Korkuta i središnje postavljene instalacije autorice Mejre Mujičić. Krutost aluminija poništena modeliranjem skulpture izaziva očuđenje u percepciji promatrača, dok slojevitost grafičke instalacije izvedene na pločama od pleksiglasa zahtijeva kompleksno pronicanje u dubinu kulturnog nasljeđa i preispitivanje vlastitog identiteta.

Postavljanje radova jedan do drugog generacijskih kolega i prezimenjaka Fadila i Munira Vejzovića omogućuje odličnu kontrastnu dinamiku likovnih izričaja dvojice autora posve različitih preokupacija, što se nastavlja u drugom dijelu iste prostorije kroz medij grafike u radovima Hame Čavrka i Mehmeda A. Akšamije. Ravnotežu nasuprotnim dijalozima pružaju figurativni radovi s motivom ljudskog lika najmlađeg umjetnika na izložbi Zlatana Vehabovića.

 

Središnji prostor izložbe zauzela su djela klasika modernog hrvatskog slikarstva XX. stoljeća Omera Mujadžića. Intimna atmosfera Mujadžićevih interijera ostvarenih pomno građenim planovima u tonalitetima plave, sive ili ljubičaste boje izravna je spona s naslijeđenom tradicijom, a svjedoči o trenucima provedenim s bližnjima. Okružuju ga radovi Hajrudina Kujundžića, Ismara i Ismeta Mujezinovića i Hame Ibrulja kojima dominiraju motivi klasični pejzaža, ljudi, ali i brdskog bosanskog konja koji je ujedno i jedna od glavnih preokupacija u stvaralaštvu možda najeksponiranijeg umjetnika predstavljenog na ovoj izložbi – Mersada Berbera.

 

Nezaobilazno je i prisustvo poznatog predstavnika poetskog realizma Safeta Zeca. Njegove venecijanske fasade očaravaju svojom čistoćom, jasnoćom i redom u kompoziciji ostvarenim jasnim strukturalnim elementima, koji svjedoče o autoru kao vrhunskom crtaču, ali istovremeno nose poetičnost sentimentalnosti i žudnje za starim tradicijskim kućama koje danas polako nestaju. Očaravajuća je i izložena Krošnja nastala početkom 90tih prošlog stoljeća. Ona nosi onu istu strepnju neotkrivenoga kao i fasade ‘kuća s identitetom’ – svojom ljepotom mame promatrača da radoznalim pogledom prodre u njihovu nutrinu, zadržavajući ga pritom na samoj površini slikarske senzacije ostvarene osebujnim rukopisom.

 

Cilj ovog kratkog osvrta nije bio izvesti nemoguće i osvrnuti se na sve zastupljene umjetnike, već ukazati na bogatstvo i raznolikost likovnog izražavanja umjetnika bošnjačkih korijena u Hrvatskoj koji su doprinijeli multikulturalnoj raznolikosti hrvatskog društva. Referiranje na radove koji su zabljesnuli na izložbi, te na one koji nisu toliko poznati hrvatskoj javnosti pa utoliko intrigiraju svojom svježinom i neposrednošću predstavljaju tek djelić bogatstva koje se može doživjeti isključivo osobnim dolaskom na izložbu.

 

Objavljeno u Vijencu br. 578