19.05.-02.06.2016., Galerija Laval Nugent
Kod Natalie Borčić me na prvu osvojio njezin izniman osjećaj za toplinu inkarnata ljudske kože koji gradi krajnje profinjenim lazurnim nanosima boje na platno. S njenim sam se radovima prvi put susrela 2013. godine kada ee predstavila ciklusom “Dodir” unutar kojeg se bavila dijalogom dvaju ljudskih tijela u vrlo intimnom odnosu. U novom ciklusu pod naslovom “Samo sa sobom” Natalia se okreće samoj sebi i vlastitom unutarnjem dijalogu.
Danas živimo u svijetu koji je prezasićen krajnje nepotrebnim informacijama, živimo vrlo užurbanim tempom života u kojem je tehnologija zaposjela sva područja, te doslovce bivamo utopljeni u masu okoline u kojoj živimo. U takvom okruženju često zaboravimo biti sami sa sobom. Jedan od takvih rijetkih trenutaka Natalia je pronašla u intimnom prostoru vlastite kupaonice. Proces pranja kao metafora rituala u kojem odstranjujemo sve nečistoće i suvišnosti proces je u kojem doslovce ogoljujemo ne samo svoje fizičko tijelo, već i svoju dušu i um. Tako ogoljeni stojimo pred ogledalom u pokušaju da se povežemo sami sa sobom.
Odraz koji vidimo često je iskrivljen zamagljenošću zrcala, teksturom pločica ili oblikom slavine u kojoj se ogledamo. Upravo ta izobličenost odraza predstavlja metaforu često krive percepcije koju stvaramo sami o sebi. Katkad se jednostavno ne stignemo preispitati tko smo, što smo, kako smo, zašto smo i u krajnju ruku jesmo li zadovoljni osobom kakvom smo postali? Što Natalia Borčić vidi kada tako ogoljena stane pred zamagljeno zrcalo svoje kupaonice posjetitelji su mogli vidjeti na recentnoj izložbi, no možda je još važnije pitanje: Što vi vidite kada pogledate sami sebe?
