16.04.-04.05.2014., Gliptoteka
Zamislimo da je naša država jedan veliki cirkus, a da je u prostoru Gliptoteke HAZU izložena maketa tog cirkusa. Ključni akteri međusobno nalikuju jedan na drugog potiskujući pritom individualnost koja se smatra nepoželjnom u našoj zemlji, a sve u cilju stvaranja prilagodljivih ameba koje se savršeno uklapaju u politiku upravljanja Hrvatskom. Kao i u svakom cirkusu, tako i u ovom imamo glavne cirkusante. Brončana figura živahnog majmuna, nezaobilaznog lika svakog cirkusa, djeluje poput prototipa hrvatskog političara koji priča bajke i organizira spačke za slijepi pûk, pritom se zabavljajući i osiguravajući ugodan i lagodan život za sebe dok narod gladuje. Robustni divovi prenaglašenih udova karikature su današnjeg društva. Čest motiv glava uznemirujuće mimike lica izraz je tjeskobe i bijesa koji vlada u našem društvu. Skulpturu Glava možemo promatrati kao izvrsnu interpretaciju potisnute frustracije svakog iole inteligentnog pojedinca koji se osjeća kao da ga vlastita država guši, umjesto da koristi njegov potencijal. Ćelava glava položena na masivni vrat definirana je ogromnim otvorenim ustima asocirajući na usisnu cijev, te izbuljenim očima izbezumljenog pogleda koji podsjeća na suvremenu verziju Munchovog Krika.
Tri obrijane muške glave različitih izraza lica okupljene pod nazivom Cynocephalus svojom snažnom facijalnom gestikulacijom opravdavaju naziv djelujući poput pobješnjelih pasa trzajuće gornje usnice i luđački sumanutog pogleda. Asociraju na sve izraženiji problem današnje pomahnitale mladeži prepune nerazumnog bijesa i agresije koja se iskaljuje kroz tučnjave na ulici, u parkovima ili noćnim barovima, često s kobnim posljedicama.
New Balance metafora je uloga koje igramo u društvu. Kolosalan lik muškarca prekriženih ruku stoji uzdignute glave posve siguran u sebe. U podnožju se nalazi još jedna glava koja se po potrebi može zamijeniti, kao što mi mijenjamo naše uloge u društvu ovisno o funkciji koja se od nas zahtijeva. Figura Lebdeća jedina je ženska skulptura na izložbi i izdvaja se iz ostatka ciklusa ponajprije svojom gracilnošću, suptilnom snagom i pozom u lebdećem položaju. Kao da je zarobljena u skoku, svojevrsnom limbu, svjesna svoje realnosti, ali bez mogućnosti izlaska iz nje. Intrigantan je autoportret kipara u formi patuljka, kojim autor uključuje svoju personu u crnohumornu interpretaciju pozicija unutar društva, naglašavajući poziciju umjetnika u društvu.
Izložba mladog kipara Nikole Vrljića pravo je osvježenje na hrvatskoj likovnoj sceni. Koristeći elemente poput dominantne nezaposlenosti, rasta populacije koja živi na rubu egzistencije, degradiranja područja obrazovanja i kulture, pa i sve većih razdora između ljudi različite nacionalnosti, vjeroispovijesti, čak i umjetničkih preferencija, autor svojim djelima svjedoči činjenici kako život u Hrvatskoj svaki dan sve više i više poprima značajke cirkusa. Nikola Vrljić proučava ljudsko stanje i čovjekovu ulogu u društvu, dajući pritom vlastiti komentar, ali istovremeno stvarajući zaokružen ciklus raznovrsnih likova koji ni u kojem trenutku direktno i određeno ne komentiraju i ne kritiziraju određeni sustav ili pojedince, već svakom posjetitelju pružaju slobodu vlastite interpretacije viđenog i doživljenog.
Mnogi bi dušobrižnici mogli reći kako je izložba pomalo neozbiljna ili nedovoljno angažirana, jer je riječ o klasičnoj formi kiparstva i likovima iz jedne zabavljačke populističke djelatnosti kao što je cirkus. No, upravo je Nikola Vrljić dokazao da umjetnost može i na klasičan način neklasičnim promišljanjem, te unošenjem humora kroz intrigantne i groteskne likove komentirati našu svakodnevnicu i probleme, te privući veliki broj posjetitelja potičući ih na razmišljanje kroz opuštenu atmosferu zabave i propitivanja situacije u kojoj se nalazimo.