Lijepe trenutke često pamtimo po osobama s kojima smo ih doživjeli, po događajima koje smo iskusili, po hrani koju smo jeli ili, pak, po atmosferi koja je obilježila određeni protok vremena. Emocije koje smo tada doživjeli nesvjesno pohranjujemo u našu memoriju i one postaju simbol sjećanja na proživljeno, doživljeno i iskustveno.
“Gledao je oko sebe kao da prvi put vidi svijet. Lijep je bio svijet, bio je šaren, neobičan i zagonetan, bio je svijet! Tu je bilo modro, tu žuto, tu zeleno, plovilo je nebo i rijeka, stajala šuma i gorje, sve lijepo, sve zagonetno i magično, i usred toga on, probuđeni, na putu k samome sebi.”
Herman Hesse
Priroda je od samih početaka čovječanstva inspirirala mnoge. I dan danas ona predstavlja neiscrpno vrelo inspiracije brojnim piscima, glazbenicima, slikarima, kiparima, filmskim i kazališnim autorima, te drugim umjetnicima. U užurbanom ritmu svakodnevnice uživanje u prirodi i njezinim ljepotama postala je privilegija. Zastati na trenutak i dopustiti ljepoti flore i faune da nas obogati, inspirira i distancira od svakodnevne rutine zahtjeva vrijeme – element koji nam svima izmiče.
Postoje umjetnici koji su vrlo ekstrovertirani, glasni i dominantni kako u svojem nastupu tako i u svojim djelima. Dođu poput uragana, pometu sve pred sobom i prije negoli se osvijestite niste sigurni što vas je snašlo. Postoje i oni koji se švercaju pomno analizirajući i prateći aktualne trendove, pa stvaraju ono što sigurno prolazi bez obzira na kvalitetu i dubinu ostvarenog. No, postoje i one suptilne, delikatne duše koje žive poprilično zatvoreno, te mimo trendova i halabuke današnjice stvaraju vlastiti svijet utemeljen na vrijednostima ljepote prirode, ljepote duha i ljepote umjetnosti. U ovom tekstu upoznajemo vas s upravo takvom umjetničkom dušom.
Zimska likovna kolonija u Karlovcu osnovana je 1974. godine. Ideja o koloniji rodila se godinu dana ranije kad je Petar Grgec, tadašnji predsjednik Udruženja naivnih umjetnika Hrvatske, htio osnovati koloniju u svom gradu. Grgec je zaključio kako u zimskom periodu nema ni jedne likovne kolonije u Hrvatskoj. Njegova supruga Dana, od ranije suradnica karlovačkog Doma za djecu Vladimir Nazor, predložila je da se kolonija održava upravo u Domu. Petar Car, tadašnji ravnatelj Doma, objeručke je prihvatio ideju, te je kolonija službeno počela 22. siječnja 1974. Termin je odabran tako da se kolonija održava tijekom zimskih školskih praznika kako se djeca u Domu ne bi osjećala osamljenom i kako bi se imala čemu veseliti svake godine.